Smeh do suza i kupatilo u “Lepoj Breni”

Lični stav 09. jan 202310:01 0 komentara
N1

Prvi podstanarski “stan” kojeg se sećam bila je kućica u kojoj smo živeli, u dve prostorije, nas četvoro: mama, tata , brat i ja, koja sam tada imala devet godina. Nismo imali kupatilo pa smo se kupali uz lavore i korita, a toalet je bio poljski, tamo napolju. Dve prostorije su bile sve - i kuhinja i dnevni boravak i spavaće sobe i soba za odmor i radna soba i igraonica. Tata je stavljao kartone ispod tepiha kako bi bilo toplije jer je pod bio betonski i nije bilo parketa. U jednoj sobi imali smo grejalicu koja je mirisala na paljevinu ali je sijala lepo, dok je u drugoj sobi bio “smederevac” na kome je mama kuvala. Taj smeštaj našla nam je rodbina i rentu nismo plaćali. Novca ionako nismo ni imali, zbog rata smo izgubili svoj dom. Tako smo živeli četiri godine.

Danas imam svoj krov nad glavom, ali na Fejsbuku i dalje pratim grupe gde objavljuju oglase za izdavanje nekretnina. Kažu da su društvene mreže neka vrsta ogledala društva pa ako je to tačno onda je ovo naše dosta problematično. Sećanja “pale” komentari na postove u kojima ljudi traže stanove i navode svoje mogućnosti.

Pročitajte još:

Tako je tata jednom odlučno rekao da novi milenijum nećemo dočekati bez kupatila i tada smo se preselili u zgradu iz osamdesetih. Iznajmili smo stan u zgradi koja se zvala “Lepa Brena”. Taman sam upisala srednju školu i osećala sam se kao čovek jer imamo kupatilo. Zbogom lavori zauvek. Bila sam srećna jer u kupatilu mogu da se sređujem satima, kako to i priliči tinejdžerki. Lepo je bilo u “Breni”.

Onda ponovo selidba. Brat i ja smo upisali fakultete, novi grad i novo traženje “doma”. Prvi stan bio je predivan, imala sam svoju sobu, mama i tata takođe, ali je brat “izvisio” pa je njegov bio dnevni boravak. Nekoliko godina kasnije, opet smo morali u manji stan i ponovo nisam imala svoju sobu. Kupatilo je postalo, što bi marketing rekao, must have. I tako u krug, još dva, tri stana.

Kod iznajmljivanja, uvek je bilo stresa. Ulaziš li u neku “rupu,” da li će to mama i tata moći da priušte, da li je “gazda” dobro raspoložen, da li ima neke svoje uslove, da li ću imati svoju sobu, da li će za nekoliko meseci tražiti da se iselimo jer stan prodaje ili planira da tu useli neko od svoje dece… Život ispočetka kreće. Prenošenje kutija, odeće, knjiga, sitnica koje vučem iz detinjstva kao podsetnik. Podstanarstvo je u našem slučaju bilo iznajmljivanje novih početaka u životu, nešto kao onaj film “Otac na određeno vreme”.

Onda se ponovo selim u novi grad. Iznajmljujem stan koji plaćam sama. Pet godina kasnije, posle 25 punih godina, konačno imam svoj stan i svoju adresu, ali, na neki način, nastavljam „podstanarski“ staž jer menjam gazdu za banku.

Možda baš zato i dalje „klikćem“ po grupama koje spajaju one koji izdaju i one koji traže stan, ali tačan razlog ne znam. Često pravim računice koliko bih novca, kako moja mama kaže, “bacala” na podstanarske dažbine ili se podsećam kako mi je nekad bilo. Možda je to i neki podsvesni strah. Stanovi poslednjih meseci dostižu neverovatne cene iznajmljivanja! Ljudi za garsonjere traže i 500 ili 600 evra. Čini mi se da nikad više oglasa nije “iskakalo” na toj stranici a onda pročitam objavu: “tražim stan, manji stan, bilo koji deo grada do 200 evra”.

I onda ispod, čitav niz komentara sa podsmehom:  “srećno brate u potrazi” “nema šanse da nađeš”, “pa, za 200 evra nema ni soba”… i gomila onih emotikona što se smeju do suza.

Pokušavam da shvatim od kada je postalo normalno ismevati druge jer nemaju to brdo novca u zemlji u kojoj je minimalac 40 hiljada dinara, a prosečna plata 500, 600 ili 700 evra, u zavisnosti od toga gde se živi.  Pitam se kakav je osećaj smejati se čoveku koji traži svoj “privremeni” dom za  novac koji ima? Smešno li je i kada je čovek bolestan a nema novca za lečenje, da li i tada bude smeha, do suza?

U svakom domu važno je imati ogledalo. Posebno ako tu živi srećnik sa stanom u vlasništvu, podstanar koji nema problema sa plaćanjem kirije veće od 200 evra ili onda kada je samo u pitanju dosada pre pisanja komentara.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!