Ovih dana lakše je bilo doći do pouzdanih informacija o tome kako se sahranjuju velike životinje u Sarajevu, nego u Beogradu. Razlog tome je služba za informisanje Beograda koja po pravilu ignoriše novinarska pitanja.
Nedavno je u beogradskom Zoo vrtu uginula slonica Tvigi. Ta tužna vest, poslužila je kao povod da se napiše tekst o tome kako se sahranjuju velike životinje u Beogradu. Kakve su procedure, ko je nadležan. Bez ikakve političke konotacije, samo tekst koji se vezuje za nešto što je trenutno aktuelno.
Shodno tome, nazvan je Zoo vrt, gde su rekli kako bi rado pomogli, ali da je procedura takva, da za svaku informaciju koju daju, mora da se kontaktira služba za informisanje Beograda, a da onda ona daje dozvolu za komunikaciju sa medijima. Rekli su i da očekuju da će za dan-dva moći da odgovore.
Bio je ponedeljak. Elektronska pošta je poslata, a isto se desilo i kada je dan kasnije kontaktirana Veterina Beograd, javno preduzeće koje kako se navodi na sajtu ima “jedino ima isključivo pravo bavljanja komunalne delatnosti zoohigijene”, a u skladu sa Zakonom o komunalnim delatnostima koji obuhvata.
Zaposleni u Veterini rekli su isto što i u ZOO vrtu pa je oslat još jedan upit na naznačenu elektronsku adresu gradske službe za informisanje.
U međuvremenu, dok su se čekali odgovori, ili se makar nadali istim da će doći, hteli smo da vidimo kako sahranjivanje velikih životinja funkcioniše u regiji. Samo dan pošto je poslat upit, stigao je odgovor sarajevskog Zoo vrta – Pionirska dolina.
Zahvalili su se na interesovanju, izrazili žalost zbog smrti slonice Tvigi i odgovorili na pitanja.
Međutim, odgovora iz Beograda još nije bilo.
Kako bi pokušali da završimo tekst do kraja radne nedelje, ponovo je kontaktirana službu za informisanje sa podsećanjem na poslatu poštu i temu o kojoj se radi. Odgovora i dalje nije bilo. Kao što nije bilo ni potvrde o prijemu post ili okvirnog roka za odgovor što je standard u ovakvoj vrsti komunikacije.
Umesto toga, muk.
Ovo nije prvi put, već je više pravlio da zaposleni u službi za informisanje ne rade svoj posao ili ga rade selektivno. Posledica toga je da su osim medija kojima je to posao, neinformisani i građani. Svojim delima, u ovoj gradskoj službi pokazuju da njih ne zanimaju svi građani, poput onih koji prate N1. Istini za volju nisu jedina takva služba.
Još veći problem nastaje kada se ne reaguje na mnogo važnije upite koje se tiču života većeg broja ljudi, kao što je ovih dana pitanje zašto je u 2023. godini osam puta manje novca iskorišćeno za izgradnju metroa od planiranog. Metro je setimo se, tako snažno obećavan, a zbog njega zadužena je cela zemlja.
Paradoksalno je da i građani koji prate medije i zaposleni u medijima svojim novcem izdržavaju službenika u službi za informisanje, odnosno da su im poslodavci.
A šta je sa saharanjivanjem velikih životinjama?
Kako kažu ljubazne Sarajlije iz Zoo vrta Pionirska dolina, "uginule leševe životinja u Pionirskoj dolini, bez obzira na njihovu gabaritnost odmah po uginuću se uz potrebnu prateću dokumentaciju dostavljamo Veterinarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu na obdukcijski pregled".
Posle obdukcijskog pregleda, Zoo vrtu se dostavlja obukcijski nalaz, a leš uginule životinje sa Fakulteta preuzima nadležno komunalno preduzeće u Sarajevu "koje poseduje smeštajne kapacitete i odlagalište, te je ovlašteno za tretiranja i uništavanja ovih vrsta opasnog otpada".
Kako su naveli, saradnja Zoo vrta sa Veterinarskim fakultetom “regulisana ugovorom koji podrazumeva obdukcije i odlaganje leševa malih, srednjih i velikih životinja, patološku dijagnostiku, obdukciju i odlaganje leševa ptica, laboratorijske i druge pretrage po potrebi.
I to bi bilo to. I u Beogradu je verovatno slično, ali nema nikog da to kaže.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare