Lični stav Danijela Dašića
Stigla kletva - svi naprednjaci će stati pod jednu šatru

Bejahu nekada čuveni vidovnjaci i proroci Tarabići (čitaj književni projekat državne bezbednosti), da, baš ti što su svašta nešto pisali i predviđali za ovu našu zemlju Srbiju. Zanimljivo je da su sve tačno predvideli, ali ne unapred, kao pravi proroci, već unazad, i to sa sigurne distance od barem desetak godina.
Počelo je od predviđanja dolaska partizana na vlast, sećate se onog proročanstva da ćete ako presečete jabuku poprečno, u preseku videti koja sila će doći na vlast. Pa je onda bilo sve i svašta o čuvarkući (onaj sa ćubicom, a žena mu sa cvetom u kosi), jeste, baš taj što je imao zadatak da sačuva sve Srbe u jednoj državi, vrlo neuspešno, pa je i sam na kraju (silom) napustio ovu Srbiju jednog davnog Vidovdana. Ni sebe nije mogao da sačuva u Srbiji, pa je i umro u tom dalekom Hagu. Tada je i bila ona čuvena poruka Tarabića, koja je na suptilan način molila i pretila narodu Srbije, da ako ne odgaje i očuvaju pravog lidera, svi Srbi će moći da se smeste pod jednu šljivu.
Elem, menjasmo te 2000-te Tarabiće za internet, i kompjutere, samog Slobu za demokratiju, i dobismo nakon toga nekoliko lidera koji nikako nisu bili u skladu sa Tarabićima. I to se uopšte nije svidelo piscima te sage o liderima koji trebaju da sačuvaju Srbiju, pogotovo što su i za onog prvog lidera nakon smene Ćubice, pronašli „davno zagubljen spis“ koji je govorio o „čoveku iz sela Koštunića, koji simbolizuje čvrstinu koštice“ i tako nešto, da se lakše proda narodu i otpeva uz gusle. Nije piscima bio po volji taj lik, mnogo je nešto bio neobavešten, a i ugrožavao ga je jedan premijer, što se nikako nije uklapao u ova novokomponovana proročanstva. Mada, ruku na srce, smirili su se malo pisci Tarabića nakon ubistva tog premijera, story-teller im je bio u Hagu, a ovo što je ostalo od bića iz nacionalističke mašte nije nešto bilo za upotrebu. Onaj matoriji je bio dobar samo u kopanju, a onaj mlađi u nošenju gajbica i manipulacijama. Trebalo je to doraditi i sačekati pravo vreme.
Dođe i taj trenutak 2012. Državna bezbednost je presvukla staru KGB uniformu, obukla zajedno sa naprednim radikalima fensi odela i sjajne lakovane cipele, i krenula u pregovore (čitaj prodaju), onoga što je preostalo zainteresovanim kupcima na zapadu. A zainteresovanih je uvek bilo, i biće. Naravno, kad je dogovor pao sa mama Merkel, došlo je vreme da se od postojećih nosača gajbica i grobara u penziji napravi napredni tim koji će povesti Srbiju u budućnost, i strateški promovisati lidera, kao nekog ko može da zaseni i samog Tita. Nekoga ko je spreman da radi izgradnje solitera u Beogradu na vodi poruši i poseče sve šta treba, od ostatka Srbije na Kosovu, ono severno od Ibra, pa na kraju i te jedne šljive, koja bi trebalo da smesti preostale stanovnike ove zemlje. Baš kako je taj lider i poručio „ne smemo da uništimo živote više ljudi, nego što je bilo planirano“.
I tako, dok Beograd na vodi raste, ostatak Srbije ostaje bez svega, pa čak i vode. Ni za zalivanje, ni za gašenje požara, a još malo neće biti ni za piće. Dok vlast hvali rast BDP (čitaj Bezobrazno Drpanje Para), Srbija se smanjuje. Od pre koju godinu više je nema severno od Ibra ni u tragovima. I to ne samo teritorijalno, Srbija se smanjuje i brojčano. Od 500 do 700 hiljada mladih, pametnih i sposobnih je otišlo u inostranstvo, jer njihovo znanje i stručnost nije bilo traženo u državi koju vode nepismeni, polupismeni, poltroni i plagijatori. Ukratko, čim znaš razliku između Ć i Đ, ti više nisi kadar koji treba da izgrađuje ovu naprednu Srbiju, i samo smetaš u procesu maksimalnog ubrzavanja napretka (čitaj krađe). Naivni bi pomislili da će ovaj odlazak ljudi da zasmeta našem lideru ćAci, ali njega to i ne dotiče. Sve dok se strogo kontrolisani birački spisak ne smanjuje, on je srećan.
I rekao bi neko – to je to. Kraj. Još malo, neće biti ni Srba, a pogotovo neće biti moguće naći drvo u Srbiji, pogotovo šljivu. Kad ćAca završi sa rudarenjem, neće to ni biti više neko mesto za stanovanje, i biće po njegovom planu „čiča miča i gotova priča“. Ali nije baš tako. Da je manje nosio gajbice, a više čitao, znao bi da tu uvek ima neko „ali“. Došli neki novi klinci, neće da idu, već bi da njega isele. Ne iz zemlje, već sa vlasti. Humani su ti klinci. Neće da nam ćAca pati od nostalgije, pa će da ga smeste blizu. A izbor je veliki, može da bira, Beograd, Novi Sad, Šabac, Užice, Sremska Mitrovica, Niš. Sva ta mesta koja sad ne sme da obilazi, imaju super smeštajne kapacitete, all inclusive siguran smeštaj sa rešetkama, tako da će imati izbor. A zašto mu je došao kraj, pitate se? Pa jednostavno. Nije slušao svog partijskog kolegu sa lopatom, jer bi znao da „ko drugome jamu kopa...“, odnosno u ovom slučaju, „svi naprednjaci će stati pod jednu šatru“ ili u zatvor, kako ko voli. I to ipak pre nego što je „uspešno“ smestio sve Srbe pod jednu šljivu. Jer Gaudeamus Igitur caruje, a naprednjaci će da kopaju. Krompir.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare