Veštačka inteligencija i prirodna glupost u potrazi za izgubljenim rejtingom

Teška vremena traže teške odluke. A kad je teško, zna se. Ne nije Čović, ta priča je odavno istrošena. Zna se ko ovde na svoja nejaka pleća, opterećena najkvalitetnijim pancirom, uvek preuzima teške odluke i žrtvuje se za državu. Jer od velikih izreka, poznatih državnika, on zna i prihvata samo onu jednu: „Država, to sam ja“.
Naravno da ste odmah pogodili, radi se o našem velikomučeniku, maršalu ćAci.
„Osokoljen“ dobrim vestima o zaustavljenom padu rejtinga koje su mu doneli pre mesec dana, odlučio je da se vrati pripremama za izbore, i da počne onu njegovu staru oprobanu priču o rekonstrukciji Vlade, smeni nevaljalih ministara, ukidanju „kombinacija“ koje rade njemu iza leđa, i ostale igrice, koje drži u već izlizanoj fioci „Nisam ja, krivi su svi oni oko mene, i nema veze što sam ih ja postavio tu gde jesu“. Jeste da je kao svaki radikalni naprednjak, ili napredni radikal plagirao tu „igricu“ od Slobe, ali to im je u krvi, da prepisuju i plagiraju tuđe.
Ali da se vratimo na velikomučenog maršala ćAcu, koji je nakon posete Indiji, odlučio da poseti i ono jedino preostalo mesto gde ga koliko-toliko poštuju, a to je naravno Kina. Ali avaj, izgleda da brat Xi nije više brat, pa ni pobratim, i da ne može kod njega bez plaćanja računa, i izmirenja svih dugova koje je napravio. Pa je zato odlučio da poseti najzapadniju kinesku koloniju. Pogađate, otišao je malo do Zaječarskog okruga, znate, ono što se nekad zvalo Istočna Srbija. To mu dođe skoro kao Kina, ali zato mnogo jeftinije za obilazak, pogotovo pred izbore. Ne mora da pali ni onaj njegov mlaznjak. Jeste da je vazduh u Kini daleko manje zagađen od vazduha u Istočnoj Srbiji, i da se to baš nekako pogodilo sa preseljenjem njihove prljave industrije u te zapadne kolonije. A jeftinije je dobro, jer su izgleda pare postale baš veliki problem. Nekada je delio kilometre asfalta i šakom i kapom, a sada se „cenjka“ oko par stotina metara izrade puta od nabijene rizle. Baš neka „oškudacija“ nastupila u kasi. Ali šta je, tu je.
Može on ovim njegovim lojalistima da proda baš sve, i to da je „borac“, jer je bio u Boru, da udari malo i na sentiment, jer je tu obavezno slučajno, ili slučajno obavezno, i neka tužna priča sa majkom i detetom, pa da se pusti i taj deo priče iz druge još izlizanije fioke „Otac nacije, graditelj, dušebrižnik, Majka Tereza i davalac penzija i socijalne pomoći“. Pogađate da je i tu priču plagirao od Slobe, ali šta da radi drugo, šteta da se baci. U svakom slučaju, predizborna kampanja ide punom parom, i izgleda da će morati i da se završi vrlo brzo, jer ako brat Orban izgubi 12. aprila, mnogo kula od karata će se trajno srušiti i za našeg velikomučenog maršala ćAcu. Ali i to je neka nova priča.
U svakom slučaju, da ne zaboravimo da ima i onaj deo gde je učenik nadmašio učitelja. Da, pogodili ste, to je manipulacija i propaganda, koju je doveo do savršenstva, koristeći čitav sistem „igrača“ koji kroz toplo-hladno narativ sluđuju prosečnog glasača, sve dok mu se mozak ne pretvori u kašu, nesposoban da dođe do bilo kog zaključka samostalno. To dođe kao neko unapređeno „kuvanje žabe“, gde se kreće sa plašenjem i najavom strašnih događaja i lomova, pa onda ide priča o stabilnosti i razumu, da bi se vratili starom plašenju naroda unutrašnjim i spoljašnjim neprijateljem.
Tu mu je glavni problem bila ta United Media, koja je kvarila uigrani sistem manipulacije, pa je ipak morao malo da požuri njegove „drugare“ iz United Group da počnu da rade ono za šta su plaćeni. Tako da smo dobili „novog“ Šolaka, i naravno „novog“ Đilasa, u likovima Bin Zajed-a i onog Brenta Sadlera. Sad velikomučeni maršal ćAca ima samo jedan problem, da u glavama njegove ćacadi promeni par stvari. Prvo da N1 i Nova S nisu više televizije iz Luksemburga, već iz Arapskih Emirata, i da nekako prebaci onih 619 miliona evra sa računa Dragana Đilasa na račun Brenta Sadlera. A možda ih je već i prebacio? Ko će to znati? Možda da pitamo onaj investicioni fond Vista Rica, tu su mu i onako svi drugari, braća, kumovi i ostala bratija, ali i to će već biti neka sasvim nova priča.
Šta reći na kraju. Jer je kraj definitivno. Po šta god je naš velikomučeni maršal ćAca išao u tu Indiju, nije to doneo natrag. Nije mu pomogla ni ta veštačka inteligencija, ni sveta reka Gang, jer ćemo vrlo brzo videti još jedan uživo prenos sloma živaca na nacionalnim frekvencijama, kad mu za neki dan dođu najnovije analize rejtinga. Izgleda da će velikomučeni maršal ćAca moći da vidi rast samo u laboratorijskim analizama, šećera u krvi, holesterola, i to onog lošeg, i naravno, slobodnih radikala, ali to ne još dugo. Ako znate na šta mislim.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare