"Šesnaest" – šansa za novu budućnost, bez života i rada na ulici

Lifestyle 02. jan 201915:41 > 15:41
Kafe bar 16

Kafe bar 16 mesto je sa posebnom misijom jer pomaže deci bivšim korisnicima Svratišta, starijim od 16 godina, da se obuče za konobare i barmene i pronađu posao kojim će zameniti rad na ulici.

„Kada sam čula za ovaj kafe, dok sam išla u Svratište, nisam mogla da verujem da postoji ovakvo mesto i tim koji želi da nam pomogne… i da i drugoj deci daju priliku da ne rade na ulici, nego da imaju mogućnost da zarade“, kaže Jelena (20), devojka koja već nekoliko meseci radi u 16-ici.

Šesnaest je socijalno preduzeće koje je osnovao Centar za integraciju mladih, nevladina organizacija koja vodi Svratišta za decu ulice.

„U Kafe baru 16 se bivši korisnici Svratišta, koji napune 16 godina, obučavaju za konobare i barmene, dobijaju sertifikate i potvrde o obavljenoj praksi, a sve sa ciljem da im pomognemo da pronađu formalno zaposlenje kojim će zameniti rad na ulici u koji je velika većina njih uključena“, kaže Dušan Jordović, menadžer Šesnastice.

Pored toga, ovaj kafe bar funkcioniše kao svaki drugi kafić u gradu, s tim što se ostvareni profit vraća u organizaciju i koristi za redovno funkcionisanje dva Svratišta za decu – na Zvezdari i Novom Beogradu.

Kafe bar 16

„Dosta ugroženih mladih živi i radi na ulici, sakupljaju sekundarne sirovine, na raskrsnicama, obavljaju najteže građevinske poslove… Kad ovde počnu da rade otvara im se račun u banci, imaju socijalnu zaštitu – prođu kroz administraciju. Motivišemo ih da misle o ovome kao o pravom poslu. Njima je ovo veliki preokret, vide to kao priliku da mogu da pobegnu sa ulice, da žive samostalno, plate sebi šta žele“, objašnjava Jordović.

Mladi, bivši korisnici Svratišta koji učestvuju u ovom programu, prolaze kroz tromesečnu obuku, u okviru koje uče rad na računaru, matematiku, komunikaciju, čak i engleski, nakon čega dobijaju sertifikat. Posle obuke, oni imaju praksu u kafe baru, gde rade kao konobari ili barmeni.

„Srećemo se sa gomilom problema. Neki od njih žive na ulici, to su deca iz siromašnih porodica, teških socijalnih i porodičnih priča, koja su napustila školu, dolaze bez prethodnog iskustva, dosta ih je bilo diskriminisano, nemaju poverenja u ljude…Mi ih učimo da imaju odnos prema poslu, da stvaraju osećaj odgovornosti. Ima puno kvalitetnih klinaca koji nemaju pristup tržištu i obrazovanju. Neki krenu, pa odustanu… samo to što su propustili školu blokira ih mnogo i oni nemaju iste šanse, nesigurni su“, navodi on.

Jelena, koja nakon obuke već nekoliko meseci radi u Kafe baru 16, kaže da je zahvalna na svemu što je naučila.

„Što više učiš to je bolje. Ja sam osoba koja nije bila u redovnom sistemu. Ne osećam se još sigurno jer nisam savršena kao radnica, treba još toga da naučim. Ono što je trebalo jeste da su me učiteljica ili roditelji pogurali kad sam bila školskog uzrasta, ali ja nisam bila u takvom okruženju koje bi me podržalo. Međutim – nikad nije kasno, sad učim i matematiku, ne samo služenje pića, a to nisam naučila u školi jer nisam bila u sistemu. I za sve što sam naučila, zahvalna sam na tome“.

Ona kaže i da oseća odgovornost i želi da opravda poverenje.

„Kad ti legne plata, možeš sebi da kupiš šta poželiš, osećam se ne – zadovoljno, nego – prezadovoljno“, dodaje.

Dušan Jordović kaže da bi država trebalo da više podržava slične inicijative koje pružaju mogućnosti ljudima da se zaposle i da CIM trenutno nema podršku grada. „Ne postoji ni zakon koji uređuje oblast socijalnog preduzetništva. Oni koji se bave socijalnim preduzetništvom nemaju nikakvu pomoć, nisu oslobođeni od poreza“, objašnjava.