Hose Luis Čilavert – golman sa sopstvenim pravilima

Lifestyle 01. nov 202109:48 > 11:28 5 komentara
čilavert
Jean Loup Gautreau | AFP

Priča o legendarnom fudbaleru Paragvaja, koji je promenio dotadašnju predstavu o golmanima za sva vremena. Autentično detinjstvo, tuča sa Aspriljom, golovi sa pola terena, prvi golmanski het-trik, kandidatura za predsednika...

Kada pomislim na fudbal bez ikakvih granica, na slobodu, ekstreme, pasiju, kroz glavu mi uvek prolaze imena Diega Maradone, Huan Karlos Valderame, Horhe Kamposa, Rene Igite, Faustina Asprilje…Biće da su te kasne osamdesete i devedesete godine ipak nosili nešto više romatizma i imaginacije, prkosa i bunta. Možda je to ono što nam sada nedostaje: sirovi kvalitet fudbala možda je sada bolji, ali ponekad bi sport trebalo da bude i nešto više od toga.

U svim profesijama teži se, suptilno ili manje suptilno nekoj vrsti unifikacije – da niko preterano ne štrči. Kutije. Njih lako možete da kontrolišete, da ih otvarate ili zatvarate po potrebi, na njih lupite etiketu. Nekima su takve kutije pretesne, nekomformne, nepristojne. Oni u njih ne samo da ne mogu da stanu, već kutije znog njih pucaju. Tada nastaju legende, revolucionarni likovi, herojske epohe, nazovite to kako želite, u svim aspektima i sferama života.

čilavert
Philip Huguen, AFP

U ovoj fudbalskoj, u onom prethodnom nizu, izostavio sam još jedno ime, više kao vid dramaturgije nego zaboravnosti.

Hose Luis Čilavert

Svet za većinu golmana sveden je nepisanim pravilima na okvir gola, šesnaesterac, na osnovni postulat – ne primiti gol. Za većinu, ne za izuzetke. Bio je pre njega Rene Igita, a nakon Rožerio Seni, ali je tata golmana ipak jedan Paragvajac, rođen 1965. u gradu Luke, koji je u toku građanskog rata 1868. bio privremeno glavni grad Paragvaja.

Latinska Amerika. Siromaštvo, životnost, sve crno ili belo, bez sivog. Nije slučajno što su sudbine mnogih fudbalera sa ovog kontinenta u velikoj meri poput delova iz čuvenog filma Cidade de Deus.

Sa pitanja odakle ta bomba u nogama, odmah sklanjamo senu. Do sedme godine hodao je bosonog, a noga hoće od toga da očvrsne. Sa pet godina imao je već troje braće i sestara i dve odgovornosti: da pomuze krave i da mleko proda po ruralnim obodima Lukea.

Ljubav prema fudbalu nije bila dovoljna, bila je potrebna i sreća. Prvo, golman postaje sasvim slučajno, jer je izvorno bio napadač. Dok su igrali na goliće „oženjeni“ protiv „samaca“, stariji brat koji je hteo da ga zaštiti, postavio ga je na gol.

Enrique Rosito, AFP

Drugo, upoznaje legendarnog trenera Modesta Sandovala, bivšeg paragvajskog golmana koji je nakon svoje profesionalne karijere osim Čilaverta trenirao još dve ozbiljne glave u rukavicama. Serhia Gojkoečeu i Farida Mondragona. Istorija je počela da se piše.

Vrlo brzo za njegovo ime se pročulo dok je branio u Sporting Lukenju, što mu biva savršena preporuka za prelazak u argentinski San Lorenco, pa špansku Real Saragosu, koju je tada trenirao četrdesetogodišnji Radomir Antić.

Godinu dana kasnije beleži svoju prvu zvaničnu utakmicu za Paragvaj. Tadašnja španska liga bila je prilično kao što samo ime kaže – španska. Te godine da nije bilo Bugara Sirakova i Iskrenova, Argentinca Krespina, bio bi jedini stranac. Od stranca su se tada očekivala čuda, jer „zašto ih uopšte dovodimo?“.

Čudo su i dobili. Te godine na čuvenoj La Romaredi (na kojoj je 1996. Majkl Džekson održao koncert pred 45 hiljada ljudi) ljudi su se čupali za kosu dok su posmatrali Čilavertova izletanja iz šesnaesterca, vrišteći da se vrati na gol. Nikada ga nije bilo briga šta viču, oslanjao se na sopstvene sposobnosti, okrećući se besomučnom vežbanju penala i slobodnih udaraca.

Teško da bi ova legendarna priča nastala da igrač Perua Teofilio Kubiljas nije postigao pogodak iz slobodnjaka protiv Škota 1978. Inspiracija je bila tu, samo je trebalo to i sprovesti u delo – nikakav problem. Posle svakog treninga ostajao bi i šutirao od 80-120 slobodnih udaraca.

Nakon Saragose vraća se u Argentinu, gde sa Velez Sarsfildom osvaja Primera Division četiri puta, kao i kup Libertadores (na penale pobeđen Sao Paolo, uz njegov pogodak iz penala i odbranjen jedanesterac) i Internacionalni kup 1994. u finalu u Tokiju, u kojem se razbili tada nadrealni Milan sa 2-0. Ni Savićević, Donadoni, Masaro, Boban, pod Fabiom Kapelom, nisu uspeli da mu daju gol.

Vrata šireg auditorijuma otvarala mu je i njegova narav. Prgav, tvrdoglav, ukoliko bih rekao da nije davao na sebe, bio bi to teški eufemizam.

Čilavert vs. Asprilja

Vreme: drugi april, 1997. Mesto dešavanja: stadion Defensores del Čako u Asunsionu. Najveća koncentracija enigmatike po „glavi stanovnika“ na fudbalskom terenu do oproštajnog meča Diega Maradone.

Faustino Asprilja, tada u Njukastlu, uveliko je bio usijana, ekcentrična glava, epitet koji je marljivo gradio godinama. Propustio je Parmino finale u Kupu pobednika kupova (poraz od Antverpena) jer je nogom razbio staklo n autobusu koji je udario njegova kola, a usledile su i suspenzije i zatvor.

Sa druge strane „Buldog“, nadimak koji je pošteno Hose zaradio, i koji mu je prirastao srcu, pa je ova rasa pasa često krasila majice ispod njegovih dresova. Brbljiv, agilan poput Šmajhela u prajm tajmu, tempirana bomba. Unikat.

Njihova priča datira pre ove sudbonosne utakmice, sa meča u Barankilji, kada se Čilavert kladio da će savladati kolumbijskog kolegu Farida Mondragona, nešto što mu je pošlo za rukom kada je igrao za Velez protiv Independientea. Nije tu stao, pa je napadaču Ivanu ‘El Gordito de Oro’ Valensijanu poručio da „smanji dezerte, jer tako daje loš primer deci“.

Na poluvremenu 0-0, najviše zaslugom Hose Luisa. Ali, nije to dugo trajalo, jer je već u 53. minutu na asistenciju Valderame, Asprilja postigao pogodak. Usledio je karakterističan salto, ili i neuobičajeni pogled prema Čilavertu, sa prstom preko usta. Tišina! To se ne zaboravlja.

Pobeda tog aprila ’97 za Paragvaj značila je sve. Čilavert dominira, brani Valderami, i Asprilji čist zicer. Na semaforu 80. minut, i vođstvo Paragvaja od 1-0.

Asprilja tada u pokušaju da osvoji loptu na centaršut Leonela Alveresa, umesto nje nespretno gazi koleno Selso Ajale, a brazilski sudija svira penal za Kolumbiju. Niko nije ni pomišljao na kompromis. „Il Tino“ i „Buldog“ našli su se momentalno u klinču, jedva ga čekajući.

Asprilja ga udara po licu, dok Čilavert uspeva samo da ga pljune. Obojica bivaju isključeni. Ono što se desilo nakon ovog incidenta daleko je raritetnije od običnih fudbalskih kavgi.

čilavert
Danny Gomez | AFP

Kolumbijac umesto u svlačionicu, odlazi na klupu svog tima kako bi ispratio izvođenje najstrože kazne, što se nimalo nije dopalo Čilavertu, koji odlazi do klupe protivnika i udara Asprilju u lice. Nastaje opšte rasulo, u kojem Kolumbijac Viktor Hugo Aristizabal  izvodi akrobatski udarac ala Danijel La Rus, iz filmova Karate Kid. Da se prizemljio na golmana Paragvaja, pitanje je da li bi uopšte ostao živ.

TV, AFP

Nakon desetominutnog prekida Maurisio Serno pogađa, ali se Kolumbijci ne oporavljaju od šoka koji je inicirao Čilavert. Koncentracija im opada i u poslednjim minutu Derlis Soto daje gol za Paragvaj. Obe ekipe odlaze na svetsko prvenstvo.

„Sećam se da je 40.000 ljudi na stadionu počelo da vređa Asprilu. Kada smo izlazili sa terena, udario sam ga i jasno rekao: „Ako te uhvatim napolju, ubiću te“. Bio je to skandal motivisan njegovim ponašanjem. Moj prijatelj Valderama je rekao da me nikada do tada nije video tako van kontrole. Sledećeg dana, za svu južnoameričku štampu, loš momak u filmu bio sam ja.“ Hose Luis Čilavert

Ovu tvrdnju 2002. godina neće baš demantovati.

Godinama kasnije, Asprilja je u dokumentarcu koji je emitovan na kolumbijskoj televiziji otkrio da ga je profesionalni ubica kontaktirao nakon utakmice, nudeći mu da ubije paragvajskog golmana, nakon što je Asprilju kontaktirao u hotelskoj sobi. „Šta? Jesi li lud?“ Asprila se prisetio svog odgovora. „Uništićeš kolumbijski fudbal, ne možeš to da uradiš. Ne, ne, ne. Ono što se desi na terenu ostaje na terenu.”

Naoružani napadač je kasnije umro u pucnjavi povezanoj sa drogom 2004. On to tada nije znao, ali Čilavert je tog dana bukvalno izbegao metak.

To nije promenilo njihov odnos. Čilavert je napustio jedan radio intervju nakon što se Asprilja pridružio  pozivu. Luda vremenska kapsula svega što je bilo dobro, loše i ružno u južnoameričkom fudbalu 1990-ih, o čemu najtužnije svedoči ubistvo kolumbijskog defanzivca Andresa Eskobara ispred bara u Medeljinu, nakon promašenog penala na šampionatu 1994.

Francuska 1998.

Ipak, njegova zvezda čekala je svetsko prvenstvo u Francuskoj 1998, da bi obasjala čitav svet. Na tom prvenstvu postaje prvi golman ikada koji je izveo slobodan udarac, umelo savladavši Zdravka Zdravkova, koji je ludom intervencijom spasao svoj gol.

Koliko je njegova harizma bila snažna govori podatak da je anonimni Paragvaj odveo u šesnaestinu finala, a da u prve dve utakmice nije primio gol. Neafirmisani Sarabia, Pavon, Morales, čijih se imena ni dan danas niko ne seća, su pod njegovim vođstvom izgubili od budućeg osvajača svetskog kupa Francuske, tek zlatnim golom Lorana Blana!

čilavert
Philip Huguen, AFP

Pre šampionata je izjavio da je on najbolji golman na turniru, a FIFA je na kraju mogla samo da mu se pokloni, i uvrsti ga u idealni tim šampionata.

Legendarni gol River Plati

Ali lovorike ga ne uspavljuju. U momentu dok je čitav Paragvaj bio u stavu mirno pred njim, kada je mogao debelo da naplati svoju slavu, ulazi u klinč sa vladom svoje države, od koje je tražio da se više sredstava uloži u obrazovanje, pred Copa America 1999. godine koji se održavao upravo u njegovoj zemlji, Možda je prosto želeo da neki novi klinci ne moraju bosonogi do sedme godine da gaze vrelo južnoameričko kamenje.

Svoju reč je održao, a sledeća međunarodna svetkovina na njega je čekala čitave tri godine, do svetskog prvenstva 2002 u Južnoj Koreji i Japanu.

U međuvremenu dominacija u Veles Sarsfildu bila je brutalna (36 golova u 200 nastupa). Postao je prvi golman koji je na jednoj utakmici postigao het-trik, a golovi su se ređali kao na traci, a teško da će ikada i jedna golman nadmašiti onaj njegov, dat River Plati 1996, kada je sa šezdeset metara savladao golmana Hermana Burgosa, nakon što je primetio da gleda u ptice.

Dešavali su se slični golovi i ranije, ali ovo je bilo drugačije, ovde nije bilo slučaja. Video je da je Burgos izleteo, ali mu je sudija stajao na putu, urliknuo je „skloni se“. Ostalo je YouTube antologija. Nakon utakmice su mu svi igrači Rivera čestitali, a on je svoj dres poklonio upravo sudiji, kome je to bila oproštajna utakmica.

„Video sam i radio svašta u fudbalu, ali jedna stvar me čini najponosnijim, da sam zauvek promenio imidž golmana. Obično je najgori igrač ili dete sa prekomernom težinom stavljano među stative. Do tada smo bili moroni, motali se po gol liniji i bivali krivi za svaku grešku. Ali to se promenilo. Pokazali smo da možemo mnogo više.“

Južna Koreja i Japan 2002.

Golman koji šutira na suprotni gol. Krajnje nepotrebno, teško izvodljivo u većini slučajeva, garantovano ugrožava vaš tim ukoliko ne uspe. Šta ovde može da se ne voli?

Paragvaj je volšebno pobedio Sloveniju, a njegova magija nastavljena i ovaj put. Razdaljina 32 metra. Da nije bilo fenomenalnog Mladena Dabanovića, i deo ovog teksta bi bio potpuno drugačiji.

I protiv Španije u grupi, malo je falilo da savlada Ikera Kasiljasa, ali je i pored poraza Paragvaj ponovo prošao u dalju fazu takmičenja.

Ali Čilavert nije bio isključivo dobar izvođač slobodnih udarca, on je bio neverovatan golman. Kao što je buduće svetske prvake u Francuskoj maltretirao do 113 minuta, tako je i buduće nove svetske šampione Nemce, „zaključao“ do 87. minuta, kada im je nesrećno presudio Oliver Nojvil. Nije on bio samo prodavac trikova, već po svim metrikama, čudo među stativama.

čilavert čilavert
Alejandro Pagni, AFP
čilavert čilavert
Pascal George, AFP
čilavert čilavert
Toru Yamanaka, AFP

Čim bi napustio šesnaesterac, nisu padali samo golovi, već su započinjale i ozbiljne havarije. Trebalo je, uostalom, i opravdati sopstveni nadimak. U kvalifikacijama pred ovo takmičenje, u utakmici sa Brazilom, pljunuo je Roberta Karlosa, pa je dobio tri meča suspenzije, te je prvi meč na šampionatu odgledao sa klupe. Optužio je Karlosa da je rasista i da mu je navodno rekao „Indijancu, dobili smo 2-0, očajan si“. Ukoliko je ovo zaista izrečeno, poznavajući Čilaverta, Karlos je dobro i prošao.

Predsednik

Nakon fanfara u Aziji, brzo se povukao, sa osvojenom titulom u urugvajskom Penjarolu. Osuđen je u odsustvu na šest meseci zatvora u Francuskoj 2005, jer je lažirao dokumentaciju kako bi raskinuo ugovor sa Strazburom. Ni msu mu legle vinarije pored Rone.

Za sve to vreme, Paragvajci su skandirali uvek jedno te isto – Čilavert za predsednika!

Možda neko i u šali, ali kako sada izgleda, želja im se možda i ispuni, pošto je legendarni golman najavio svoju kandidaturu za predsedničke izbore u toj zemlji 2023. godine. Nikada nije krio svoje političke stavove, a revolucionarnost u njemu mnoge je podsećala na onu Ernesta Če Gevare, a ta su poređenja vremenom postala opšte mesto. Godinama je vlast prozivao za korupciju, a skoro je na Tviteru napisao „Dosta je bilo nekažnjivosti, korupcije, i pljačke paragvajskog naroda“. Ako neko može, može on.

Čilavert je do 2006. godine, bio najefikasniji golman svih vremena, kada ga je nadmašila legenda Sao Paula Rožerio Seni. Ali džaba. Jedan je kralj. U profesionalnoj karijeri postigao je 67 golova, od kojih su mnogi bili ključni, uključujući osam u međunarodnim utakmicama. Četiri njegova gola postignuta su tokom kvalifikacija za Svetsko prvenstvo u fudbalu 2002.

„Pritisak? Ovo je samo fudbalska utakmica. Kada ne znate kako da nahranite svoju decu, to je pritisak.”

Cela karijera Hose Luisa Čilaverta bila je vežbanje i kreiranje sopstvenih pravila. Odbio je da bude ograničen fudbalskim normama, redovno ignorišući ono što se očekuje i što ograničava. Pljunuo je u lice i mnogim nepisanim pravilima.

U svetu u kojem su igrači maksimalno pripremljeni, gde se pomeraju granice kondicije i fizikalija, a disciplina vrednuje iznad svega – teško je zamisliti nekog novog Čilaverta. Ne zato što ne bi imao kvalitet da izvede to isto, već zato što mu to niko ne bi dozvolio.

A koliko danas fale ovakvi ljudi u svim sferama društva. Hrabri i neustrašivi, koji nešto zaista mogu, smeju i umeju da promene.

Povezani tekstovi

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare