Ključni koraci u danskom vaspitanju zbog kojih su najsrećniji ljudi na svetu

Lifestyle 23. nov 202207:00 16 komentara
dete
Pixabay

Potpuno drugačiji od tradicionalnih roditelja u Srbiji...

„U knjizi Roditeljstvo na danski način“, autori knjige Džesika Džoel Aleksander i iben Dising Sandal sugerišu da njihov povišeni nivo urođene sreće može biti ukorenjen u načinu na koji su deca vaspitavana. Oni navode šest jednostavnih koraka koji će roditelje voditi ka tome kako da neguju trajnu sreću u sopstvenim porodicama, bez obzira na to gde žive.

Cela njihova teorija roditeljstva počiva na šest ključnih reči čija početna slova u nizu čine reč PARENT (roditelj na engleskom), piše Zadovoljna.rs. Evo uvida u to šta Danci rade malo drugačije.

P je za Play (igru)

Igra je jezik dece i u Danskoj se pravo dece na slobodnu igru shvata veoma ozbiljno; smatra se ključnim, a ne opcionim. Prekomerno opterećivanje dece obavezama se aktivno izbegava; veće su šanse da ćete čuti danskog roditelja kako kaže da će se njihovo dete u subotu igrati u dvorištu umesto da ide na trening. Pod „igranjem“ podrazumevaju da su deca prepuštena sama sebi i da se igraju tačno onako kako žele, koliko god žele.

Danci prepoznaju da igra uči društvenim veštinama, empatiji, samokontroli i još mnogo čemu. Oduzeti detetu pravo da se igra je kao oduzimanje njegovog glasa; naše društvo treba da shvati štetne posledice toga i da uči od zemalja poput Danske koje imaju radikalan pristup.

A je za autentičnost

Danci vole da „budu realni“. Iskreni su prema svojoj deci o dobrom, lošem i ružnom životu. Danski filmovi, priče i knjige često se bave teškim temama i nemaju uvek srećan kraj.

Pričamo o tankoj liniji između izlaganja naše dece temama prilagođenim uzrastu za koje znamo da mogu da razumeju i obrađuju, dok ih štitimo od surove stvarnosti našeg sveta, sa kojim ponekad ne možemo ni sami da se nosimo.

Pronalaženje te ravnoteže može nam dati priliku da razgovaramo o teškim emocijama sa svojom decom, pripremajući ih za životne uspone i padove i negujući njihovu otpornost.

R je za Reframing (preoblikovanje)

„Reframing“ je kulturni fenomen u Danskoj koji se prenosi sa generacije na generaciju. Neverovatno je moćan i rezultira „realističnim optimizmom“ po kojem su Danci poznati.

Biti budan u 3 sata ujutro sa bebom koja plače lako se može protumačiti kao pakao. Međutim, okretanje glave, prihvatanje stvarnosti, odupiranje etiketiranju i pronalaženje zahvalnosti može nas učiniti radosnim u najneverovatnijim trenucima. Danski način vaspitavanja nas izaziva da promenimo svoj jezik i reinterpretiramo situacije na manje negativan način. Preoblikovanje se može naučiti i to je veština koja menja život, ne samo dece, već i život odraslih.

E je za Empatiju

Danci su jedna od najempatičnijih kultura na svetu i to može biti zato što aktivno podučavaju empatiju u školama. Empatija ima istu vrednost kao predmeti poput matematike ili engleskog jezika, sa programima koji uče decu da identifikuju tuđe emocije i zamišljaju sebe na mestu drugih.

Kada naše dete vidi da je drugo dete povređeno na igralištu, naša trenutna reakcija može biti da kažemo: „Dobro su, ne brini“. Čini se dovoljno nevinim, ali učimo našu decu da ne moraju da brinu o tuđim osećanjima. Ipak, ako se direktno uhvatimo u koštac sa osećanjima i kažemo nešto poput: „On plače jer je pao i povredio koleno. Krvari, ali njegova mama je tu, zagrliće ga, očistiće mu koleno i biće dobro“, deca mogu da prepoznaju i procesuiraju emocije, dok pronalaze načine da pomognu drugima i razvijaju svoju sposobnost empatije.

N je za Nema ultimatuma

Roditeljstvo bez ultimatuma podrazumeva izbegavanje borbe za moć. Radi se o tome da našu decu vidimo kao saveznike, a ne kao protivnike.

Mnoge konvencionalne disciplinske prakse kao što su batinanje ili kazne i nagrade prete da transformišu naše domove u bojna polja, što roditeljstvo čini poslom, a ne privilegijom.

Modeliranje ponašanja sa poštovanjem je najbolji način da naučite decu kako očekujemo da se ponašaju.

T je za Togetherness/Hygge (zajedništvo)

Hygge, izgovara se hooga, znači „prijatno se osećati zajedno“ i ono podrazumeva provoditi vreme zajedno sa voljenim osobama u prijatnom i bezbednom okruženju. Svi sklapaju neizgovoreni dogovor da se za ovaj period niko ne buni, ne hvali i ne iznosi negativne ili kontroverzne teme – stvaranje prostora bez drame. Deca napreduju u ovim pozitivnim trenucima; negovanje sreće i blagostanja kroz davanje prioriteta društvenoj povezanosti.

Dakle, sledeći put kada se vaša porodica okupi, isprobajte ovu taktiku – bez telefona, odvojite vreme samo za vas. Možda primetite nešto čarobno.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare