Korinđanje – veseli, stari božićni običaj koji i danas ponegde u Srbiji živi

Lifestyle 07. jan 202307:57 51 komentara
božić praznici pesme baka
Shutterstock

Ovih dana, među brojnim božićnim i novogodišnjim filmovima, sigurno ćete naleteti bar na jedan u kom dečica iz SAD i Velike Britanije pevaju vesele Božićne pesme (Christmas Carol) pred nečijim vratima. Takav jedan običaj postoji i u našoj zemlji i koliko-toliko se održava.

Korinđanje je stari običaj karakterističan za Vojvodinu i to čak ne za sve njene delove. Najviše se očuvao u Banatu. Deca pa i odrasli s njima, idu od kuće do kuće i pevanjem šaljivih pesama uveseljavaju porodice za Badnji dan, istovremeno im čestitajući predstojeći Božić. Poneko od njih se odluči i da nešto odrecituje.

Reč je o vrsti koledarskih pesama, kratkih formi. Negde ih izvode grupice maskirane dece, negde su u svakodnevnoj odeći – zavisi od kraja do kraja.

„Korinđanje je najlepši i najradosniji deo praznika za decu. Imam 42 godine i ceo život sam išla da korinđam“, priča za portal N1 Jelena Subin iz Pančeva. I danas sa svojom ćerkom obavezno ide po Pančevu kod komšija, rođaka, ali i drugih, nepoznatih ljudi.

Video: Privatna arhiva Jelene Subin – korinđanje prethodnih godina

Kako navodi, od kad zna za sebe, vreme pred Badnje veče rezervisano je za ovaj običaj.

„Dok su mi baba i deda bili živi, živeli su u Dolovu pored Pančeva, korinđali smo i tamo. Mala deca idu sa roditeljima, od kuće do kuće, a sad im je malo lakše jer ima dosta zgrada, pa i ne obilaze toliko koliko smo mi ranije. Pevaju pesme i dobijaju slatkiše, voće, obavezno orahe, suvo voće i često neke sitne pare. Kad sam bila mala išla sam sa roditeljima, kasnije sa sestrama i braćom da korinđam. Donosili bismo pune kese svega i svačega”, navodi Jelena.

Kada je bila mala, priča nam, u grupi se okupi po petoro, šestoro dece. I sad bude od dvoje, troje pa do desetak mališana, dodaje.

„Sada ide celo društvo da korinđa. Po naseljima, gde su kuće, je prelepo jer deca onda pevaju pesme ispred kuća. Za razliku od zgrada – kada uđu unutra, idu od stana do stana, pa ih niko od prolaznika ne vidi“, navodi.

U njenom kraju, u Pančevu, kreće se posle 16h, kada mrak počne da pada, i sve traje par sati, odnosno do večere.

Pevaju se razne pesme, ima i šaljivih, vrcavih, ali i klasičnih dečjih, navodi naša sagovornica. „Mnoge pesme koje sam ja pevala pevaju se i danas“, priča Jelena i  dodaje da nema neke posebne pripreme za to, jer se radi o dobro poznatim pesmicama.

A pesma počinje čim pokucaju na vrata, dakle i pre nego što ih domaćin otvori. Otpevaju pesmu, dve i zauzvrat dobiju darove.

Korinđaške pesme:

„Ja sam mali korinđaš, daj mi, gazda, šta imaš – vina, rakije, Božić ispred kapije“.

„Ja sam mala Nata, otvor’te mi vrata, ja vam želim puno sreće i najlepše Badnje veče“.

„Ja sam mali Pera, ujela me kera, za nogu, za ruku, daj mi, gazda, jabuku…“

„Ja sam mali Iva, trčim preko njiva, njive se zelene, gazde se vesele.“

„Ja sam mala Milica, ujela me lisica, za nogu, za ruku – daj mi, gazda, jabuku.“

„Kao deca, za vreme rata, obožavali smo Badnje veče zbog svih tih slatkiša. Nismo mogli baš svi da ih kupimo, pa nam bude super kad svašta dobijemo. Danas su deca svega sita, ali i dalje im je zanimljivo i u Pančevu su pune ulice“, kaže sagovornica portala N1.

A kakva je situacija po banatskim selima? „Sela, kao moje Dolovo, prilično su prazna i bez dece, pa nije više kao nekad, ali u gradu jeste“, navodi Jelena.

Deca u Pančevu i okolini nisu maskirana. Mada, kako kaže, bilo je primera kada se stariji maskiraju – obuku gunj, stave vunene šubare, nagarave se, ponesu štap i pevaju šaljive pesme, uglavnom kod onih porodica koje znaju.

Ovaj običaj nije karakterističan za sve krajeve Vojvodine. Interesantno je da se u Novom Sadu, na primer, praktikuje u samo ponekim delovima grada. Ana M, koja od rođenja živi u glavnom gradu Vojvodine, korinđanje je prvi put videla kada se preselila iz jednog kraja grada u jedan od najstarijih delova Novog Sada, Almaški kraj.

„Deca maskirana obilaze komšije, kucaju na vrata, pitaju da li je slobodno korinđanje i uz dozvolu kreću da pevaju šaljive pesmice, kojima čestitiju Božić, a zauzvrat dobijaju voće, slatkiše ili nekad i pare. U Almaškom kraju, pre deset godina, bilo je grupica dece, od predškolskog uzrasta, do viših razreda osnovne škole, koja su maskirana (a razne su maske – princeze, gusari…) obilazila komšiluk i skupljala darove. Prošle godine se broj dece smanjio, na naša vrata, pokucao je jedan dečak u pratnji svoje starije sestre“, priča za portal N1 Ana.

„Almaški kraj, kao jedan od najstarijih krajeva Novog Sada, čini jedinstvenu kulturno-istorijsko nasleđe, i kao takvo je prepoznato – od strane Grada Novog Sada 2019. godine proglašen zaštićenom prostorno-kulturnom celinom, pa se stoga planira obnova ovog kraja koja treba da započne na proleće ove godine. Nadamo se da će ova obnova dodatno da doprinese i očuvanju raznih običaja, među kojima je i korinđanje, koji predstavljaju kulturno dobro našeg društva“, navodi sagovornica portala N1.

Prenosi nam da se vidi da deca uživaju u svemu tome, a uz to dobijaju slatkiše, koje čuvaju za sutradan, da se slade nakon posta.

Navodi da, od kada se doselila, broj dece opada, ali se nada da će u predstojećim godinama biti više veselih korinđaša koji će čuvati ovaj lep običaj od zaborava.

Inače, u nekim krajevima se veruje da što im korinđaši jače pevaju, više sreće donose tom domu.

Srbija, od kraja do kraja, ima različite i brojne običaje. Neki slični ovom su maškare za Bele poklade ili Jeremija u Kraljevu i okolini, u maju…

Od običaja koji se koliko-toliko čuvaju je lilenje ili lilanje u Mačvi, zapadnoj Srbiji i Podrinju pred Petrovdan. Međutim, mnogi tiho nestaju.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare