Trabant – simbol Istočne Nemačke

Auto 06. maj 201612:41 > 12:49
AFP/John Macdougall

Brend Trabant je imao simboličan značaj za posleratnu Istočnu Nemačku.

Proizvodnja se odvijala u VEB Sachsenring Automobilwerke Zwickau u gradiću Zwickau u Saksoniji.

Proizvodnja standardizovanih modela jednostavnog dizajna i relativno niskih troškova proizvodnje počela je 1957. godine i trajala do 1991. Za 34 godine, sa traka fabrike u gradiću Zwickau izašlo je 3,7 miliona jedinica ovog automobila, što je vrlo blizu produkcije modela T ili Volkswagen Bube.

Prototip se pojavio još 1954. godine i, u slavu lanisarnja prvog sovjetskog satelita u svemir, automobil je dobio rusko ime Sputnik, odnosno nemačko Trabant.

Eksportni odnosi sa zapadom su uspostavljeni preko Mađarske i Poljske i to je omogućilo izvoz automobila u Holandiju, Grčku, Veliku Britaniju, Belgiju, pa čak i neke zemlje Afrike.

Iako je automobil bio izuzetno popularan u celom istočnom bloku, u SSSR-u je bio retkost jer faktički nije postojao izvoz u njegove republike. Međutim, tamo gde se pojavio, Trabant je imao veliku popularnost, a i danas ga se sa veseljem sećaju i rado ga voze.

Zbog zastarelog i neefikasnog dvotaktnog motora koji je trošio isuviše goriva, istovremeno bio izuzetno bučan, a za kojim se vijorio gust crni dim, Trabant je u Zapadnoj Nemačkoj podrugljivo posmatran kao simbol bivše DDR i tek palog Istočnog Bloka, a sve zato jer su Istočni Nemci Trabantima masovno pohrlili u Zapadni Berlin nakon pada zida 1989. godine.

U pojedinim zapadnim zemljama Trabant je često dobijao komične komentare, međutim, stariji modeli su postali veoma popularni među kolekcionarima u SAD prevashodno zbog niske cene i relaksiranja ograničenja na uvoz oldtajmera.

I danas postoje klubovi u Nemačkoj koji se teško odlučuju da se odreknu ovih automobila, koji su najčešće lepo oslikani, sa određenim dizajnerskim i mehaničkim modifikacijama, a mogu se još uvek sresti i na reli stazama.

Zbog dugog perioda između narudžbine i isporuke (obično se radilo o preiodu od godinu dana), Trabanti su u očima kupaca imali veliku vrednost. Čovek koji bi, napokon, dobio svoj automobil, prema njemu se odnosio nežno i pedantno i izuzetno vodio računa o održavanju, što je prosečan životni vek Trabanta produžavalo i na 28 godina.

Za 34 godine u Zwickau su se proizvodila svega četiri modela. Model P50, poznatiji kao Trabant 500, proizvodio se od 1957. do 1962. godine.

Trabant 600 se proizvodio od 1962. do 1964. godine. Nakon njega nastupa najdugovečniji model Trabant 601 koji je je u proizvodnji bio od 1963. do 1991. godine.

Od 1990. do 1991. godine u proizvodnji je bio Trabant 1.1 sa Volkswagenovim motorom zapremine 1.043 cm3.

Motori ugrađivani u modele 500, 600 i 601 su originalno bili dvotaktni sa dva cilindra, dajući automobilu veoma skromne performanse. Masa automobila je bila skromnih 600 kg.

Karoserija Trabanta se pravila od interesantnih materijala. Krov, hauba i branici su pravljeni od čelika, dok su vrata bila od materijala poznatog kao duroplast.

Duroplast je, inače, tvrda plastika slična bakelitu napravljena od recikliranih materijala: pamučnog otpada isporučivanog iz Sovjetskog Saveza i fenolskih smola koje su bile nusprodukt istočno-nemačke industrije boja.

Na samom kraju proizvodnje, 1989. godine, Trabant je isporučivao automobile sa motorima od 19kw i 26 konjskih snaga, težine 600 kg, koji su od 0-100 km/h ubrzavali za 21 sekundu, a mogli da postignu maksimalnu brzinu od 100 km/h.

Autor teksta: Rajko Martinović