Oglas

"Bela tortura" - brutalni metod korišćen u Iranu 

Beli hodnik, prostor
Shutterstock/Danang Haris | Shutterstock/Danang Haris

Tokom istorije, ljudi su razvijali različite metode mučenja, bilo kao sredstvo kažnjavanja, prinudnog priznanja ili zastrašivanja.

Oglas

Od drevnih civilizacija do modernih vremena, mučenje je korišćeno u različitim kulturama i društvima, često odražavajući političke, verske i društvene norme tog vremena.

Kada je u pitanju mračna "umetnost" mučenja, ne postoji ništa jednostavnije i efikasnije od onoga što su Iranci radili početkom 2000-ih. Oni su preferirali kaznu na psihološkom nivou, piše LADbible.

Izvela ga je Iranska revolucionarna garda kao odgovor na pokušaj političke reforme. Tokom ovog okrutnog metoda mučenja, držali su zatvorenike u samicama gde su mogli da ostanu mesecima, čak i godinama, pod jedinstveno zastrašujućim uslovima.
Zatvorenici su bili smešteni u potpuno belim ćelijama, a njihova odeća i hrana, kao što je bio nezačinjen pirinač serviran na belim tanjirima za jednokratnu upotrebu, takođe su bili bele boje.

Da bi se postigao ovaj zastrašujući efekat beživotne praznine, iznad zatvorenika se postavljaju neonske cevi kako ne bi stvarale senke, dok su sve površine glatke. Nije bilo zvuka dok su stražari stajali u tišini, okruženi zvučno izolovanim zidovima, podovima i plafonima.

Što se tiče psiholoških efekata na zatvorenike, koji su često bili novinari, mogli su se potpuno depersonalisati i doživeti halucinacije ili psihozu.

Cilj im je bio da potpišu priznanja i navedu detalje o svojim političkim opredeljenjima. Verovatno najpoznatiji zatočenik tokom ovog perioda "iranske bele torture" je bivši student medicine Amir Fakhravar, koji je držan u „tajnom” pritvorskom centru u zatvoru Evin.

"Nismo videli nikakvu boju, cela ćelija je bila bela, pod je bio beo, odeća nam je bila bela, a i svetlo je bilo belo. Hrana nam je bila beli pirinač. Nismo mogli da čujemo glasove. Bio sam tamo osam meseci i posle tih meseci nisam mogao da se setim lica svog oca i majke. Kada su me pustili iz tog zatvora, nisam bio normalan čovek, rekao je on. Morao je da stavi beli komad papira ispod vrata ćelije kako bi upozorio čuvare, koji su navodno imali cipele dizajnirane da priguše svaki zvuk, bilo mu je zabranjeno da razgovara sa bilo kim“, navodi se u izveštaju Amnesty Internationala  o pritvaranju Fakhravara.

Fakhravar je prvi put uhapšen sa samo 17 godina nakon što je kritikovao režim u zemlji, ali nije mogao da razume zašto je njegov poziv na reformu dočekan sa takvom okrutnošću.

„Pitao sam svog ispitivača: „Šta hoćeš od nas?“, rekao je Fakhravar i dodao: "Shvatio sam da žele da unesu strah u celo iransko društvo. Oni pokušavaju da isperu mozak svoj deci u Iranu“.

Slučajevi belog mučenja takođe su prijavljeni širom Amerike i Venecuele, prenosi Večernji.hr.

Teme

Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?

Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare

Pratite nas na društvenim mrežama