Beogradski salon za masažu koji ruši predrasude – pogledajte kako

Lifestyle 09. dec 202214:35 17 komentara
N1/ Jelena Petrović

Oni se svojim rukama bore za normalan život - da odlaze i dolaze na posao i obezbede sebi i svojima egzistenciju. Vrsni su fizioterapeuti i u svom salonu "Biosana" pri Gradskoj organizaciji slepih Beograda pomažu pacijentima, ali i ruše predrasude. Stručni smo i najjeftiniji u Beogradu, poručuju.

Salon Biosana postoji od 1996. godine i u njemu mogu da rade slepe i slabovide osobe. Svi su završili državnu Medicinsku školu „Beograd“ u Deligradskoj ulici, najstariju te vrste u glavnom gradu. I tek kad polože državni ispit, mogu ovde da se zaposle.

Trenutno ih u salonu radi šestoro, a Sanja Dimković i Miloš Živojinović, oboje slepe osobe, ispričali su za portal N1 šta im znači ovaj posao.

Pročitajte još:

„Mnogo toga… Mi, kao osobe sa invaliditetom, sa tom vrstom hendikepa, manje-više smo ograničeni što se tiče zapošljavanja. Možemo da radimo pojedine stvari, a ne možemo sve, zato se obučavamo za fizioterapeute. Za mene ovo dosta znači, stičem nova iskustva, nadograđujem znanje, stičemo razna prijateljstva i poznanstva… Socijalizacija, komunikacija… Živimo normalne živote – idemo na posao, vraćamo se s posla“, priča Sanja Dimković.

Ona je fizioterapeut već 15 godina, a u ovom salonu radi 11. Njen kolega Miloš Živojinović tu je i duže, od 2008.

„Ovaj posao za mene pre svega znači, kao uostalom i za sve ljude, egzistenciju, jer od ovoga posla živim. Prima se plata, zarađuje se – to je na prvom mestu. Ali ja ovaj posao radim i zato što ga volim, moja želja je bila da budem fizioterapeut“, kaže nam Živojinović.

Saglasni su da je posao naporan, ali kažu i da je lep. „Kao i mnogi drugi poslovi, naporan je jer se stoji i ponekad se mnogo radi, ali lep je zato što pričate sa ljudima, možete da razmenite razna iskustva, a najlepše je to što im pomognete… I to saznanje koje dobijete kao povratnu informaciju da ste im pomogli – to je nešto najlepše“, naglašava Miloš Živojinović.

Atmosfera u salonu – sjajna

Ovi mladi ljudi imaju neverovatan duh. Kažu – često se i šalimo na svoj račun. „Govorimo najnormalnije „jel si video ovo“… Kad se ovde sudarimo, kažemo – ej, gledaj malo ili gde gledaš“, pričaju nam Sanja i Miloš i ističu – normalni smo ljudi, ne želimo da nas iko sažaljeva.

Biosana se nalazi u Jevrejskoj ulici u Beogradu, na istom mestu gde i Gradska organizacija slepih Beograda i posluje kao proširena delatnost ovog udruženja. „Što se tiče našeg finansiranja, naših plata – mi sami zarađujemo, mi smo samofinansirajući. Ne finansira nas ni Grad ni država, kad smo u škripcu – pripomogne savez (Gradska organizacija slepih), ali smo u 99 odsto slučajeva samofinansirajući“, navodi Sanja Dimković koja kaže da su imali težak period tokom korone, nakon čega se i broj ljudi koji je dolazio u salon smanjio. To, naravno, utiče na njihove prihode, ali oni guraju dalje.

Ne žale se ni na šta, salon im izgleda lepo, a nedavno je i renoviran. Navode da im je jedini problem marketing, jer to ne mogu da obezbede zbog nedostatka finansija.

Bave se manuelnom masažom i ovde, po pristupačnim cenama, možete dobiti od ultrazvučne masaže, koja je 400 dinara, preko opšte masaže, parcijalne (leđa, noge) do refleksne masaže, odnosno masaža stopala po refleksima tačkama, masaže lica i anticelulit tretmana. Rade i maderoterapiju, odnosno masažu oklagijama, sportske masaže, koje se, kako nam objašnjava Sanja, rade jačim pritiskom odnosno jačim intenzitetom i na njih dolaze sportisti i osobe koje idu u teretanu. Ukoliko imate problem sa oticanjem, ovde možete uraditi i manuelnu limfnu drenažu.

„Generalno mislim da smo jedan od najjeftinijih salona u celom gradu. Cene su pristupačne i prilagođene svakom džepu. Manuelne masaže se kreću od 1000 do 1800 dinara“, navodi Sanja.

Zato imaju stalne pacijente koji godinama dolaze i koji ih sada smatraju i prijateljima. Kažu – dolaze osobe od 18. do 94. godine. Iako se s koronom broj pacijenata  smanjio, nadaju se boljim danima. „Što više pacijenata, to je bolja situacija i za nas i za udruženje u celini“, navodi Miloš.

Salon radi radnim danima od 8-20h, ali i subotom. Moguće je zakazivanje telefonom ili putem mejla, što možete pronaći na sajtu Biosane. Kako kažu za naš portal, zakazuju termine uz pomoć govornog programa, tako da su u ovom poslu potpuno samostalni.

N1/ Jelena Petrović

Predrasude – glavni problem

Miloš Živojinović kao glavni problem osoba sa ovim hendikepom ističe predrasude. „Ali kada nas ljudi vide i dođu u ovaj salon – ovaj salon na nekin način razbija te predrasude. Onda ljudi vide da mi potpuno normalno možemo da funkcionišemo i jedino što nas razlikuje od njih je – što mi ne vidimo. Ali to nije prepreka da mi funkcionišemo i normalno obavljamo posao kao oni što obavljaju svoje“, navodi.

„Nismo osobe sa posebnim potrebama, iste su kao i vaše“

Na još jednu bitnu stvar je ukazao. „Odomaćio se termin „lice s posebnim potrebama“. To je malo uvredljivo za nas, jer mi nismo ljudi sa posebnim potrebama, mi imamo iste potrebe kao i vi. I mi želimo da radimo, zaradimo, da živimo od svog rada, da odslušamo neki film, da odemo na neku utakmicu, u pozorište… To su sve neke normalne potrebe, jedino što je možda drugačije to je način na koji se te potrebe ostvaruju“, istakao je sagovornik N1.

O njihovim problemim uglavnom se govori na Međunarodni dan slepih i slabovidih osoba. Nakon toga – uglavnom muk do naredne godine. A oni na prepreke i probleme nailaze svakog dana. Neki od njih su i lako rešivi. Za neke smo krivi mi, kao društvo. Na primer, kada neki građani ili građanke ne počiste za svojim psom, koji je kakio baš na taktilnoj stazi.

Sanja priča i da je u nekim delovima grada izuzetno teško hodati, jer ima puno barijera – da su na taktilne staze stavljeni kontejneri, parkirani automobili… „Na njima su i pseći izmeti, naročito ovde na Dorćolu, pa ugazite ili štap upropastite. Što se tiče semafora, nekim ljudima smeta buka, pa razbiju (zvučne signale) i to što nam namesti – ne radi. Zatim, semafori koji kratko drže i slabo se čuju na nekim prometnim raskrsnicama. Na primer u Džordža Vašingtona, ugao 27. marta, Beogradske i Bulevara kralja Aleksandra, gde mi prolazimo“, navodi Sanja.

A na pomoć ljudi, kaže, ne mogu da se oslone uvek. „Ne možete da čujete semafor od saobraćaja, a pomoć je 50 – 50 posto. Neko će reći „žurim“, neko „ko vas šiša“, neko će da pomogne“, navodi.

Kaže ima dosta slabovidih i slepih osoba koje se kreću samostalno, ističući da u Gradskoj organizaciji slepih Beograda imaju razne obuke za samostalno kretanje s belim štapom, za rad na računaru. Naše udruženje radi na tome da se naši članovi što više osamostaljuju, dodaje sagovornica portala N1.

Za nju –  konkurs „zatvoren“

Ovi ljudi koriste kompjuter, guglaju, slušaju informativni sadržaj na portalima uz pomoć programa… Međutim, čak i kad su osposobljeni za razne poslove, osećaju diskriminaciju. Sanja nam priča da, kada se prijavila na konkurs za posao u jednom salonu masaže, iako je došla na vreme, rečeno joj je – zatvoren je konkurs. Nije stigla ni do razgovora.

Problem čak i sa potpisom – potrebno sistemsko rešenje

Slepe i slabovide osobe imaju problem i sa potpisima, što im otežava potpisivanje ugovora sa nekim firmama, uzimanje kredita u bankama…

Naime, u nekim bankama i kompanijama, „ne priznaju“ faksimile, pa ukoliko žele da otvore račun i koriste neku bankarsku uslugu, traže im overu potpisa kod notara ili potpisivanje prstom – kao da se radi o nepismenim osobama, a ne školovanim ljudima. Takve stvari posebno čine da se osećaju potpuno diskriminisanim a Miloš Živojinović kaže da taj problem može da se reši sistemski.

Anegdota iz salona

Koliko su ove osobe stručne, govori i činjenica da je došao jednom jedan stariji gospodin i uplatio paket tretmana – masažu kičme.

Kad mu je fizioterapeut rekao da ne može da ga masira jer oseća da ima veliki problem na kičmi, u početku se malo i naljutio, negodovao, ističući da je uplatio više tretmana i da želi za svoj novac uslugu… Fizioterapeuti su ostali pri svom mišljenju – da ne sme na masažu. Nakon nekoliko dana, došao je i častio ih, jer mu je doktor rekao – zahvali onima koji su te poslali i nisu ništa dirali.

Da, ovaj salon ruši mnogo predrasuda…

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare