
Morske kornjače poznate su po svojim neverovatnim migracijama, kada putuju hiljadama kilometara preko ogromnih okeana. ali nova studija, objavljena u sredu u časopisu Nature, otkriva da glavate kornjače, najbrojnije vrste morskih kornjača koje se gnezde u Sjedinjenim Državama, mogu na nauče i poruke koje im šalju magnetna polja određenih geografskih lokacija. Ova supersila im pomaže da se vrate u područja važna za gnežđenje i ishranu.
Dok su ranija istraživanja otkrila da su kornjače dosledne u tome da posećuju tačno određena mesta u okeanima i da koriste magnetna polja za navigaciju, istraživači su sada saopštili da je najnovija studija prva takve vrste koja je utvrdila da kornjače pamte magnetna polja, posebno ona povezana sa izvorima hrane, kojima se vraćaju kada završe migraciju, prenosi CNN.
Istraživači su otkrili da kada su u veštačkim uslovima, kornjače reaguju onim što je tim naučnika opisao kao „ples“ u iščekivanju hrane kada se kreću ka magnetnim poljima na kojima su prethodno hranjene, što ukazuje da povezuju magnetne znakove sa mestima hranjenja.
Da bi razumeli magnetne receptore kornjača, istraživači su prikupili 14 do 16 novoizleženih glavatih kornjača, sve u mesecu avgustu, od 2017. do 2020. godine. Kornjače su se dolazile iz osam do 10 različitih gnezda sa ostrva Bald Head, u Severnoj Karolini.
Tim je smestio svaku kornjaču u pojedinačni rezervoar, sa kontrolisanom temperaturom vode i standardnom ishranom kako bi se simulirali prirodni uslovi morske vode.
Tokom dvomesečnog perioda, istraživački tim je, dakle, kornjače držao u kanticama sa veštačkom morskom vodom i izložio ih dvoma različitim magnetnim poljima u jednakom trajanju. Jedno polje je odgovaralo magnetnoj sili mesta u Meksičkom zalivu i bilo je povezano sa hranom („nagrađeno“ polje), dok je drugo simuliralo magnetni fluks lokacije u blizini Nju Hempšira i nije imalo hrane („nenagrađeno“ polje).
Kada je taj segment istraživanja završen, kornjače su ponovo testirane u oba magnetna polja, ali ovog puta nijedno nije sadržalo hranu, što je omogućilo istraživačima da utvrde da li su kornjače naučile da povezuju „nagrađeno“ polje sa hranjenjem.
U „nagrađenom“ polju, svi morski gmizavci su pokazivali određeni stepen ponašanja koji se ispoljava kao „ples kornjača“, što je uključivalo naginjanje tela vertikalno, držanje glave blizu ili iznad površine vode, otvaranje usta, brzo pomeranje prednjih peraja, a ponekad čak i okretanje umestu, pokazuje studija.
Da bi potvrdili doslednost nalaza na različitim lokacijama, istraživači su sproveli isti eksperiment koristeći magnetna polja koja su oponašala ona kod obala Kube u odnosu na Delaver, Mejna u odnosu na Floridu i dve dodatne lokacije.
U svakom od pet ispitivanja, oko 80 odsto kornjača više je „plesalo“ u „nagrađenim“ poljima u poređenju sa „nenagrađenim“, pokazujući da se ova veština koristi globalno, a ne samo na jednoj određenoj lokaciji.
Iako je „ples kornjača“ šarmantan, istraživači primećuju se ovo ponašanje verovatno dešava samo u zatočeništvu. Međutim, obrazac kretanja pruža korisne informacije da pokaže da li su kornjače naučile magnetno polje i povezale ga sa hranom.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!