
Kvalitet naših odnosa zavisi od odnosa pohvala i kritika koje razmenjujemo. Jedini način da se napreduje u kulturi kritike jeste da se usvoje nove navike primanja i davanja povratnih informacija. Profesor i autor na Harvard Kenedi školi, Artur C. Bruks, savetuje kako da dajemo i primamo povratne informacije – čak i kada su negativne.
Svi volimo da kritikujemo. Nažalost, takođe mrzimo da nas kritikuju. To dovodi do emocionalnih problema u ogromnom, stalnom, panoramskom pregledu savremenog života, prenosi RTS.
Objavljujemo i komentarišemo druge bezbrižno, ali se osećamo uvređeno načinom na koji nas drugi procenjuju, kako onlajn tako i lično. Čini se malo verovatnim da će se svet uskoro promeniti.
Srećom, međutim, svako od nas može promeniti način na koji dajemo i primamo kritike, na načine koji će nas učiniti manje sklonim da povredimo druge, imunijim na uvredu i sposobnijim da bolje iskoristimo povratne informacije – čak i kada su negativne.
Podjednako važna za dobro slaganje sa drugima je sposobnost davanja komplimenata. Kvalitet naših odnosa, zapravo, zavisi od odnosa pohvala i kritika koje razmenjujemo. Ljudi sa kojima komuniciramo, na poslu i kod kuće, neće samo biti zadovoljni ako pružimo više pozitivnih povratnih informacija uz povremene korekcije: već će sigurno bolje raditi – i više nas voleti.
Kako primiti i dati kritičke povratne informacije
Neki ljudi reaguju negativnije od drugih na kritike. Ljudi koji su najosetljiviji su oni koji imaju nisko samopoštovanje i visok nivo neuroticizma, koji se plaše negativne evaluacije i koji su generalno pesimistični. Ovo nije previše iznenađujuće, s obzirom na to da će se oni koji već imaju visok nivo negativnih emocija osećati gore od proseka kada se suoče sa negativnim povratnim informacijama.
Kompetitivnost se takođe ispostavila kao veoma važna: Istraživanje iz 2012. godine pokazalo je da visoko kompetitivni ljudi imaju tendenciju da rade više nakon što dobiju destruktivne povratne informacije, ali njihov učinak trpi.
Jedno objašnjenje za ovo može biti da kompetitivn pojedinci ljutito žele da dokažu da kritičar nije u pravu, umesto da pažljivo pokušavaju da se poboljšaju. Kultura kritike, podstaknuta novom tehnologijom, ne nestaje.
Jedini način da se u njoj napreduje, i uprkos njoj, jeste da se usvoje nove navike dobijanja i davanja kritičkih povratnih informacija. Istraživanje nam nudi nekoliko pravila za to:
Nije lično (čak i kada je lično)
Kada primimo kritiku, činimo je ličnom na dva načina. Prvo, nekako nam je prirodnije da analiziramo kritičara, nego samu kritiku. Drugo, skloni smo da kritiku smatramo sudom o našim sposobnostima, a ne o konkretnom učinku.
Rešenje je uspostavljanje unutrašnje afirmacije kao što je: „Nije me briga šta ova povratna informacija govori o osobi koja je daje i ne doživljavam je kao napad na moju ličnost. Proceniću je u pogledu na konkretnu stvar – ništa više, ništa manje.“
Ovo, naravno, neće u potpunosti umiriti naša osećanja, ali je koristan metakognitivni pristup – onaj koji pomera fokus sa emocija na analizu. To vam omogućava da procenite informaciju na osnovu njene vrednosti (ili nedostatka iste), kao što biste to učinili da je reč o nekom drugom.
Tretirajte kritiku kao insajdersku informaciju
Kada na ovaj način depersonalizujete kritiku, možete početi da je vidite onakvom kakva jeste: redak uvid u to šta kolege ili ukućani misle o vašem učinku, i samim tim i kao potencijalnu priliku za ispravljanje kursa i poboljšanje.
Studije o učinku učenika pokazale su da oni koji nauče da aktivno koriste povratne informacije pokazuju tendeciju da dobijaju bolje ocene i imaju bolje navike učenja.
Ako vam ovo ne ide lako, jedan od načina da razvijete hrabrost za to je da zamolite prijatelje ili kolege koje volite i kojima verujete da formiraju krug kritičara, pregledajući jedni drugima radove i dajući iskrene predloge.
Neka kritika bude poklon, nikada oružje
Svi moramo s vremena na vreme da upućujemo kritiku. Ključ je zapamtiti pravilo poklon/oružje: Ako kritikujem da bih pomogao, radim to ispravno; ako to radim da bih naškodio, radim to pogrešno.
Istraživanja nam govore da kritika treba da ima pet elemenata: brigu o primaocu; poštovanje; dobre namere; put ka poboljšanju; i odgovarajuće ciljanje potreba primaoca. Sve ovo treba imati na umu.
Hvalite javno, kritikujte privatno
Ovo pravilo se obično pripisuje legendarnom fudbalskom treneru Vinsu Lombardiju, koji ga je koristio da motiviše igrače. Istraživanja ukazuju da je njegova intuicija bila tačna.
Naučnici su u jednom istraživanju iz 2014. godine pokazali su da su pozitivne povratne informacije date studentima u javnosti bile za devet odsto više motivišuće nego kada su date privatno, dok su negativne povratne informacije u privatnosti bile za 11 odsto više motivišuće nego one date javno.
Umirujući melem komplimenta
Kao što davanje konstruktivne kritike nije jednostavna stvar i zahteva veštine i znanje, tako je i sa komplimentima. Dobro izgovorene, reči pohvale mogu biti umirujući melem za ljudske odnose kod kuće i na poslu. Ali loše izgovorene, komplimenti mogu biti neefikasni, čak i destruktivni.
Istraživači su, na primer, otkrili da su u korporativnim timovima sa najboljim učinkom članovi dali 5,6 komplimenata za svaku kritiku svojih kolega. U timovima sa najslabijim učinkom, taj odnos je bio obrnut, sa 2,8 kritika po komplimentu.
Čini se da se ovaj efekat ne primenjuje samo u poslovnom okruženju već i u ličnim partnerstvima. Prema Gotman institutu, projektu dva akademska psihologa za poboljšanje odnosa, „magični odnos“ pozitivnih i negativnih interakcija (negativna interakcija je ona koja uključuje kritičko, odbacujuće ili odbrambeno ponašanje) kod srećnih parova je pet prema jedan.
Kako pravilno dati kompliment
Budite iskreni
Zapamtite da se komplimenti generalno odbijaju kada nisu verodostojni ili iskreni; drugim rečima, kada se doživljavaju kao nepošteni.
To ne znači da ste nepoštena osoba, već da ste možda bili motivisani da strateški udelite pohvalu, ili prosto imate naviku da laskate ljudima.
U svakom slučaju, malo je verovatno da će vašim komplimentima poverovati dobro prilagođena osoba, a to će naštetiti vašoj verodostojnosti u celini.
Pre nego što uputite kompliment, zapitajte se: Da li zaista verujem u ono što ću reći ovoj osobi? Ako ne, uzdržite se. Ako jeste, pređite na drugo pravilo.
Neka vaš kompliment bude samo poklon
Uobičajeni razlog za kompliment jeste da podstaknete drugu osobu da na neki način uzvrati. Psiholozi su pokazali da to funkcioniše: Kada su ljudi koji učestvuju u eksperimentu dobili kompliment od nepoznate osobe, koja ih je zatim zamolila za uslugu, bili su skloniji da se povinuju nego kada im nije dat kompliment, zbog, kako su istraživači pretpostavili, ljudskog nagona za reciprocitetom.
Ljudi, međutim, prepoznaju šta se dešava, jer je isti eksperiment pokazao da kompliment nije povećao nikakvu naklonost prema strancu niti izazvao pozitivno raspoloženje kod primaoca.
Dakle, da bi kompliment bio iskren, napravite ga bez ikakvih dodatnih zahteva ili očekivanja zauzvrat. (A kada vas stranac pohvali, a zatim zamoli za uslugu, ne nagrađujt ovu neiskrenost.)
Izbegavajte kvalifikacije
Kako navodi prof. Bruks, pošto je napunio određene godine, jedan stariji prijatelj mu je rekao da je obično dobijao dve vrste komplimenata: ili „Dobro izgledaš za svoje godine“ ili „Izgledaš mnogo bolje od [nekog zajedničkog poznanika koji je takođe bio stariji]“. Mrzeo je oba. Prvi je značio da izgleda staro; drugi ga je stavljao iznad nekoga drugog.
Ovo dobro sažima ono što istraživanje potvrđuje: poređenje osobe sa nekim drugim ili sa standardnim kriterijumom je u najboljem slučaju opasno, a u najgorem destruktivno. Povoljno poređenje će učiniti da se neko ko je skroman oseća neprijatno. A ako poređenje deluje nepovoljno, kompliment će se obiti o glavu.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare