Priča o najstarijoj parfimeriji u Beogradu – 70 godina autentičnih mirisa

Lifestyle 18. feb 202407:30 20 komentara
N1/Marina Pupavac

Postoje sedam decenija, a tragovi te istorije vide se čim uđete - u retro staklenim flašicama nude vam mirise nastale od sastojaka iz prirode, ali kakvih u prirodi nema. Parfimer Nenad Jovanov, vlasnik parfimerije "Sava" i njegov sin Nemanja Jovanov, filmski snimatelj, sa suprugom Jelenom, diplomiranim fotografom, neguju autentičnost ovog zanata.

Njihove primarne profesije su im apsolutno pomogle u ovom poslu jer, kako kažu, kada je čovek stvaralac, lako mu je da ovlada bilo kojim vidom stvaralaštva.

“Imali smo rešenost i hrabrost da se upustimo u nešto drugačije. Izazov je i zadovoljstvo da ovladate nečim što niste probali. O parfemima sam učio neformalno ceo svoj život, čak i pre primarnog posla sam znao mnogo o mirisima jer sam rastao u porodici koja je to negovala”, kaže Nemanja Jovanov.

Početak

Porodica Jovanov počela je da se bavi parfimerskim zanatom krajem 1940. godine tako što se jedan porodični prijatelj svojim životnim putem obreo, kao ratno siroče Prvog svetskog rata, u Francuskoj i to baš u regiji koja je po mirisima najpoznatija, u Provansi.

„On je imao izuzetnu karijeru koja ga je lansirala u visine. Po povratku u svoju zemlju upoznaje brata moga dede Milorada Jovanova kome je preneo taj frankofilski momenat divljenja prema mirisima, kozmetici, ljubav prema lepom, prema nedodirljivom, i moja uspešna, trgovački orijentisana porodica, počela je da se interesuje za tu branšu“, priča  Nemanja Jovanov o prvom kontaktu njegove porodice sa ovim zanatom.

U februaru 1941. godine porodica Jovanov otvara svoju prvu parfimeriju “Đurđevak” na Topličinom vencu. Stvari su se dramatično promenile u aprilu 1941. godine kada je izbio Drugi svetski rat.

Porodica Jovanov je i tada nastavila kako tako da radi uz velika odricanja i sve okupatorske represivne mere.

N1/Marina Pupavac

“Kada se rat završio svima je laknulo iako je nastupilo doba velike nemaštine, opet se sastavljao kraj sa krajem, sve do 1948. godine kada nova revolicionarna vlast zabranjuje privatne zanate, najviše u Srbiji i kada je u jednom kratkom periodu 30.000 zanatlija zabranjeno. To je bila najteža prekretnica u mojoj porodičnoj istoriji, tada smo ostali bez igde ičega”, navodi Jovanov.

Ljubav prema parfimerstvu

Kada se ustanovilo da ekonomija jedne države ne može da funkcioniše samo na bazi državnih velikih koncerna i preduzeća, ponovo je dozvoljen privatni biznis.

„Dedina ljubav prema parfimerstvu i prema proizvodno-trgovačkom načinu života ga je ponovo vratila u ovu sferu. Godine 1954. otvara parfimeriju pod imenom „Sava“ u Ulici Kralja Petra 75, tada se zvala 7. jula, gde se i danas nalazi, kaže Nemanja Jovanov.

N1/Marina Pupavac

Parfimerija „Sava“, kako navodi Jovanov, je tada bila više od parfimerije. Tu su se proizvodili svi vidovi kozmetičkih sredstava: šminka, različite stvari koje danas čak i nisu poznate, poput ledenog belila, grožđane masti za negu usana, preparati za kosu, preparati za sunčanje, puderi, krem puderi, lakovi za nokte i ruževi.

Jovanov dodaje da su se neki od ovih artikala proizvodili do sredine devedesetih, kada je nastupila druga kriza koja je praktično onemogućila snadbevanje referentnim sirovinama, što je i bio razlog da njihova parfimerija izbaci određene artikle i nastavi da radi u parfemskoj sferi.

Mirisi nekada i mirisi sada

„Često nas pitaju kakvi su mirisi bili nekada, a kakvi su sada. Ono što mogu da kažem, kao neko ko je odrastao u parfimeriji, je da su se mirisi drastično promenili od kraja osamdesetih godina do danas, u smislu ideje“, smatra Jovanov.

On je uverenja da je „mirisanje jedna nadopuna naše persone i da je to jedan duboko intiman i veoma metafizički momenat čijeg značaja čovečanstvo nije svesno“.

„Informišuči se dodatno o tim temama sa psihološke strane, došao sam do toga da miris kod čoveka ima ozbiljnu ulogu u tom činu koji mi zovemo pamćenjem, iskustvom, sećanjem, reminiscencijom”, dodaje Jovanov.

Ukusi su različiti, i jedan miris koji je nekom lep nekom drugom nije. Iz tog razloga i postoje različite kategorije mirisa, a u tim kategorijam i potkategorije.

N1/Marina Pupavac

“Uspeti u indukciji nečijeg lepog osećaja, sećanja, ma koliko ono bilo intimno, prepoznaćete po reakciji mušterije, po osmehu, iako nemate predstavu na šta taj miris podseća nekoga. To je jedno divno iskustvo”, smatra Nemanja Jovanov.

Kupovina parfema nije jedini cilj. Sam proces dolaženja do toga šta vam se dopada je nešto posebno.

„Naš cilj je da mušterije izađu iz parfimerije srećnije, zadovoljnije, pa makar i ne kupile miris. I to je neki vid sreće, bar da znaju da nešto što mi imamo njima ne odgovara. To je za mene jedan zadatak. Staviti nekom osmeh na lice danas vredi mnogo više nego da mu poklonite nešto materijalo. Čini mi se da ljudi nisu svesni koliko je to važno”, kaže Nemanja koji pripada četvrtoj generaciji parfimera porodice Jovanov.

On takođe kaže da se miris ne može kupiti preko interneta. Mišljenja je da miris sam po sebi može da se verbalizuje, ali teško, jer to svako radi na drugačiji način.

Međutim, teško bi na taj način moglo da se doživi iskustvo direktnog kontakta koje imamo kada posetimo parfimeriju, pogotovo kada se radi o autentičnim prostorima, i nadasve dugačijim pristupom mušteriji.

Snažna predubeđenja koče slobodu izbora

„Ja ne znam kako ću nastupiti pred mušterijom, to je jedna kratka, ali veoma neizvesna psihološka igra. Ljudi danas dolaze sa snažim predubeđenjem, jer smo svi mi oblikovani da imamo predubeđenje. Ona su sada postala globalna”, objašnjava on.

Kako dodaje, izbor mirisa je sveden na izbor pakovanja, koje ne treba zanemariti, i smatra da je iluzormo svu pažnju pokloniti flašici, kartonskoj kutiji, nazivu i brend sugestijama.

“Važno je da otkrijete i unapredite sopstveni identitet korišćenjem mirisa, a ne da se približite identitetu modela koji taj miris reklamira. Dakle, treba da krenete od toga da se taj miris vama dopada, da vas nadopunjuje. Tu parfimer ima važnu ulogu“, kaže sagovornik N1.

N1/Marina Pupavac

Ljudi sugestiju dobro prihvataju, sa druge strane su navikli da im se nešto nameće.

„Određeni miris je dobar za jedno raspoloženje, za jedno doba godine, ali možda nije za neko drugo. Takođe, važno je naglasiti da se ljudi menjaju, gledano ćelijski, kako starimo, miris kože se menja, u krajnjoj liniji iskusniji smo i drugačiji cilj imamo. Tako dođemo do toga da nešto što smo odbijali ranije, sada nam bude simpatično. Treba se osloboditi, da ne budemo zaključani u te neke kaveze. To govorim iz ličnog iskustva”, navodi Jovanov.

Manipulacija mirisom

„Manipulacija mirisom kreće od nas samih. Uveren sam da je najvažnija stvar da se miris nama dopadne, jer ako se nama dopadne, mi ćemo se sebi dopasti više, a tada menjamo projekciju sebe u prostor oko nas. Ako se dopadamo sebi kako izgledamo i kako mirišemo, jednostavno ćemo zračiti tako, i tako ćemo prizivati i dobijati posledične reakcije na to zračenje koje ne moraju da budu dobre, možemo nekog i da nerviramo ako smo zadovoljni, a možemo i da privlačimo druge ljude”, objašnjava Jovanov.

N1/Marina Pupavac

On dodaje da miris ne treba da reaguje na druge ljude kako će se odnositi prema njemu, već treba da reaguje na nas, da menja nas, da bi smo mi promenom sebe upotpunili tu nevidljivu poruku koju zračimo u okolinu.

„Ne postoji miris koji će da izazove požudu prostim nanošenjem. Ako postoji požuda kod nas, miris je može upotpuniti. Miris naše kože je važan jer menja miris koji nanosimo”, kaže Jovanov.

Radoznalost i direktno iskustvo

Ova parfimerija, pored toga što je ljudima interesantna zbog proizvoda koji se prave tu i prodaju, interesantna je i zbog toga što ljudi tu mogu da se upoznaju sa mirisom i dolaze često iz radoznalosti, naročito stranci.

„Sve više dolaze mladi ljudi, najviše me raduje kada su to naši ljudi, kao i mladi iz regiona. To znači da mladi ljudi bude svoju radoznalost za nečim drugačijim“, kaže parfimer.

On ističe i posebnost, koja je danas, nažalost, takođe „valuta“ koja se glumi i neiskreno živi.

„Mi se trudimo da budemo svoji, što je zaista privilegija, ali i da živimo nenasilnu posebnost. Mi volimo da eksperimentišemo. Ne kažem da u parfimeriji ne pravimo mirise koji su inspirisani afinitetima publike, ali veoma često odstupamo od standarda“, objašnjava on.

Ono što je takođe interesantno je da u ovoj parfimeriji mirisi nemaju imena, već šifre. Ali kad su u pitanju neki važni datumi, kao što je to slučaj sada, kada se obeležava 70 godina postojanja parfimerije „Sava“, kolekcije mirisa dobijaju imena.

„Mi želimo je da ljudima nudimo privilegiju da probaju nešto drugačije. Ne mora ništa da se kupi kada dođete, ne insistiramo, ali insistiramo da probate, da vidite da li je taj miris zaista za vas. Po tome se takođe razlikujemo“, kaže Jovanov za N1 i dodaje da im je važno da koristie sastojke koji su potekli iz prirode, a da dobiju miris kakav u prirodi ne postoji.

N1/Marina Pupavac
N1/Marina Pupavac
N1/Marina Pupavac
N1/Marina Pupavac
N1/Marina Pupavac
N1/Marina Pupavac
N1/Marina Pupavac
N1/Marina Pupavac
N1/Marina Pupavac
N1/Marina Pupavac
N1/Marina Pupavac
N1/Marina Pupavac
N1/Marina Pupavac
N1/Marina Pupavac
N1/Marina Pupavac
N1/Marina Pupavac
N1/Marina Pupavac
N1/Marina Pupavac
N1/Marina Pupavac
N1/Marina Pupavac
N1/Marina Pupavac

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare