
Vreme velikih vrućina početkom leta često opisujemo kao pasja vrućina i tada zamišljamo pse kako leže isplaženih jezika i dašću.
Koje je poreklo ove izreke i da li zaista ima veze sa psima, za N1 objasnio je master filolog Aleksandar Živković koji na profilu na Instagramu "Poreklo_reci" svakodnevno objašnjava poreklo izreka u srpskom jeziku.
Kako kaže veruje se da psi teško podnose vrućinu zato što se ne znoje. Međutim, objašnjava, da stvarno poreklo izraza leži negde drugde i povezano je sa psima i toplim letnjim danima na drugačiji način nego što bismo prvobitno pomislili.
"Izraz pasja vrućina vezuje se za pojavu Sirijusa, najsjajnije zvezde na nebu i jedne od nama najbližih zvezda. Sirijus se nalazi u sazvežđu Velikog psa i veoma se dobro vidi sa južne Zemljine polulopte, iz zemalja oko ekvatora i nešto severnije", objašnjava filolog.
Za stare Egipćane, navodi, pojava Srijusa je bila od velikog značaja još u 3. milenijumu pre nove ere, jer su tada obično počinjale velike poplave Nila. U to vreme su na gornjem toku Nila, u centralnoj Africi, počinjale godišnje velike kiše.
"U Egiptu se to nije moglo znati jer je tokom cele godine tamo suvo. Jedino je Sirijus pokazivao ratarima da treba da potraže viša područja kako bi izbegli poplavu Nila, koja je ipak bila željno iščekivana jer je donosila potrebnu vodu u Egipat. Ova pojava uslovila je i nastanak egipatskog godišnjeg kalendara", kaže Živković za portal N1.
Za Sirijus, objašnjava, znali su i stari Grci. Ljudi u antičkoj Grčkoj primećivali su da u julu izlazi na nebu u zoru neposredno pre sunca i smatrali su da je ta kombinacija odgovorna za posebno visoke temperature.
"Vremenom se ovaj izraz proširio iz grčkog u latinski odakle su ga pre oko 500 godina preuzeli i ostali moderni jezici. Tako danas imamo npr. u engleskom dog days, u nemačkom Hundstage i ruskom kanikuly (od latinskog dies caniculares) što znači letnji raspust", navodi filolog.
Za kraj zaključuje da se danas dani između 23. jula i 23. avgusta nazivaju dani kada vlada pasja vrućina (pasji dani) što se zadržalo iz rimskog perioda jer su Rimljani videli zvezdu Sirijus krajem jula.
Pogledajte još:
Kako kaže veruje se da psi teško podnose vrućinu zato što se ne znoje. Međutim, objašnjava, da stvarno poreklo izraza leži negde drugde i povezano je sa psima i toplim letnjim danima na drugačiji način nego što bismo prvobitno pomislili.
"Izraz pasja vrućina vezuje se za pojavu Sirijusa, najsjajnije zvezde na nebu i jedne od nama najbližih zvezda. Sirijus se nalazi u sazvežđu Velikog psa i veoma se dobro vidi sa južne Zemljine polulopte, iz zemalja oko ekvatora i nešto severnije", objašnjava filolog.
Za stare Egipćane, navodi, pojava Srijusa je bila od velikog značaja još u 3. milenijumu pre nove ere, jer su tada obično počinjale velike poplave Nila. U to vreme su na gornjem toku Nila, u centralnoj Africi, počinjale godišnje velike kiše.
"U Egiptu se to nije moglo znati jer je tokom cele godine tamo suvo. Jedino je Sirijus pokazivao ratarima da treba da potraže viša područja kako bi izbegli poplavu Nila, koja je ipak bila željno iščekivana jer je donosila potrebnu vodu u Egipat. Ova pojava uslovila je i nastanak egipatskog godišnjeg kalendara", kaže Živković za portal N1.
Za Sirijus, objašnjava, znali su i stari Grci. Ljudi u antičkoj Grčkoj primećivali su da u julu izlazi na nebu u zoru neposredno pre sunca i smatrali su da je ta kombinacija odgovorna za posebno visoke temperature.
"Vremenom se ovaj izraz proširio iz grčkog u latinski odakle su ga pre oko 500 godina preuzeli i ostali moderni jezici. Tako danas imamo npr. u engleskom dog days, u nemačkom Hundstage i ruskom kanikuly (od latinskog dies caniculares) što znači letnji raspust", navodi filolog.
Za kraj zaključuje da se danas dani između 23. jula i 23. avgusta nazivaju dani kada vlada pasja vrućina (pasji dani) što se zadržalo iz rimskog perioda jer su Rimljani videli zvezdu Sirijus krajem jula.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare