Život sa roditeljima: Zreloj ženi ne treba Petar Pan već odgovoran muškarac

Lifestyle 17. apr 202311:15 138 komentara

U Srbiji 65 odsto mladih, uzrasta od 18 do 35 godina, živi sa roditeljima, pokazuje istraživanje Eurostata. Psiholog i porodičn terapeut Nebojša Savić ističe da osamostaljivanje zavisi od same dece, finansijskih uslova, ali i od roditelja. Ističe da roditelji greše zato što gledaju kako da decu usreće, umesto da ih prirpeme za život. Etnolog dr Bogdan Dražeta objašnjava da odlaganje osamostaljivanja ima veze i sa određenim tradicionalnim normama.

Savić je u Novom danu TV N1 rekao da se on sam osamostalio sa 24 godina, ali da je pre toga dve godine živeo u jednoj vrsti „poluzavisničkog odnosa“ sa roditeljima. Razlozi koje su mladi u istraživanju naveli kao prednosti života sa roditeljima, poput tih da ne moraju da plaćaju kiriju, komunalije ili da uvek imaju opran veš i skuvan ručak, prema njegovim rečima mogu se nazvati prednostima kada imate 17, 18 godina, ali ne i više od 30 kada, kako je naglasio, treba da rešavate neka glavna životna pitanja.

Osamostaljivanje, prema Savićevim rečima, zavisi od spremnosti dece da započnu samostalan život, od finansijskih mogućnosti, ali i od samih roditelja koji, kako je rekao, ponekad, iz prevelike brižnosti i ljubavi, nisu spremni da puste svoju decu da se odvoje od njih.

„Generalno način kako se ophodimo prema deci kad su mali, jer želimo da ih usrećimo, a greška je što ih ne pripremamo za život“, upozorio je.

Savić je dodao i kako bi mlade podelio u dve grupe – one koji žele da se osamostale, ali ne mogu, i to ne samo iz finansijskih razloga, već možda i imaju roditelje koji zahtevaju posebnu negu i sl, i one koji imaju sve uslove da se osamostale, a ipak biraju da ostanu sa roditeljima.

„Osamostaljivanje je znak mentalne zrelosti, kada preuzimamo odgovornost za svoj život. Postoji sindrom Petra Pana koji želi da ostane zauvek dečak. Prepoznajemo to uglavnom u muškarcima. To su osobe u zrelom dobu, ali društveno i emotivno zaglavljeni u detinjstvu, i u svim fazama života treba im osoba koja će se brinuti za njih – danas je to majka, sutra žena. U početku nekim ženama to prija, da se tako postave prema mužu, ali zreloj ženi ne treba Petar Pan, već odgovoran muškarac“, podvukao je Savić.

Naveo je i da je njegovo iskostvo kao bračnog savetnika pokazalo da se mnogi takvi brakovi okončaju i pre nego što parovi dobiju potomstvo.

Savić je objasnio i da osamostaljivanje ne znači napuštanje roditelja, odnosno prekid odnosa sa njima. „Možda ne provodimo toliko vremena zajendo, ali to je prilika da to malo vremena bude kvalitetnije“, poručio je on.

Koliko je nam je život diktiran tradicijom

Dražeta je u Novom danu rekao da se on osamostalio sa nepunih 30 godina i da mu samostalni život „ide odlično“. Objasnio je i da bi život u zajednici s roditeljima pre sto i više godina mogao da se dovede u vezu sa tradicijom, ali da je danas uslovljen pre svega finansijskim prilikama.

Dodao je, međutim, da nas neke stvari iz kulture ipak usmeravaju u nekom pravcu. Primera radi, to što muškarci ostaju duže da žive sa roditeljima može biti povezano s tim da su muška deca blago favorizovana, ili primera radi to što se ljudi ne odlučuju tako lako da budu podstanari može se dovesti u vezu sa stavom da „nisi svoj čovek ako nemaš svoju kuću“.

Dražeta je takođe uočio da je procenat mladih koji žive sa roditeljima veći ne samo u zemljama regiona Zapadnog Balkana, već generalno u južnoevropskim, odnosno mediteranskim zemljama, poput Italije, Španije ili Portugala.

„To su mediteranske zemlje, sa jakim kolektivnim duhom, sa izraženom solidarnošću sa nevoljama i bilo kakvim životnim situacijama. Dešava se to da i dalje vladaju tradicionalne norme“, objasnio je on.

Podsetio je da su u nekim ranijim vremenima deca na ovim prostorima značila gotovo radnu snagu, jer se dosta naših predaka bavilo ekstenzivnom poljoprivredom i prihodi domaćinstva su zavisili od broja ljudi u njemu.

„I dalje imamo neke norme koje su postojale tada, mada u državama gde su vladale surove norme i deca su bila tretirana kao broj, možda postoji višak ljubavi iz te neke prekretnice koja je došla sa modernizacijom. Roditelji nekad kažu: ‘Ja nisam imao, i sad ćeš ti da imaš sve'“, ukazao je Dražeta.

O odnosu snaje i svekrve

Na pitanje da li je istina da sreća u kući gde više generacija živi zajedno ne zavisi od odnosa muža i žene, već odnosa snaje i svekrve, Držatea je rekao da ima istine u tome i da to može i na svom primeru da dokaže, dok je Savić istakao da je za atmosferu u kući zadužena žena, jer „kad muškarac nije zadovoljan nikog nije briga, a kad žena nije zadovoljna, to svi znaju“.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare