Zovu ga "osmo svetsko čudo": Više od 4.000 kilometara cevi ispod Sahare dovodi 6,5 miliona kubnih metara vode dnevno

Ogroman poduhvat skriven ispod peska Sahare i danas važi za jedno od najambicioznijih inženjerskih dostignuća modernog doba.
Voda iz davne prošlosti
Još početkom osamdesetih godina prošlog veka, tadašnji lider Libije Muamer Gadafi predstavio je ideju koju je nazvao osmim svetskim čudom. Plan je bio jednostavan u teoriji, ali izuzetno zahtevan u praksi izvući ogromne količine podzemne vode iz srca Sahare i dopremiti ih do gusto naseljenih obalnih gradova.
Međutim, ta voda nije obična. Reč je o fosilnoj vodi koja je zarobljena u dubokim slojevima vodonosnika još iz vremena kada je Sahara imala znatno vlažniju klimu.
Brojke koje pomeraju granice
Dimenzije projekta teško je i zamisliti. Sistem čine hiljade kilometara cevi prečnika oko četiri metra, dovoljno širokih da kroz njih može proći automobil. Na dnevnom nivou, ova „reka“ može da transportuje i do 6,5 miliona kubnih metara vode, što odgovara hiljadama olimpijskih bazena svakog dana.
Kako je pustinja počela da rađa
Radovi su počeli 1984. godine i trajali su decenijama. Već početkom devedesetih voda je stigla do Bengazija, a nekoliko godina kasnije i do Tripolija. Postepeno je mreža širena sve dok nije obuhvatila obalu Libije.
Posledice su bile dramatične. Delovi pustinje koji nikada nisu imali pristup vodi počeli su da se pretvaraju u obradivo zemljište. Pšenica, ječam i voće počeli su da uspevaju tamo gde je ranije bio samo pesak, dok su gradovi dobili stabilan izvor pijaće vode.
Sistem koji koristi prirodu
Jedna od ključnih prednosti ovog projekta jeste način na koji funkcioniše. Deo sistema koristi prirodni pad terena, pa voda iz južnih, viših oblasti teče ka severu bez potrebe za stalnim pumpanjem. Time se značajno smanjuje potrošnja energije u poređenju sa, na primer, postrojenjima za desalinizaciju.
Cena velikog rešenja
Ipak, iza ovog podviga krije se ozbiljan problem. Reč o neobnovljivom resursu, za koji stručnjaci upozoravaju da bi zalihe mogle da budu vrlo ograničene.
Dodatni udarac sistem je pretrpeo tokom građanskog rata u Libiji, kada su mnogi bunari i delovi infrastrukture oštećeni ili uništeni. I pored toga, projekat i dalje snabdeva većinu stanovništva i ostaje ključni izvor vode za zemlju.
Inženjersko čudo sa neizvesnim krajem
Velika veštačka reka danas stoji kao dokaz koliko daleko čovek može da ode u pokušaju da savlada prirodna ograničenja. Ona je promenila lice pustinje i omogućila život tamo gde ga ranije gotovo nije bilo.
Ipak, njena budućnost ostaje otvoreno pitanje. Jer, za razliku od reka koje se obnavljaju kišom, ova nosi vodu koja se više nikada neće vratiti.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare