RAID - Redundant Array of Independent Disks ili redundantni niz nezavisnih diskova je tehnologija pomoću koje možemo na razne načine da upisujemo podatke na klasične HDD ili SSD uređaje.
Naravno najveća prednost je mogućnost izbora samog RAID niza koji bi koristili u zavisnosti od samih potreba, kao i količine diskova sa kojima raspolažemo. RAID nizovi postoje u nekoliko verzija RAID 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, kao i neke kombinacije 0+1 (01), 1+0 (10), 30, 50, 60.
Da bi se RAID postavio potreban je RAID kontroler koji će odrađivati upis, kao i samo raspoređivanje podataka na diskove, a pored kontrolera potrebni su naravno i diskovi. Iako je sama tehnologija prisutna odavno, vremenom je postala sve pristupačnija krajnjim korisnicima. Cene diskova su jedan faktor, a pored toga danas u većini matičnih ploča, koje se nalaze u desktop računarima, se nalazi i RAID kontroler.
Bez obzira da li imate Intel ili AMD platformu velika je verovatnoća da imate integrisan RAID kontroler, naravno postoje određene serije gde to nije slučaj, pa zbog toga potrebno je pogledati specifikaciju same ploče pre upuštanja u konfigurisanje samog RAID sistema.
Ako ploča podržava onda su to obično nizovi 0, 1, 5, 10 pa ćemo samo njih i pomenuti, a ujedno pored njih koristi se i niz 6, koji sa nizom 5 svoju primenu najčešće nalazi u serverima namenjenim za profesionalnu upotrebu.
Naravno u ozbiljnim profesionalnim serverima nalaze se mnogo ozbiljniji RAID kontroleri u odnosu na ove koji se nalaze na matičnim pločama. U bilo kom izboru niza, posle konfiguracije i instalacije sistema, sam sistem vidi jedan logički disk, koji naravno je moguće podeliti na particije u zavisnosti od samih potreba.
RAID 0 „Nula“ ili „striping“ omogućava da se podaci na neki način dele i da se jedna polovina upisuje na jedan disk, dok se druga upisuje na drugi disk. Zbog ovoga spajanjem dva ili više diskova dobijemo kapacitet koji je jednak zbiru ukupnog broja diskova, pa tako ako izaberete dva od po 256 GB, ukupan kapacitet će iznositi 512 GB.
Najveća prednost ovog niza je brzina upisa, a ujedno i čitanja koja se skoro duplira, pa tako ako SSD ostvaruje oko 500 MB/s upis, zbirom ta dva SSD dobija se brzina upisa od oko 1000 MB/s. Ako se postave tri ili četiri brzina se utrostručuje ili učetvorostručuje, ali nažalost ako bilo koji disk otkaže svi podaci nestaju, a u praksi se najčešće koriste dva diska.
RAID 1 Jedinica ili „mirroring“ radi potpuno drugačije od RAID 0. Kod niza 1 brzina nije u prvom planu već sigurnost. Naravno, i ovde je takođe potrebno minimum dva diska da bi se oformio RAID, ali moguće je postaviti i više, mada se u praksi najčešće koriste dva. U ovom slučaju podaci se istovremeno kopiraju na oba diska, tj. svaki disk će imati iste podatke, a ukupan kapacitet ako postavite dva od po 256 GB će iznositi 256 GB.
Tako da u slučaju prestanka rada jednog diska, svi podaci će i dalje biti dostupni. Ujedno ako niz ima tri ili četiri HDD/SSD od 256 GB ukupan kapacitet će uvek biti 256 GB, samo što se povećava broj diskova koji mogu da otkažu, pa tako ako imate tri diska, dva mogu da otkažu, dok kod četiri, tri mogu da prestanu da rade itd.
RAID 5 Ovaj niz je realizovan mnogo složenije i komplikovanije, a za njegovu implementaciju potrebna su minimum tri diska. Podaci se tako raspoređuju po diskovima da je dozvoljeno da jedan disk otkaže, tako da posle zamene diska, na osnovu podataka sa ostalih diskova, podaci se rekonstruišu i upisuju na nov disk. Ovo je moguće zato što se pored podataka na diskove i upisuju takozvani bitovi parnosti.
Ukupan kapacitet će uvek biti umanjen za jedan disk, pa tako ako niz ima pet diskova od 1 TB, ukupan kapacitet će biti 4 TB. RAID 5 ostvaruje velike brzine čitanja, dok je upis mnogo manji. RAID 6 je naprednija verzija RAID 5 i omogućava otkaz dva diska, jer se upisuju dupli bitovi parnosti.
Performanse čitanja su slične kao kod petice, ali je upis isto slabija strana ovog niza. Minimalan broj diskova za ovaj niz je četiri, a ukupan kapacitet je umanjen za dva diska, tako da niz od pet diskova od 1TB će iznositi 3 TB.
RAID 10 Predstavlja kombinaciju RAID 1 i RAID 0, koristi se minimum četiri diska, a dalje proširenje ovog niza zahteva uvek paran broj diskova. Ukupan kapacitet je polovina zbira svih diskova, tako da u konfiguraciji od četiri diska od 1 TB, ukupno će biti dostupno 2 TB, dok kod šest diskova od 1 TB, ukupno će biti dostupno 3 TB.
Ujedno RAID 10 predstavlja napredniju verziju RAID 1, jer pored sigurnosti dobijaju se i veoma dobre performanse u vidu upisa i čitanja podataka. U konfiguraciji kod četiri diska, dva diska su u RAID 1 i čine jedan klaster, dok druga druga dva diska,koja su takođe u RAID 1, čine drugi klaster, gde su potom ta dva klastera spojena u RAID 0. Dozvoljen je prestanak rada dva diska, ali u oba klastera, koji su u RAID 1, po jedan disk. Ako se desi otkaz dva diska koji su u istom klasteru RAID 1 , svi podaci će biti izgubljeni. Pored ove mane i sama cena utiče na implementaciju ovog RAID-a.

Posle odabira niza koji želimo da koristimo ostaje da se konfiguriše sam RAID na matičnoj ploči. Samo podešavanje u suštini slično je za sve matične ploče, potrebno je SATA kontroler postaviti u RAID mod, ili Intel RST, i potom naći sekciju za RAID, gde se vrši kreiranje samog RAID-a, izbora samog niza, i davanje imena RAID-u po želji samog korisnika, kao i njegovo brisanje. U zavisnosti od proizvođača matičnih ploča ove opcije su drugačije raspoređene u UEFI/BIOS-u pa je najbolje pročitati uputstvo radi lakšeg snalaženja.



Sledeći korak je podizanje operativnog sistema, i kada vas dočeka ekran za izbor diska na koji želite da instalirate OS, windows 10 će u velikoj meri automatski prepoznati RAID i dozvoliće dalju instalaciju. Ukoliko ne vidi disk, potrebno je sa oficijelnog sajta proizvođača matične ploče skinuti drajver za RAID i učitati ga. Ako instalirate windows 7 verovatno i on neće videti disk, pa je potrebno takođe učitati drajver. Dalje je sve isto kao i prilikom svake instalacije sistema.

Nekoliko malih napomena samo. Potrebno je da kapacitet samih diskova bude isti u bilo kom RAID nizu, jer u suprotnom RAID će uzeti kapacitet najmanjeg diska i po njemu obračunati ukupan kapacitet u zavisnosti koji se niz koristi. Poželjno je da budu isti modeli, naravno moguće je ubacivati i različite serije, ali poželjno je i da performanse samog diska budu identične. Pored desktop računara sam RAID danas je moguće konfigurisati i u laptop računarima, ali to je ipak rezervisano za najvišu klasu uređaja. Danas je RAID dostupan svakom, jedna zanimljiva tehnologija koja može biti pogodna kako za kućne obične korisnike, tako i za neke manje firme, i može drastično unaprediti performanse samog računara, pogotovu ako se u nizovima nađu SSD-ovi.



