
Đorđe Lazarević iz Nuklearnih objekata Srbije i Slobodan Bubnjević, naučni novinar, govoreći o najavi izgradnje nuklearnog centra u Srbiji ističu da se ne znaju mnogi detalji koji su vezani za taj sporazum, a koji su od presudne važnosti za sva navedena pitanja oko izgradnje nuklearnog centra. Oni su gostujući u Danu uživo podsetili i da je trenutno zakonom u Srbiji zabranjena izgradnja nuklearnih elektrana, kao i kada bi se to promenilo, potrebno bi bilo najmanje 20 godina da se stvori kadar koji bi vodio takav objekat.
"Mi smatramo dobrodošlim taj sporazum, i pozdravljamo saradnju u nuklearnih tehnologija. Saradnja sa razvijenom zemljom u toj oblasti, a svakako je Rusija gigant, u pitanju su lideri u nuklearnim tehnologijama je za nas ohrabrujuća i možemo da je pozdravimo. Međutim, nemamo dovoljno podataka, a to je što gledaoci i stručna javnost očekuje je da kažemo kakva je namena tog reaktora koji je predviđen u okviru Centra", kaže Lazarević, i navodi da je stav nuklearne stručne zajednice nakon akcidenata koji su se desili u Fukošimi, da "ili će nuklearni reaktori biti sigurni, ili će nestati".
Bubnjević napominje da je potpisivanje ovakve vrste sporazuma i raduje i izaziva određeni strah.
"Kada čujemo da jedna moćna strana kompanija investira u izgradnju istraživačkog centra to je dobra stvar za Srbiju, s druge strane, u ovoj konkretnoj oblasti, mi danas nemamo nuklearnih inženjera koji nemamo koji rade u tom programu. Tu vrstu iskustva nemamo već nekolliko decenija. Mi dosta dugo nismo školovali takve kadrove", kaže on i podseća da je po našim zakonima izgradnja nuklearnih elektrana strogo zabranjena.
Lazarević govoreći o potencijalnoj izgradnji reaktora, navodi da ukoliko se naša država odluči za izgradnju istraživačkog reaktora, to ne mora neminovno da znači da će se izgraditi i nuklearna centrala.
"Na nuklearnoj centrali od 1000 megavata, radi 400 ljudi, a na reaktoru snage kakav ovde možemo da očekujemo, radi 200 ljudi", kaže on i podseća da bi i tih 200 ljudi koji bi eventualno radili bili problem.

"Mi nismo imali nuklearnu elektranu, pa nismo imali ni kadar. Kada se krene u planiranje, planski se stvaraju kadrovi. Mi bi smo imali oko čega da "zavrtimo" tu kadrovsku politiku. Možemo na primeru Kine koja je svoje ljude povukla na neko vreme u svoju zemlju da stasaju kadrovi, kako bi smo jednog dana mogli da uspostavimo i nuklearnu elektranu", objašnjava Lazarević.
Bubnjević kaže da bi trebalo mnogo vremena i da se stručni kadrovi, a da bi neki vremenski okvir za koji bi mogli da računamo na eventualnu izgradnju nuklearne centrale i osposobljavanje stručnog kadra bio - najmanje 20 godina.
Na pitanje ko bi radio u novom centru, i čiji bi se kadrovi tu nalazili, Lazarević kaže da će ruski stručnjaci u svakom slučaju obučiti naše kadrove, dok Bubnjević izražava zabrinutost, jer bi postojala opasnost da kompletan rizik zbog nedostatka kadrova, preuzeli Rusi u tom centru.
"Vrlo je spekulativno govoriti o periodu koji je potreban da se reaktor izgradi. meni je mračni scenario koji bi mogao da se dogodi, da dobijemo elektranu od 1000 megavata, i da u njoj imamo dva, tri čoveka sa iskustvom iz Vinče, i da sve ostalo budu ruski inženjeri. To je zastrašujući scenario. Vi ste onda objekat koji predstavlja najveći mogući bezbedonosni rizik, jer će se potencijalno prepustili rizik za bezbednost stranoj državi, a vi ne znate šta će se sa tom zemljom desiti", ističe Bubnjević.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare