
Majmuni marmozeti mogu da komuniciraju jedni sa drugima po imenu i znaju kada im se neko obrati, pridružujući se tako veoma kratkoj listi vrsta koje pokazuju takvo ponašanje, i prvoj za neljudske primate, pokazalo je novo istraživanje.
Majmuni koriste specifične pozive, poznate kao "fi-pozivi", da se međusobno dozovu, za koji naučnici kažu da je "visoko kognitivni" obrazac ponašanja koji je ranije primećen samo kod ljudi, delfina i slonova, piše CNN.
Ovo otkriće, koje je napravio tim sa Hebrejskog univerziteta, prikazano je u studiji objavljenoj u časopisu "Science".
„Ovo je prvi put da smo ovo videli kod primata koji nisu ljudi“, rekao je za CNN Dejvid Omer, glavni autor i docent na univerzitetskom centru za nauku o mozgu Safra (ELSC).
Primati koji žive na drveću su veoma društvene životinje i žive u malim grupama u Južnoj Americi, ali su istraživači prikupili podatke u objektu za životinje na univerzitetu u Izraelu.
„Eksperiment je bio veoma jednostavan“, rekao je Omer za CNN. „Upravo smo postavili dva marmozeta u istoj prostoriji i postavili vizuelnu barijeru između njih. Kada to uradite, oni spontano počinju da se upuštaju u dijalog", ispričao je.
Omerov tim je snimio razgovore između parova marmozeta, kao i interakcije sa kompjuterskim sistemom, što ih je dovelo do zaključka da su se marmozeti obraćali određenim pojedincima „fi zovovima“. Štaviše, životinje su mogle da razaznaju kada su pozvane i reagovale su u tim slučajevima.
Deset marmozeta iz tri različite porodične grupe zabeleženo je kako komuniciraju tokom procesa, naglašavajući „složenost društvene komunikacije među marmozetama“, dodao je Omer.
"Do sada smo mislili da je vokalizacija primata genetski određena i nefleksibilna vrsta komunikacije. Ali sada vidimo da su marmozeti sposobni za izuzetno fleksibilnu proizvodnju rečnika", kazao je Omer.
Prema studiji, marmozete se u velikoj meri oslanjaju na vid, ali takođe pokazuju „kompleksan niz društvenih poziva“ – od kojih je jedan „fi poziv“. Pozivi se obično koriste za komunikaciju kada se međusobno ne vide.
Pored toga što koriste različite pozive za različite pojedince, otkriveno je i da marmozeti mogu da razlikuju pozive upućene njima i neusmerene pozive.
Oni su ranije tumačeni kao metod „samolokalizacije“, prema rečima Omera, drugim rečima, način na koji da se saopštava njihov položaj u odnosu na druge. Ali nova studija je pokazala da su zvuci korišćeni kao „specifični pozivi za označavanje i obraćanje određenim pojedincima“.
Studija je takođe otkrila da su marmozeti iz iste porodične grupe koristili „slične vokalne oznake za obraćanje različitim pojedincima“ i takođe koristili „slične karakteristike zvuka za kodiranje različitih imena“, dodaje se.
Ova praksa, prema studiji, liči na upotrebu imena i dijalekata kod ljudi.
Zanimljivo je da se obrazac učenja mogao videti i kod odraslih marmozeta koje nisu bili krvni srodnici, što sugeriše da uče vokalne oznake i dijalekte od drugih članova iste grupe.
„Možemo sa sigurnošću reći da se ovde odvijao proces učenja - tako da oni nauče imena za članove porodice - i da to nije genetski", kazao je Omer.
Omer i njegove kolege veruju da njihovo istraživanje pruža nove uvide u to kako su ljudski jezik i društvena komunikacija mogli evoluirati.
„Do sada smo mislili da je ljudski jezik fenomen velikog praska koji se dogodio niotkuda i samo kod ljudi – što je potpuna kontradikcija evolucionoj teoriji. Ovo otkriće, zajedno sa drugim nalazima, po prvi put sugeriše da su postojali prethodnici za razvoj jezika kod neljudskih primata i da možemo pronaći dokaze za evolucioni proces", pojasnio je.
Ranije ove godine, druga studija je pokazala da se afrički slonovi mogu obraćati jedni drugima koristeći individualizovane pozive koji liče na lična imena koja koriste ljudi.
Glavni autor te studije Miki Pardo, biheviorista životinja i saradnik na Univerzitetu Kornel u Njujorku, rekao je za CNN da su navodi o marmozetima „veoma temeljan eksperimentalni rad“, koji „osporava dugogodišnju, ali zastarelu ideju da su ljudi jedini primati sposobni za učenje glasa".
Međutim, Pardo je izrazio rezervu prema ideji „da različite marmozete koriste isto ime za istu jedinku“. Rekao je da je njegov tim došao do sličnog zaključka u svojoj studiji o slonovima pre nego što je sproveo dalja istraživanja koja su potkopala njihove nalaze.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare