
Kada ste poslednji put odvojili vreme da pogledate ili pročitate neki naučni sadržaj iz bilo koje naučne oblasti? Ako se ne sećate, onda to nije “slučajno” - samo jedan televizijski kanal od pet koji imaju nacionalnu frekvenciju, ima program namenjen isključivo nauci i obrazovanju a to je javni servis. Na ostalim televizijama sa nacionalnom pokrivenošću naučni sadržaj nije deo stalnog programa, već se prikazuje u formi kratkih priloga ili popularnih zanimljivosti. Ovakav trend prisutan je i u ostalim državama, ali je kod nas izraženiji navodi Tijana Prodanović, profesorka Matematičkog fakulteta i osnivačica naučnog podkasta “Nauka u kadru”, koja naglašava da je produkcija naučnih emsija kod nas minimalna.
Međunarodna istraživanja, poput Eurobarometra o stavovima prema nauci i tehnologiji, pokazuju da je interesovanje za nauku prilično visoko - oko 80% građana u Evropi kaže da ih nauka zanima, a više od polovine želi da sazna više o naučnim otkrićima. Istraživanje takođe pokazuje da većina Evropljana podržava i želi aktivno uključivanje naučnika u društveno važne teme.
Kada je reč o Srbiji, građani pokazuju interesovanje za nauku, naročito visokoobrazovani i mladi, ali je poverenje u nauku nešto ispod proseka. U okviru međunarodne studije o poverenju u nauku koja je uključila 68 zemalja, Srbija je na 46. mestu, navodi profesorka Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, Bojana Dinić. Važan rezultat ove studije je da osobe koje snažnije podržavaju nejednaku društvenu hijerarhiju, odnosno koje smatraju da je “prirodno” i poželjno da neke grupe imaju više moći, statusa i resursa od drugih, manje veruju naučnicima, dodaje.
To je delom zbog toga što univerzitete i naučne institucije doživljavaju kao aktere koji mogu da oslabe postojeće društvene hijerarhije, a ne kao pokretače napretka. Upravo zbog toga prvi korak ka širenju nauke potrebno je napraviti u polju obrazovanja, koje nam omogućuje da ovakvu vrstu predrasuda prevaziđemo.
Takav cilj bi onda podrazumevao angažovanje ne samo naučnika već i društvenih grupa koje imaju potencijala da takva saznanja kasnije primenjuju u svakodnevnom životu, kako objašnjava vanredna profesorka Tijana Prodanović.
“Izdvajanje vremena za popularizaciju nauke treba da se vrednuje kao i naučni rad, trebalo bi da kroz kurseve i programe pripremamo studente za to, da ih učimo toj veštini naučne komunikacije jer ona postaje naše sredstvo opstanka. Nije dovoljno samo znati baviti se naukom. Bitno je znati i preneti rezultate te nauke široj javnosti, od čijih se sredstava, na kraju krajeva, ta nauka se i finansira", kaže u razgovoru za portal N1 Prodanović.
Na formiranje stavova građana ne utiče samo znanje koje se stiče kroz formalno obrazovanje, već i informacije do kojih dolazimo kroz medije i popularnu kulturu. Upravo zato je važno da naučne teme budu prisutne i u medijskom prostoru, jer na taj način nauka postaje dostupnija širokoj javnosti i lakše ulazi u svakodnevne razgovore i postaje okvir za razumevanje određenih pitanja.
“Formalno obrazovanje daje osnovna znanja i razvija naučnu pismenost, ali mediji i popularna kultura često imaju mnogo veći domet i mogu da probude interesovanje kod ljudi koji se inače ne bi bavili naučnim temama. Filmovi, podkasti ili popularni naučni sadržaji mogu biti odličan “ulaz“ u nauku, jer približavaju složene ideje kroz priče koje su ljudima bliske”, navodi Bojana Dinić, redovna profesorka na Odseku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu.
Iako postoje specijalizovani kanali za naučne sadržaje, njihova popularnost je ograničena na interesnu grupu. Za kvalitetan naučno-obrazovani sadržaj neophodan je pristup koji će zainteresovati široki spektar gledalaca, a opet ostati u okvirima naučnog, a ne senzacionalističkog prestavljanja, kako je objasnila profesorka Dinić u razgovoru za portal N1.
"Mali je broj portala i profila koji se bave naukom"
Tijana Prodanović, autorka jednog od podkasta koji se nedavno pojavio a koji spada u kategoriju naučnog, navodi da u medijima ne nedostaju novosti iz sfere nauke, već naučna komunikacija koja bi sprečila potencijalo odaljavanje od suštine do kojeg dolazi uz senzacionalističke naslove.
“Produkcija naučnih emisija u Srbiji je zaista minimalna. Pojavi se tu i tamo neka strana emisija čija su prava otkupljena. U klasičnim onlajn medijskim portalima prenose se vesti iz nauke, ali se najčešće preuzimaju ili često prenose senzacionalistički. Situacija je slična i sa novim medijima na društvenim mrežama. Mali je broj portala i profila koji se bave naukom i naučnom komunikacijom, a još manjim broj onih koji to rade u nekom dužem formatu kao što su podkasti”, navodi Tijana Prodanovic, profesorka i autorka podkasta “Nauka u kadru”.
Za veće interesovanje potrebno je “pametnije” korišćenje alata: nauka i pop kultura mogu biti pojednako dobri alati za interesantnije predstavljanje društvenih problema ili tema.
"Mladi najviše zainteresovani za nauku"
“U popularnoj kulturi kao što su recimo filmovi, nauka je samo jedan alat, da se ispriča neka priča, jedno pomoćno sredstvo, jedan rekvizit. Ali to možemo i da obrnemo. Da mi naučnici, pop kulturu koja privlači puno pažnje, iskoristimo kao alat, da mi ispričamo neku naučnu priču. To sam često radila u nastavi dok sam predavala u Gimnaziji, često bi im davala zadatke koji su bili inspirisani nekim filmovima i interesovanje je odmah bilo veće”, potvrđuje profesorka Tijana Prodanović.
Podkaste manje slušaju mlađe populacije, kako navodi Prodanović, delimično zbog toga što zahtevaju više pažnje. Ipak, ona navodi da je za svaku grupaciju potrebno samo naći zanimljivi format koji će zainteresovati publiku.
To potvrđuje i profesorka Dinić.
“Visokoobrazovani pokazuju veće interesovanje za naučne teme. Kada su u pitanju starosne razlike, mlađi su najviše zainteresovani za nauku i oni najčešće i prate različite naučno-popularne sadržaje. Stariji su takođe zainteresovani, ali su više zainteresovani za teme koje direktno utiču na svakodnevni život – zdravlje, tehnologija, obrazovanje dece…”, zaključuje profesorka Dinić.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare