Dugo je važilo da je u pitanju majka, a sada se ispostavilo da je muškarac koji nema nikakve veze sa detetom koje pokušava da zaštiti. Pa se tvrdilo da su stradale porodice, a bili su to samo ljudi koji su fizički bili bliski. Tu su bili i stranci koji su pokušali da pobegnu od katastrofalne erupcije koja ih je zadesila - sve su to priče koje se sada pričaju zahvaljujući DNK analizama a koje su urađene prvi put na stradalima u Pompeji, gradu zatrpanom u erupciji Vezuva 79. godine.
Za otkriće, objavljeno u časopisu Current Biology, zaslužna je studija koju je vodio američki univerzitet Harvard, u kojoj je učestvovala i Italija sa Univerzitetom u Firenci, piše agencija ANSA.
Genetski podaci koji su se pojavili govore o sasvim drugačijoj stvarnosti u vezi sa polnim i srodničkim odnosima ovih pojedinaca, u poređenju sa onim formulisanim sredinom 18. veka, kada su počela arheološka istraživanja u tom gradu.
Ispostavlja se da su hipoteze koje su tada iznete u mnogim slučajevima bile nepouzdane, jer su odražavale viziju sveta i kulture potpuno različite od onih koje su postojale u vreme ispitivanja ostataka.
„Ovo je prvi put da je moguće izdvojiti genetski materijal iz gipsanih odlivaka“, rekao je za ANSA Dejvid Karameli, antropolog sa Univerziteta u Firenci i koautor studije koju je vodio Dejvid Rajh.
„Pregledali smo 14 odlivaka, ali od samo sedam od njih smo uspeli da dobijemo čitljiv i upotrebljiv DNK.Rezultati analiza su omogućili da se precizno utvrde genetski odnosi, pol i poreklo ovih osoba, ali su se rezultati pokazali u velikoj meri u suprotnosti sa onim što se pretpostavljalo samo na osnovu njihovog fizičkog izgleda i položaja tela, naveo je Karameli.
Naveo je nekoliko primera.
„Naprimer, ispostavilo se da su odrasla osoba koja nosi zlatnu narukvicu i drži dete, za koje se verovalo da su majka i dete, zapravo dve nepovezane muške osobe“, kazao je.
„Drugi par za koji se smatralo da su dve sestre, ili majka i ćerka, su dva muškarca bez porodičnih veza. Konačno, DNK druge osobe, koja je pronađena u takozvanoj Vili misterija, otkrila je da nije lokalnog predaka“, pojasnio je.
Genetski podaci su, u stvari, pružili informacije o precima Pompejaca: ispitani pojedinci uglavnom potiču od imigranata koji su došli iz istočnog Mediterana. To naglašava, prema istraživačima, kosmopolitsku prirodu Rimskog carstva, kao i sisteme koji su promovisali mobilnost i kulturnu razmenu unutar njega.
„Ova studija naglašava važnost integracije genetskih podataka sa arheološkim informacijama kako bi se izbegla pogrešna tumačenja“, primećuje Karameli.
I dodaje: "U suprotnom, rizikujemo narative koji odražavaju pogled na svet koji daju istraživači, a ne stvarnost“.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare