Na pastrmke gledamo kao na slatkovodne ribe, ali njihovo prisustvo u Jadranu nije zapravo ništa novo. Još davno, u 19. veku, slavni ihtiolog Juraj Kolombatović prvi je pisao o ulovima pastrmki u Jadranu i tu vrstu ribe opisao pod nazivom jadranska pastrmka (Trutta adriatica) što danas više nije priznato ime.
Poslednjih godina, jedna vrsta pastrmke posebno privlači pažnju ribolovaca u Kvarneru gde ih sve češće love. To su kalifornijske pastrmke (Oncorhynchus mykiss), koje se uzgajaju u Podvelebitskom kanalu, i koje povremeno pobegnu pa se tako nađu u slobodnom moru. Isto se tako često ulovi, posebno u okolini ušća Neretve i mekousna pastrmka (Salmo obtusirostris), piše Novi list.
A nedavno je pojava tih pastrmki u moru prvi put obrađena u naučnom radu objavljenom u posebnom izdanju časopisa "Naše more" kojeg izdaje Univerzitet u Dubrovniku. Prvi autor tog rada je dr. sc. Pero Tutman s Instituta za okeanografiju i ribarstvo.
“Pojedini primerci su pronađeni kod Makarske, što je gotovo 50 kilometara udaljeno od ušća reke Neretve, odnosno oko 80 kilometara od njenog staništa u srednjem toku reke Neretve”, objašnjava Tutman.
“Osim mekousnih pastrmki, pronađene su i druge salmonidne vrste, poput obične pastrmke, ali zubatke i glavatice. Međutim, one takođe ne ulaze u more svojevoljno, jer ne podnose zaslanjenu vodu. Najverovatniji razlog njihovog ulaska u more jeste jaka rečna struja, kao posledica visokog vodostaja usled jakih kiša i otapanja snega, obično u februaru i martu, koja ih izbacuje u more”, govori.
Što se tiče postojanja morske pastrmke u Jadranu, Tutman kaže kako je ta riba još uvek svojevrsna misterija. “Još nismo sasvim sigurni o čemu se tu radi, da li je u pitanju anadromna forma Salmo trutta koja prirodno ulazi i izlazi iz slatkih voda ili je u pitanju situacija slučajnog dospevanja u more, kao kod prethodno spomenutih vrsta.
Naime, potočna pastrmka (Salmo trutta) je kompleks vrsta širokog raspona rasprostranjenosti u Evroaziji i Severnoj Africi. Potočna pastrmka pokazuje i anadromnu formu koja naseljava mora i slatke vode (morska pastrmka) i rezidentnu populaciju koja nastanjuje samo slatke vode.
Populacije morske pastrmke prirodno se nalaze u rekama Atlantika, od Portugala do Belog mora, i Ponto-Kaspijskom moru, međutim, trenutno se smatra da takva populacija nije prisutna u Jadranu. Inače, potočnom pastrmkom, poreklom iz zapadne Evrope, poribljavano je dosta vodotoka u našoj zemlji, te kao takve verovatno dospevaju u more”, pojašnjava.
Prema njegovim rečima, 15-ak ribolovaca do sada je javilo da je ulovilo morsku pastrmku, od Lovrana do Gradca, a naučnici i dalje traže dokaze kako bi razrešili misterije njenog boravka u moru.
“Genetička analiza njihovog tkiva pokazala je da se radi o jedinkama iz zapadne Evrope koje su se poribljavale našim rekama. To bi značilo da se radi o introduciranim jedinkama, a ne o jedinkama prirodno prisutnim u Jadranu”, kaže Tutman.
U Velebitskom kanalu postoji i uzgajalište kalifornijskih pastrmki. Tutman kaže da je razlog za to vrlo jednostavan.
“Pastrva se uzgaja u moru jer pastrmke u moru puno brže rastu. Na kraju uzgojnog ciklusa, koji traje 1,5 do 2 godine, jedinke mogu postići masu i preko 3 kilograma, dok pastrmke uzgajane u slatkim vodama za isto vreme postižu težinu od samo 250 do 350 grama. U moru se pastrmke uzgajaju u plutajućim kavezima od mrežnatog materijala, konstruisanima na isti način kao i kod uzgoja orade ili brancina.”
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare