Kako je Live Aid ujedinio planetu - dan kada je muzika postala glas humanosti

Dana 13. jula davne 1985. godine svet je bio svedok jednog od najambicioznijih i najemotivnijih trenutaka u istoriji popularne kulture – humanitarnog megaspektakla Live Aid.
Bio je to koncert bez presedana, održan istovremeno na stadionima Vembli u Londonu i Džon F. Kenedi u Filadelfiji, uz prenos u više od 150 zemalja. Procenjuje se da je događaj uživo ili putem televizije pratilo čak 1,9 milijardi ljudi, odnosno gotovo 40 odsto tadašnje svetske populacije, prenosi Index.hr.
Pokretač i glavni organizator Live Aid-a bio je irski muzičar i aktivista Bob Geldof, koji je prethodno sa bendom "The Boomtown Rats" stekao međunarodnu slavu.

Međutim, 1984. godine duboko ga je potresla televizijska reportaža Majkla Burka o gladi u Etiopiji. Geldof se najpre udružio sa Midžom Jurom iz benda Ultravox kako bi okupio zvezde britanske muzičke scene za singl "Do they know it's Christmas?", a godinu dana kasnije odlučio je da napravi globalni korak dalje.
Dva kontinenta, jedno srce
Koncerti u Londonu i Filadelfiji održavali su se gotovo paralelno, uz pažljivo koordinisan prenos i raspored nastupa. Stadion Vembli ugostio je evropski deo programa od podneva do kasnog popodneva, dok je stadion Džon F. Kenedi u SAD preuzeo muzičku štafetu tokom američkog popodneva i večeri.
Ideja je bila jasna – svet mora brzo i odlučno da reaguje na humanitarnu katastrofu, a muzika će biti medij koji prevazilazi sve granice.
U Londonu su nastupili neki od najvećih britanskih i svetskih izvođača tog vremena. Status Quo otvorili su koncert pesmom "Rockin' All over the world", a zatim su nastupili Sting i Phil Collins, Elvis Costello, Sade, U2, Dire Straits, David Bowie, The Who, Elton John i Paul McCartney.
Ipak, upravo je nastup grupe Queen postao najupečatljiviji i najhvaljeniji trenutak čitavog događaja. Njihov dvadesetominutni nastup, sa hitovima "Bohemian rhapsody", "Radio Ga Ga", "Hammer to fall", "Crazy little thing called love" i "We are the champions", uz nezaboravnu interakciju Fredija Merkjurija sa publikom, smatra se jednim od najboljih nastupa uživo u istoriji rok muzike.
S druge strane Atlantika, Filadelfija je bila domaćin američkog dela spektakla, gde su nastupili Black Sabbath u originalnoj postavi sa Ozijem Ozbornom, Run-D.M.C., Joan Baez, The Beach Boys, Eric Clapton, Madonna, Tom Petty and the Heartbreakers, Santana, Patti LaBelle i Bob Dylan, koji je na binu izašao zajedno sa Kitom Ričardsom i Ronom Vudom iz grupe Rolling Stones.
Fil Kolins – čovek koji je bio na oba kraja sveta
Jedan od najsimboličnijih trenutaka čitavog Live Aid-a bio je podvig Fila Kolinsa, jedinog muzičara koji je istog dana nastupio i u Londonu i u Filadelfiji.
Nakon nastupa na Vembliju, Kolins je privatnim letom stigao do aerodroma Hitrou, gde se ukrcao u avion Konkord i preleteo Atlantski okean kako bi u večernjim satima nastupio i na američkom delu koncerta.
Njegova energija, posvećenost i logistički podvig dodatno su učvrstili ideju da za Live Aid ništa nije bilo nemoguće.
Više od muzike
Glavni cilj Live Aida bio je prikupljanje novca za borbu protiv gladi u Etiopiji, koja je tokom 1984. i 1985. godine odnela više od milion života. Geldofova ideja bila je da okupi najveća imena svetske muzičke scene kako bi se svest o humanitarnoj katastrofi proširila što dalje i snažnije.
Prema dostupnim podacima, Live Aid je već tokom dana održavanja prikupio oko 127 miliona američkih dolara putem telefonskih donacija, dok je ukupan iznos, zajedno sa kasnijim prihodima od prodaje snimaka i memorabilija, procenjen na više od 150 miliona dolara.
Iako su se kasnije pojavile kritike u vezi sa transparentnošću trošenja novca i efikasnošću distribucije pomoći, niko nije mogao da ospori snagu poruke koju je Live Aid poslao svetu – da zajedništvo može brzo i snažno da pokrene promene i probudi nadu.
Nasleđe koje traje
Live Aid nije bio samo koncert. Bio je to trenutak kolektivne empatije, mobilizacije i globalne svesti.
Posle njega usledili su brojni drugi humanitarni muzički projekti, od Farm Aida i Hear 'n Aid do povremenih okupljanja umetnika sa istim ciljem.
Bob Geldof je kasnije bio nominovan za Nobelovu nagradu za mir, a 2005. godine organizovao je i Live 8 – seriju koncerata širom sveta povodom samita G8, kako bi još jednom skrenuo pažnju na globalnu nepravdu i siromaštvo.
Ipak, uprkos kasnijim pokušajima da se ponovi isti uspeh, ništa nije uspelo da nadmaši originalni Live Aid iz 1985. godine. Taj dan zauvek je ostao upisan u istoriju kao trenutak kada je muzika nadjačala apatiju, a otkucaji srca sveta nakratko postali jedno.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare