Lična higijena kroz vekove

Zdravlje 16. feb 202014:59 > 15:05
Shutterstock

Veći deo života provodimo u rutinskim dnevnim aktivnostima koje uopšte ne pamtimo, niti ih smatramo nekim velikim dostignućima, a njihova istorija je više nego zanimljiva. Ljudi su oduvek imali potrebu za ličnom higijenom. Kako je ona izgledala nekada, govori mali istorijat lične higijene.

Ustajanje iz kreveta  

Dušeci, iako se možda ne čini tako, ipak nisu nedavni pronalazak. Arheolozi iz Južnoafričke Republike pronašli su dušeke od lišća i trske, stare oko 77.000 godina, iz doba mezolita, kao neku vrstu preteče današnjih udobnih podloga za spavanje.  

U starom Egiptu, bogatiji sloj je mogao sebi da priušti izdignute drvene krevete. I dok je sirotinja glave držala na jastucima od uvijene životinjske dlake, bogataši su odmarali na oblikovanim jastucima napravljenim od kombinacije drveta, slonovače i alabastera.  

Odlazak u kupatilo  

Kada ustanemo iz kreveta, prvo se zaputimo u kupatilo. Hladna daska WC šolje je iznenađujuće slična kamenoj verziji korišćenoj kod starih Egipćana, ali ipak, šolja sa mehanizmom za povlačenje vode nije bila poznata sve do 1590. godine kada ju je dizajnirao Ser Džon Harington.  

Ipak, budući da je bio previše zauzet pisanjem poezije, pronalazak je za svoju širu upotrebu morao da sačeka francusku aristokratiju u 18. veku, koja ga je rado prihvatila. Većina pripadnika srednje klase sve do druge polovine 19. veka nije imala priliku da zameni klasičnu kantu WC šoljom.  

Korišćenje toalet papira

Ekvivalent toalet papiru u kameno doba bili su lišće i mahovina. U nešto bližoj prošlosti, Rimljani u svojim javnim toaletima nisu imali zasebne odeljke za vršenje nužde, a materijal za brisanje bio je običan sunđer nataknut na štap, koji je kružio među posetiocima.

U srednjovekovnom Japanu nije bilo potrebe za sunđerom, već su preferirali bambusove štapiće kojima bi uklanjali ostatke. S druge strane, Kinezi su koristili higijenski papir za brisanje još u devetom veku, dok je zapadna civilizacija na nešto slično morala da sačeka čitav milenijum.

Tek 1857. godine počela je masovna proizvodnja toalet papira.

Tuširanje

Iako su još antički Grci u javnim kupatilima koristili creva iz kojih je prskala voda pod pritiskom, tuš u modernom smislu izumljen je tek 1767. godine. Neobično je to da su se tuševi postavljali i na točkove, a tokom 19. veka predstavljen je i „Velo-tuš“, naprava koja je prskala vodu jedino dok se okreću pedale, kao prilikom vožnje bicikla.  

Ipak, kupanje kao higijenska navika nije linearno napredovalo tokom vekova. Pa tako, dok su se Rimljani opsesivno kupali, medicinske teorije tokom 17. veka zagovarale su ideju da je kupanje opasno, jer se time otvaraju pore i koža se izlaže napadu kuge.  

Kraljevi i aristokratija su ove savete poštovali i gotovo da se uopšte nisu kupali, osim ako im to lekari nisu savetovali, ali su umesto toga učestalo menjali posteljinu.  

Oblačenje donjeg veša  

S vlažnim peškirom omotanim oko tela izlazite iz kade ili tuš-kabine, dodatno se brišete i oblačite donji veš. Faraon iz bronzanog doba nije bio drugačiji. Kada je Hauard Karter 1922. godine otkrio Tutankamonovu grobnicu, među slavnim blagom bilo je i 145 pari rezervnog donjeg veša za upotrebu u zagrobnom životu. Ti platneni komadi odeće u to vreme su bili standardni donji veš koji su nosili i seljaci i faraon.

Ipak, oni nisu najstariji. Na zamrznutom telu čoveka, kog su prozvali „Ledeni Otzi“, pronađenog u tirolskim Alpima, otkriveno je da je nosio donji veš od kozje kože još pre 5.300 godina.  

Pranje zuba  

Iako deluje kao moderna pojava, oralna higijena je nešto što ljudi praktikuju već desetinama hiljada godina. Najstariji zapis o popravljanju zuba datira iz neolitskog Pakistana pre 9.000 godina.

Kako je agoniju popravke zuba uvek bilo poželjno izbeći, pranje zuba prutićem bila je odomaćena pojava u starom Rimu, srednjovekovnoj Indiji ili Britaniji u doba Tjudora.  

Rimskim aristokratama su robovi prali zube, tako što bi na vrh jelenskog roga posuli prah i trljali dok ivice zuba ne zasijaju nakon čega bi usledilo ispiranje. Tjudori su preferirali vinsko sirće ili samo vino za potrebe pranja zuba.  

Četkica za zube, po izgledu slična današnjoj, kineski je pronalazak, ali nikad nije stigla u Evropu.

Ipak, Evropljani su nezavisno „ponovno izumeli“ četkicu za zube 1780. godine kada je zatvorenik Vilijam Adis došao na ideju da stavi čekinje metle za čišćenje u svinjsku kost koja mu je ostala u tanjiru nakon završene zatvorske večere.