Čeka na operaciju kuka osam godina: Trpim bolove, ne mogu da izađem iz stana

Zdravlje 23. sep 202211:49 komentara
Ilustracija/Shutterstock

Ekonomista u penziji Jasna Popović ni nakon osam godina čekanja nema termin za operaciju kukova. Lekari ističu da problem nije do njih, već da rešenje treba potražiti u Ministarstvu zdravlja.

Oni koji imaju navedeni i slične probleme umorni su od pisanja mejlova, poziva na brojeve telefona. U svakom obraćanju vide nadu da će neko razumeti njihov bol i patnju kroz koju prolaze svakodnevno. Često se pitaju i čemu služi zdravstveno osiguranje.

Nije mala suma novca koju treba da izdvoje za eventualnu intervenciju u privatnim klinikama. Neki imaju i druge pridružene bolesti, pa je njihov strah još veći.

Čitateljka N1 svojom pričom pokušava da pronađe odgovor za sve one koji dele njenu sudbinu. Usamljena, već dve godina nije u stanju da izađe iz stana.

„Koksatroza oba kuka konstatovana mi je još kada sam imala 32 godine. Na listu čekanja Vojnomedicinske akademije (VMA) stavljena sam 14. aprila 2014. godine, kada sam imala 62 godine. Kako šest godina nisam dobila poziv za operaciju, 5. oktobra 2020. godine odjavljujem se sa spiska VMA“, priča ona za portal N1.

Pročitajte još:

Kako navodi, obrazloženje je bilo da je hirurg koji je trebalo da je operiše napustio VMA, a da je pri tome niko nije obavestio o tome niti su je rasporedili kod drugog hirurga.

„Petog oktobra 2020. prijavljujem se na listu čekanja na Institutu za ortopediju i traumatologiju Banjica, pod rednim brojem 1044. Zatim sam 31. avgusta kontaktirala Banjicu kako bih saznala pod kojim sam brojem na listi čekanja. Samo što nisam dobila infarkt kad sam čula da sam 750. i da ću još najmanje dve i po godine morati da čekam jer se predviđa rekonstrukcija operacionog bloka“, navodi čitateljka N1 i pita se da li će posle 10,5 godina čekanja biti sposobna da prihvati veštačku protezu.

Dodaje da se kreće samo po stanu, sa štakama jer je nesigurna pri hodanju i ističe da istovremeno trpi nesnosne bolove.

„Postala sam polu invalid kome je utoliko teže jer živim sama“, navodi ona.

Kaže da je dobila odgovor od Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje i od Zaštitnika građana, ali da to ne rešava njen problem.

„Meni je potrebna operacija u najkraćem mogućem vremenu. Zdravstvo, u koje se toliko ulaže, poigrava se sa pacijentima, bez obzira na njihovo objektivno loše stanje“, smatra ona.

Jasna Popović i dalje traži ruku spasa i nada se da će njenom čekanju na operaciju kuka napokon doći kraj.