Oglas

Da li je ljubomora dokaz ljubavi ili pretnja ljubavi koja mori i kinji

author
RTS
14. jul. 2024. 23:26
Ljubomora, partneri, veza
Envato/LightFieldStudios | Envato/LightFieldStudios

Istraživanje, sprovedeno u 19 zemalja sveta pokazalo je da je najčešći razlog razvoda ili napuštanja partnera u zrelim godinama - ljubomora. Zašto je ljubomora najveća pretnja ljubavi, ko češće kuca na vrata detektiva, šta kažu oni koji osećaju sumnju koji dođu po savet psihologa, a šta oni koji dođu po pomoć detektiva, za Jutarnji program su govorili psihoterapeutkinja Mirjana Martić Pantić i Nikola Novak, direktor detektivske agencije.

Oglas

Na početku ljubavne bajke svi se nadaju srećnom kraju i onom čuvenom živeli su dugo i srećno. Ipak, život ume ponekad i da iznenadi. Osim psihičkih i socijalnih posledica, ljubomora nanosi veliku štetu i fizičkom zdravlju, o čemu svedoči i činjenica da je ovaj razorni osećaj još pre više od dve decenije svrstan na listu bolesti SZO.

Psihoterapeutkinja Marijana Martić Pantić naglašava za rts.rs da pre svega važno napraviti razliku između ljubomore, posesivnosti i zavisti.

"Ako postoji ljubav, onda postoji i ljubomora. Ako postoji posesivnost, ono što je u našem društvu poznato kao patološka ljubomora, tu nema ljubavi. Ljubav, ako postoji, znači postoji želja da budemo sa tim našim partnerom, da budemo sigurni u taj odnos, da smo povezani, da imamo slobodu, da se razvijamo slobodno i da utičemo pozitivno jedno na drugo", objašnjava ona.

Ponekad se pojavi sumnja da postoji neko treći i ljubomora može biti opravdana, ali može biti i iracionalna - nema tog trećeg, a osoba i dalje veruje da taj treći postoji, dodaje Martić Pantić.

Detektivske agencije i poligrafsko testiranje


Ima i onih koji ukoliko postoji sumnja da postoji neko treći pomoć traže u detektivskoj agenciji. Kako navodi Nikola Novak, direktor jedne takve agencije, statistike pokazuju da njihvou pomoć podjednako traže i muškarci i žene.

Na početku ljubavne bajke svi se nadaju srećnom kraju i onom čuvenom živeli su dugo i srećno. Ipak, život ume ponekad i da iznenadi. Osim psihičkih i socijalnih posledica, ljubomora nanosi veliku štetu i fizičkom zdravlju, o čemu svedoči i činjenica da je ovaj razorni osećaj još pre više od dve decenije svrstan na listu bolesti SZO.

Psihoterapeutkinja Marijana Martić Pantić naglašava da pre svega važno napraviti razliku između ljubomore, posesivnosti i zavisti.

"Ako postoji ljubav, onda postoji i ljubomora. Ako postoji posesivnost, ono što je u našem društvu poznato kao patološka ljubomora, tu nema ljubavi. Ljubav, ako postoji, znači postoji želja da budemo sa tim našim partnerom, da budemo sigurni u taj odnos, da smo povezani, da imamo slobodu, da se razvijamo slobodno i da utičemo pozitivno jedno na drugo", objašnjava doktorka.

Ponekad se pojavi sumnja da postoji neko treći i ljubomora može biti opravdana, ali može biti i iracionalna - nema tog trećeg, a osoba i dalje veruje da taj treći postoji, dodaje Martić Pantić.

Patološka ljubomora i alkoholizam


Patološka ljubomora je najčešća komplikacija u sklopu alkoholizma, ističe psihoterapeutkinja.

"Znači, nije on ljubomoran pa je zbog toga pio, mada ima i toga, ali patološka ljubomora alkoholičara se vezuje za posledicu alkoholizma."

Nikola Novak dodaje da se u svojoj dugogodišnjoj praksi više puta susreo sa slučajevima ekstremne patološke ljubomore koje su imali i fatalne posledice.

"Imali smo jednu situaciju, zvao nas je muž da testira ženu. On je bio u zatvoru par godina, pa je sumnjao da je ona nešto radila dok on nije bio tu. I otišao sam tamo i video sam prvo ženu sa četvoro dece koja ima problema sa bubrezima, na dijalizama je. Vidio sam jednu izmučenu ženu, koja je bila poluduh, polužena. I video sam jednog ludaka pored nje", seća se Novak.

Žena je potpuno prošla poligrafsko testiranje, ali je muž i dalje bio ubeđen da tu nešto ima. Novak dodaje da je shvatio da pred sobom ima psihički nestabilnu osobu. Pokušao je na sve načine da ga smiri, ali on je očigledno odglumio da mu veruje.

Posle mesec-dva telefonirao mu je nekim drugim povodom, ali se javio osamnaestogodišnji sin koji mu je saopštio da je otac ubio majku, a kada ga je opkolila policija, izvršio je samoubistvo. Maloletnu braću i sestre je odvela socijalna služba, a on je ostao sam.

Beznadežni slučajevi



Dešavalo se i da na jednom pojedinačnom slučaju rade i dve godine, da bi klijent na kraju pristao da prihvati da nema razloga za sumnju.



"Nekad ljudi kažu ne, ne, ne, ima nešto sigurno, a vi ste tu pogrešili, nije tu urađeno kako treba. I tu im ja kažem:'treba da budete srećni zbog toga što nema ničega, a vi ste ljuti što niste našli nešto'", kaže Novak.



Psihoterapeutkinja navodi da su takve osobe u stvari paranoidane, anksiozane i nesigurane i ubeđeni su da ih partner vara i samo traže dokaz.



"Znači, oni ne žele da budu razuvereni i ne mogu se ni na koji način razuveriti. Partner koji je, ja bih rekla, žrtva osobe koja je patološki ljubomorna, ni na koji način ne može pomoći partneru. Ne treba da izigrava psihologa, psihijatra. Treba da traži spas za sebe ili da uputi svog supruga da traži pomoć. S tim što oni ne misle da je u njima problem, jer oni veruju da je to kako oni zamišljaju, zapravo umišljaju, istinito", podvlači psihoterapeutkinja.


Upravo su to slučajevi onih naslova koje često vidimo u medijima kako je neko ubio suprugu pa sebe, napominje psihoterapeutkinja.

"To su duboko nesigurne ličnosti koje možda imaju neku istoriju zlostavljanja, zapostavljanja, koji imaju fragilan identitet, koji sumnjaju u svoju vrednost i njima je potreban posed, zato govorimo o posesivnosti, da poseduje tu osobu koja je partner, bračni partner, jer samo uz nju on ima nekako svoju svrhu", objašnjava Martić Pantićeva.

Šta se sve očekuje od detektiva


Nikola Novak navodi da ljudi dolaze u detektivsku agenciju iz više razloga. Neko sumnja pa želi da proveri, neko sumnja u određenu osobu, pa želi da dokaže. Ima i onih koji znaju većinu stvari, samo žele da provere neke detalje. Neki žele dokaz, neki veruju na reč detektiva, a neki žele da dođu na lice mesta i uvere se sami.

Dodaje da ima i ljudi koji kad god nađu novu partnerku, šalju je u detektivsku agenciju na poligraf da provere da li je istina sve što su isprale o svojoj prošlosti, koliko su imale partnera, šta su radile i slično.

"Ima ljudi isto koji se javljaju za praćenje periodično, s vremena na vreme proveravaju, pa prave pauze između, pa da nastavimo da vidimo da li ima", kaže Novak.

Ljubomora jednako ljubav


Marijana Martić Pantić naglašava da je problem i to što osumnjičeni partneri dobrovoljno pristaju na poligrafsko testiranje.

"Ako vam neko skrene pažnju da treba da idete na poligraf, da prođete neke silne provere, znači to je unapred pristanak da život provodimo sa ljubomornom osobom. To prvo govori o toj osobi, da je ona nesigurna i da ona doživljava, odnosno visoko identifikuje ljubomoru sa ljubavlju. Ako me voli, on je ljubomoran", navodi psihoterapeutkinja.
Patološki ljubomorne osobe su izuzetno manipulativne, kontrolišuće i to iscrpljuje žrtvu koja do besvesti može da poriče da nije ništa uradila, ali uzalud.

"Za patološki ljubomornu osobu jedini izlaz je da stekne uvid. Ona nikad nema uvid da je to što ona čini i radi patologija i da nanosi štetu. Duboko veruje u to sve što radi i ako dođe do psihologa, to je već neki napredak. Tu mora glavom bez obzira da se spasava ovaj drugi. Zato što taj drugi je duboko psihološki načet, on je iscrpljen, on nema prijatelje, sužena mu je sloboda, on više ne veruje ni u ono što sam priča.

Toliko je izmanipulisan i iscrpljen. Sama reč ljubo-mora, ljubav koja mori, ljubav koja opterećuje, koja kinji, koja iscrpljuje“, ističe Marijana Martić Pantić.

Teme

Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?

Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare

Pratite nas na društvenim mrežama