Ivani je transplantiran bubreg u Minsku, u Srbiji ga nije dočekala: „Krajnje je vreme da se spisak skrati“

Zdravlje 16. okt 202421:57 21 komentara

Njima vreme neumitno teče. U 11.55h na Trgu republike, simbolično, udruženja pacijenata koji čekaju na transplantaciju organa ili su transplantirani, kazala su da je "minut do 12" - tj. da je krajnje vreme da se spisak onih koji još nisu primili "najvažniji poziv u životu" skrati. Šta ih od tog poziva razdvaja?

Trg republike. Mesto čekanja. Na njemu danas 2.000 peščanih satova za 2.000 onih koji čekaju – ne na susret i razgovor, već na poziv koji je sinonim za život.

„Ja sam jedna od tih 2.000 ljudi koji čekaju, među kojima je i četrdesetoro dece. Čekanje, to je svakodnevna neizvesnost. Ja čekam dve godine na bubreg. Postoje ljudi koji čekaju 20 godina, koji nikad nisu dobili nijedan poziv“, kaže Biljana Vasković.

Jedan bi sve promenio. I jeste – Ivani Jović. Njen telefon, međutim, nije zazvonio u Srbiji.

POVEZANE VESTI:

„Ja sam transplantirana pre nekih godinu dana u 1.500 km dalekom Minsku. Nažalost, svoju šansu za novi život nisam mogla da dočekam u svojoj zemlji, tako da sam skupila sredstva uz pomoć dobrih ljudi i transplantirala se tamo. To je jedan potpuno drugi novi život. Ono je bilo preživljavanje, uz dete, aparat za dijalizu“, rekla je Jović.

Na kome bubrežni bolesnici provode sate. Satovi na Trgu poručuju – vremena više nema i da je došlo krajnje da i Zakon o transplantaciji, nakon tri godine, izađe iz čekaonice i stigne pred poslanike.

„Apsolutno radimo i promenićemo sve zakone, ali mislim da je suština u nečem drugom. Moramo mi da se promenimo i mi da se ujedinimo. Nas nijedan zakon ne sprečava da budemo donori“, rekao je ranije ministar zdravlja Zlatibor Lončar.

Onaj postojeći, upozoravaju iz Udruženja „Donorstvo je herojstvo“, ipak otežava proceduru. Jer se, i u slučaju kada se osoba koja je doživela moždanu smrt ne nalazi u registru nedonora, od njene porodice ipak traži saglasnost za transplantaciju organa.

„Mi želimo da to promenimo. Želimo da svako bude vlasnik svoje odluke šta će se desiti sa njegovim organima nakon smrti i ne želimo nikakvo dodatno pitanje porodice tu. Ja želim da ja donosim o tome odluku, ne moj muž ili moja sestra ili bilo ko“, poručila je Jović.

„Je l’ vi stvarno mislite da bi mi u Srbiji ovakvi kakvi jesmo mogli da se oglušimo o porodicu kad se desi nešto tako“, mišljenja je Lončar.

U Srbiji, pokazuje Ipsosovo istraživanje, 82 procenata građana nema ništa protiv transplantacije. Oni koji joj se protive, kao razloge navode nepoverenje u sistem i one religijske. Dijalog sa crkvom ne postoji. Patrijarh se nije odazvao ministrovom pozivu.

U toku 2023. godine u Srbiji su izvršene 32 transplantacije. U toku 2024. godine 10 manje.

Ipak ima onih čija humanost popravlja statistiku. Među njima je dr Zoran Dragišić koji je u najtežem trenutku dao saglasnost da organi njegove supruge budu transplantirani.

„Više ljudi je dobilo njene organe i nadam se da su sada dobro, da su ti ljudi zdravi, da su njihove porodice srećne i poručio bih svakome ko ima nesreću da se nađe u situaciji u kojoj sam se ja našao da se ne dvoume, da kažu da, jer to da će učiniti da ovi peščani satovi koji ovde stoje, koji svaki simboliše jednu osobu koja čeka transplantaciju da ti satovi nestanu“, kaže Dragišić.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare