Specijalista odgovara šta je ključno za uspeh vantelesne oplodnje

Od rođenja prve bebe putem vantelesne oplodnje, u Velikoj Britaniji, do danas prošlo je tačno 45 godina.
Kao stručnjak koji je po uspešnosti ove procedure vodeći u Jugoistočnoj Evropi, i koji je zajedno na svojim timom doneo na svet 6.000 beba, doktorka Zorica Crnogorac priča za N1 šta se od tada do danas promenilo u procesima vantelesne oplodnje?
"Danas se širom sveta obavlja preko milijardu procedura vantelesne oplodnje, i sve češći je put ka roditeljstvu. Tehnike su se u velikoj meri poboljašale, a povećana je i stopa uspešnosti. Sterilitet je globalno postao problem, koji nije zaobišao ni našu zemlju", kaže Zorica Crnogorac, specijalista ginekologije i akušerstva, supspecijalista steriliteta i fertiliteta.
Dr Crnogorac ističe da je sve više pacijentkinja u svetu i kod nas koje imaju procedure VTO oko ili posle 40 godine, tako da je zbog njihove brojnosti opravdano pomeranje starosne granice. S druge strane, sa stručnog aspekta znamo da uspešnost vantelesne oplodnje opada posle 40-te godine – oko 10 odsto je, a nakon 45 godine oko 5 odsto.
„Rađanje u kasnijim godinama povećava rizik od genetskih anomalija ploda. Češći su spontani pobačaji, prevremeni porođaj, kao i pojava hepertenzija, ali s tim činjenicama parovi moraju biti upoznati i bez obzira na nisku uspešnost, moramo ih podržati i savetovati im strpljenje“, kaže dr Crnogorac.
Doktorka kaže da bi žene u mladim godinama, trebalo da proveravaju ovarijalnu rezervu jajnika kako bi se tada selektovale one koje već imaju problem sa plodnošću u mlađim godinama ili na osnovu stanja i bolesti koje eventualno imaju na vreme ih upućivati u centre koji se bave dijagnostikom i lečenjem sterilitet.
„Vantelesna oplodnja je najefikasniji vid tretmana steriliteta, ali danas postoje metode koje imaju značajno mesto pre svega „u pripremi terena“ za sam proces VTO i njenu uspešnost. Nekada je potrebno samo korigovati ovulacije kod žene, insulinsku rezistenciju, poremećaj rada štitne žlezde, trombofiliju, ukloniti postupkom histeroskopije poremećaje šupljine materice, nakon svega navedenog u velikom broju slučajeva nije neophodna vantelesna oplodnja“, kaže sagovornica za N1.
Na pitanje da li su nade koji parove polažu u proceduru VTO nešto što ih okupira neprekidno Dr Crnogorac naglasava da je to je vrlo individualno, kod nekih da, kod nekih u manjoj meri.
„Bilo bi dobro za njih da pomere fokus, da upravo tu priliku iskoriste da uvide šta imaju. Šta su uspeli, dobili, izgradili. To već u startu pomaže da imaju bolju sliku o sebi, da se osećaju bolje, da povrate narušeno samopouzdanje. Za sam proces takođe jako pomaže da ne budu u tom grču“, kaže naša sagovornica za N1.
Prema rečima dr Crnogorac pitanja je mnogo, a najčešće je ono šta oni mogu da doprinesu samom postupku kako bi došli do željenog cilja.
„Svakom pacijentu koji dođe kod mene prvo kažem da rešenje postoji, jer je medicina mnogo uznapredovala. Da imaju vere u sebe, budu pozitivni, imaju poverenje u tim koji su izabrali, i rezultat će skoro sigurno doći“, savetuje doktorka.
Dr Crnogorac ističe da godine života oba partnera, hormonski status, nalaz spermatograma, stanje jajavoda, anomalije reproduktivnih organa sve su to faktori koji mogu značajno uticati na šanse za začeće.
„S druge strane, tu su i oni činioci koji zavise od nas samih, poput stresa, loših životnih navika kao i činjenica, nažalost, da danas sve više parova zbog usavršavanja i karijere, ekonomskih razloga, neretko i iz zdravstvenih razloga odlaže stvaranje porodice. Prosečna starost pacijentkinja koje nam se za prvo dete javljaju je 2006. godine bila 32 godine, a sada je 38 godina. S druge strane, svaki par je poseban. Neka opšta pravila ne možete da primenite na svakom paru, sve se to prilagođava, to doprinosi većem uspehu vantelesne oplodnje“, kaže sagovornica za N1.
Prema rečima doktorke muškarci su u jednakom stresu tokom vantelesne oplodnje kao i njihove partnerke, ali to ne pokazuju, već sve drže u sebi, pa im je nekada zbog toga još teže. O tome se možda i najmanje govori i na tome se najmanje radi – kako njima prići i pomoći.
Dodaje da muškarci kad imaju neki zdravstveni problem oni uvek nerado govore o njemu, nemaju naviku da idu na preventivne preglede ili odlažu odlazak kod stručnjaka – sve dok se stvari ne iskomplikuju da se reflektuju na celu porodicu.

Kada je parovima najteže tokom samog procesa?
„Moje lično i profesionalno iskustvo pokazuje da su to najčešće dve situacije. Prva je kad sve počinje, a druga kada nakon intenzivnih dolazaka na stimulaciju, preglede, dođemo do deset najdužih dana čekanja. Odjednom ste kod kuće, sami sa svojim mislima, osluškuje se sve. Izuzetno je teška situacija i kad kraj dođe pre kraja, kad se jajne ćelije ne oplode. To bude baš jak udarac za par, neočekivan, odnosno, u trenutku kada nisu ni spremni za to“, kaže doktorka Crnogorac.
Prema rečima dr Crnogorac važno je da budu svesni da su dali sve od sebe, da su iskoristili mogućnosti koje su pred njima i da ih za mnoge ima još.
„Ipak, raduje me što su mi mnogo poznatije lepe priče da upravo takav izazov ojača par. Da se zbliže više, razumeju bolje, upoznaju bolje i tako osnaženi lakše prihvate i da žive život i bez bebe“, naglašava doktorka.
Dr Crnogorac dodaje da Srbija može da se pohvali time da ima sjajne stručnjake, koje moramo čuvati.
"U korak smo sa svetom u uvođenju novih tehnologija. Po uspešnosti procesa vantelese oplodnje ne zaostajemo za svetom i on je oko 40 odsto. U poslednjih nekoliko godina dosta toga se promenilo, odnosno napredovalo se na polju vantelesne oplodnje: država je počela da finansira neograničen broj pokušaja za dobijanje prvog deteta, sekundarni sterilitet, kao i VTO iz zamrznutog materijala. Takođe i muškarci sa dijagnozom azospermije sada uz potvrdu da imaju zamrznut materijal, mogu proceduru da obave o trošku države. Sve više i lokalnih samouprava finansira vantelesnu oplodnju."
„Ovo su sve stvari kojima ne mogu da se pohvale ni mnogo razvijenije zemlje od nas. Ono u čemu bismo mogli da budemo bolji je program donacije koji još nije zaživeo, a nekim parovima to je jedino rešenje. Međutim, sada se i na tom polju intezivno radi. U samom postupku metoda asistirane reprodukcije vrlo veliki značaj ima primena novih naučnih dostignuća i volela bih da imam mogućnost da ih primenjujem više i kod pacijenata koji dolaze na VTO na teret redovnog zdravstvenog osiguranja“, kaže za N1 dr Crnogorac.
Za kraj doktorka kaže da joj je najdraži komentar koji je dobila od pacijenata onaj „Hvala što ste nam podarili najvredniji poklon – porodicu.“
"Moj savet svim parovima koji se bore za potomstvo je da nastoje da nauče kako da razmišljaju i šta da izgovaraju. Upravljaj umom rukovođen srcem", zaključuje dr Zorica Crnogorac.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare