
Ne postoji osoba koja nema strah od operacije i koja se ne pita kako će reagovati na anesteziju. Kad su u pitanju deca, strah roditelja je još veći. Dr Marija Rakonjac, specijalista anesteziologije Univerzitetskog Klinickog centra Srbije, za portal N1 govori o pristupu „malim pacijentima“ i specifičnostima dečje anesteziologije. Ukazuje na to da postoji mnogo veći rizik od alergijskih reakcija preosetljivosti, mnogo brža desaturacija (smanjenje koncentracije kiseonika u krvi), mnogo veća osetljivost na gubitak krvi...
"Vrlo često se može čuti da postoji strah od anestezije, a ne od same operacije. Razgovorom sa pacijentima, objašnjenjem tako da mogu razumeti šta je to sto u stvari mi radimo - taj strah se može ublažiti čime u startu postižemo pozitivan efekat na samog pacijenta. Kada govorimo o deci, jako je bitno roditelje uputiti u sve postupke i metode koje primenjujemo kako bismo im približili šta je to što mi radimo i šta mogu ocekivati", kaže za portal N1 dr Rakonjac.
Ona objašnjava da je veoma važno da se pristup prilagodi dečjem uzrastu, čak da se sve predstavi kao igra kako bi deca prihvatila sve ono što se radi.
Dr Rakonjac navodi da dečja anesteziologija sama po sebi nosi niz specifičnosti i razlika u odnosu na anesteziju kod odraslih pacijenata. Kod dece, kaže, postoji mnogo veći rizik od alergijskih reakcija preosetljivosti, mnogo brža desaturacija (smanjenje koncentracije kiseonika u krvi), mnogo veća osetljivost na gubitak krvi… "Sve to ih čini pacijentima koji zahtevaju maksimalan monitoring i znanje. Samo obezbeđivanje disajnog puta, kao i venskog puta je mnogo senzitivnije nego kod odraslih pacijenata," ističe.
Dodaje da su svi posebno osetljivi na ‘male pacijente’. A kada je u pitanju rad na Klinici za neurohirugiju uglavnom govorimo o najčešće životno ugrožavajućim stanjima koja vrlo često zahtevaju brzo delovanje, dodaje.
"Tu spadaju trauma dece kao posledica padova, saobraćajnog traumatizma, različitih nezgoda ili invazivni procesi na mozgu, kičmenoj mozdini, kao o inefektivni procesi," objašnjava naša sagovornica.
Položaj na operacionom stolu zavisi od vrste operacije
"U zavisnosti od operacije zavisi i položaj deteta na operacionom stolu što predstavlja još jedan od izazova u radu na našoj klinici. Pored uobičajenog položaja na leđima, nisu retke operacije u potrbušnom položaju kao i u sedecem. Svaki od ovih položaja nosi niz osobenosti na koje se mora obratiti pažnja", ističe ona.
Doktorka navodi, pre svega u vezi sa ventilacijom pacijenta, dostupnost venskih puteva, isključivanje mogućnosti da dođe do fizičkih povreda vezanih za neki od položaja. Cilj je da se obezbede uslovi koji su najpribližniji optimalnim kako bi sama operacija, kao i postoperativni tok protekli bez komplikacija.
Hitne intervencije i benefit koji je veci od rizika
Prema njenim rečima, cilj anesteziologa jeste pre svega optimalna priprema dece za operaciju kako bi se omogućio što bolji ishod.
"Međutim, nekad nam hitnost intervencije to onemogućava, benefit je veći od mogućeg rizika operacije. Tada je naš zadatak da u što kraćem vremenskom roku napravimo uslove i pobrinemo se da tokom operacije održavamo na najboljem mogućem nivou sve funkcije organizma.
Prema njenim rečima, pre svega to se odnosi na adekvatno održavanje disajnog puta i ventilaciju, zatim praćenje osnovnih funkcija organizma kao što su puls, pritisak, saturacija krvi kiseonikom, procenat ugljen-dioksida u izdahnutom vazduhu. Zatim adekvatna nadoknada tečnosti što kod dece malog uzrasta podrazumeva količine merene u mililitrima tokom više sati.
Grejanje dece tokom operacije
Dr Rakonjac naglašava da, s obzirom na sklonost ka rashlađivanju, jako je bitno grejati decu tokom trajanja operativnog zahvata.
Sve to, kako dodaje, čini jednu celinu u kojoj je svaka stavka jako bitna za male pacijente.
"Kada govorimo o hitnim stanjima, rizici su uvek visi nego kod dece kod kojih je moguća adekvatna preoperativna priprema. Sama anestezija se sastoji prosto rečeno u ‘oduzimanju svih refleksa’, uključujući i zaštitne reflekse i uvođenja deteta u stanje narkoze, pa samim tim postoji rizik od vraćanja hrane iz želuca i dospevanje iste u disajne puteve," ukazuje doktorka.
Zatvaranje disajnih puteva najstresnija stvar za anesteziologa
Dodaje da postoji i mogućnost zatvaranja disajnih puteva što je jedna od najstresnijih situacija za anesteziloga. Anesteziolozi uvek moraju da budu spremni na mogućnost komplikacija, i unapred da znaju kako reagovati ukoliko do njih dođe, ističe.
"Što znači da mora postojati plan za rešavanje svih mogućih poteškoća iako težimo da do njih ne dođe", naglašava doktorka.
Priprema pred operaciju - kako dete da jede
Dr Rakonjac dodaje da optimalna priprema podrazumeva pregled deteta, razgovor sa roditeljima o podacima koji su bitni za anesteziju, kao što su podaci o alergijama, drugim bolestima deteta, podaci o datumima vakcinacije, samoj trudnoći, eventualnim prehladama deteta u prethodnom periodu.
"Jako je važno naglasiti roditeljima do kada mogu hraniti dete, što podrazumeva do šest sati pre operacije za kasastu hranu, odnosno do četiri sata ukoliko je dete na mlečnoj ishrani," navodi sagovornica portala N1.
Dr Rakonjac kaže i da je samo odvajanje deteta od roditelja stresno, pa se pre dolaska deteta u operacionu salu ordinira sedativ kako bi se omogućilo smirenje deteta.
"Vrlo često se uvod u anesteziju obavlja pomoću inhalacionih anestetika, aplikovanih pomoću maske, kako bi se izbegao stres plasiranja venskog puta pre nego dete zaspi“, objašnjava doktorka.
Važnost postoperativne analgezije
"Postoperativna analgezija (oduzimanje bola) je takođe jako bitna sto se postiže pomocu čepića, sirupa ili venske aplikacije analgetika“, objašnjava sagovornica portala.
Dr Rakonjac ističe da se na intenzivnom odeljenju pod budnim okom anesteziologa prati stanje dece kako bi se postarali da sve bude u najboljem mogućem redu.
"Naš posao se ne završava izlaskom iz operacione sale, već traje sve do momenta dok deca ne napuste Intenzivnu negu i dok nismo sigurni da se mogu bezbedno vratiti u zagrljaj svojih roditelja“, naglašava dr Marija Rakonjac, specijalista anesteziologije.
Izazovi u radu anasteziologa i važnost dodatne edukacije
"Jedan od izazova rada kao anesteziologa na Neurohirurškoj klinici Univerzitetskog Kliničkog centra Srbije svakako jeste veliki raspon u godinama pacijenta. To podrazumeva zbrinjavanje pacijenta od svega nekoliko dana starosti do odraslog doba. Kada govorimo o pedijatrijskoj populaciji, prva pomisao je da je to ‘mali čovek“, ističe nasa sagovornica.
Ona objašnjava, nije dovoljno samo koristiti manje doze lekova, manju opremu, jer specificnosti organizma dece zahtevaju mnogo veću pažnju i stručnost kako bi se obezbedila najbolja moguća anestezija.
"Zato je jako važna dodatna edukacija za sve nas kao anesteziologe kako bismo mogli da na najbolji način zbrinemo najmlađe pacijente," naglašava dr Rakonjac za portal N1.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare