Vladimir Grbić upozorava na propuste u vrhunskom sportu: "Smrt na terenu nije slučajnost"

Sportisti prednjače kada je reč o fizičkoj spremnosti i obično imaju čitav tim koji brine o svim aspektima njihovog zdravlja i kondicije. To bi, u teoriji, trebalo da im obezbedi duži životni vek u odnosu na opštu populaciju, ali ponekad to nije slučaj i njihove karijere se završe mnogo ranije nego što se to očekivalo, u nekim slučajevima - i smrtnim ishodom, i to na terenu.
Iz ugla nekadašnjeg profesionalnog sportiste - odbojkaša Vladimira Grbića, člana kuće slavnih, doktora nauka sporta i fizičkog vaspitanja, koji sada radi sa decom, "smrt na terenu nije nešto što može da se stavi pod slučajnost".
"Cela sportska industrija danas, govorim o vrhunskom sportu, takva je da nemate povezanost između segmenata koji treba da učestvuju u evaluaciji zdravlja sportiste", kaže Grbić za portal N1 i dodaje da sa te strane vrlo često dolazi do propusta istorije "bolesti" - vrlo često se zapostavljaju, a neki problemi koji datiraju od mlađeg uzrasta, mogu da proizvedu ozbiljne probleme kasnije.
Takođe kaže da je ova situacija prisutna svuda u svetu.
Zanemarivanja zdravstvenih problema sportista
"Ono što ja znam je, recimo u odbojci, najpoznatiji slučaj Vigora Bovolente, italijanskog reprezentativca sa kojim sam igrao u Rimu '98/'99. godine, koji je umro na terenu od srčanog udara, i od tada su Italijani obavezno uveli defibrilatore. Ja znam da je Vigor imao urođenu srčanu manu, njegov brat je umro od problema sa srcem, i to nisu neke stvari za koje možete da kažete da se nisu znale. One su se držale pod kontrolom, ali niko ne misli da će doći do onog najgoreg i uvek se to nekako zanemaruje", kaže Grbić.
Kako ističe, u odrastanju sportiste veoma je važno imati holistički pristup, tačnije sveobuhvatno pristupiti razvoju deteta.
"Dete mora da se razvija funkcionalno, fiziološki, biološki, motorički, ortopedski, emocionalno - na sve moguće načine. Bilo šta, ukoliko se ne razvija harmonično, dolazi do kolizije i do ozbiljnih problema. Ukoliko se nešto nipodaštava i nije zdravlje cilj, već vrhunska sportska performansa, dolazi do problema koji može imati i letalne posledice. Govorim o normalnim uslovima i govorim o svemu što se tiče naučnog i zdravstvenog", objašnjava Grbić.
Šta podiže procenat mortaliteta?
On navodi da su se, nažalost, pojavile dve stvari u poslednje vreme koje prilično podižu procenat mortaliteta.
"Jedna od njih je korišćenje nedozvoljenih sredstava - što smatram vrhunskom prevarom i sve ono protiv čega sport treba da se bori, jer je to nelojalna konkurencija, koja zbog sportskih performansi, ostavlja trajne i ozbiljne posledice na ljudsko zdravlje", naglašava sagovornik portala N1.
Grbić se osvrnuo i na anketu sprovedenu u Americi u kojoj su postavljali pitanje običnom građanstvu da li bi prihvatili da koriste doping, znajući da će umreti u roku između pet i deset godina, a da će osvojiti jednu Olimpijsku medalju, 97 odsto ljudi je reklo da bi prihvatilo da koristi doping i da umre.
"Svest ili njeno odsustvo nažalost, kao i površnost značajno utiču na nepredviđenosti ili na određene završetke koji mogu biti zaista jako, jako loši", kaže naš proslavljeni sportista i dodaje da se dugo spekulisalo sa vakcinacijom protiv kovida i bilo je slučajeva gde su "neki fudbaleri, pogotovo oni, umrli nakon što su primili vakcinu jer su bili podvrgnuti vrhunskom stresu na utakmici". Takođe dodaje da "nema uvid šta je u pitanju, ali da nešto postoji - apsolutno postoji".
Kako navodi, bilo je slučajeva i u drugim sportovima, naročito onim na štopericu, gde je bilo smrtnih ishoda, a najpoznatiji je onaj američke atletičarke Florens Grifit Džojner koja je umrla u 39. godini života.
"Bilo je tu još slučajeva onih koji su zaista ozbiljno narušavali svoje zdravlje, ali mislim da je to pre svega odsustvo svesti sportista i njihovih trenera koji koriste to što koriste ili neadekvatan trening neprilagođen sposobnostima sportista ili dece", objašnjava Grbić.
On ističe da, kada su deca u pitanju, roditelj mora da ima i sponu, a to je trener, koji će da sprovodi program koji nije primeren, jer roditelj ne zna. Takođe kaže da mi nemamo neku vrstu savetovališta kojim sportom bi deca trebalo da se bave na osnovu godina, konstitucije i slično...
Grbić smatra da postoje stvari koje su povezane, a to su, kako kaže, nedovoljna analitika po pitanju zdravstvenog stanja, predispozicija i patologije koju neko može da ima, a da uz to ide i vakcinacija, zatim neprimeren trening koji je, shodno sposobnostima, neadekvatan zato što postoje određeni problemi u samom razvoju - da li je u pitanju ortopedija, odnosno postura, fizička predispozicija, mentalna predispozicija, neki nedostatak koji se tiče krvi, nedostatak određenih minerala i drugih sastojaka koji treba da se nadomeste, i kao najgore - korišćenje nedozvoljenih sredstava koja vrlo često ostavljaju trajne posledice, sa mogućim letalnim ishodom...
Sve su to faktori, smatra Grbić, koji mogu da utiču na ono što je suštinski smrt na terenu. S tim što sve to može da se desi ukoliko cilj nije zdravlje, već sportski rezultat i sportska performansa.
Fizička aktivnost je veoma zdrava i poželjna
"Amaterski sport, sport koji je ciljna rekreacija i zdravlje, fizička aktivnost je nešto što je veoma zdravo i veoma poželjno da se upražnjava svakoga dana. Sa druge strane, vrhunski, profesionalni sport sa sobom ne nosi elemente zdravlja zato što se i telo i psiha dovode do krajnjih granica, i preko krajnjih granica koje čovek može da podnese", konstatuje Grbić.
Kako dodaje, "zbog ostvarenja sportskih rezultata, vrlo često se prelazi van granica onoga što je časno i pošteno i ulazi se u nešto što je "kriminal", nažalost, i onda se dešavaju stvari koje sa sobom nose posledice koje nose".
"Za mene je sport uvek bio viteštvo, a ne prevara", zaključio je Vladimir Grbić.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare