Nudisti o predrasudama: Nismo goli da bi se pokazivali

N1 specijal 12. jul 202208:54 10 komentara
Shutterstock

Reči naturizam i nudizam među brojnima još uvek stvaraju negativne konotacije. Često se povezuju s erotikom i javnim pokazivanjem seksualnosti. Izloženi su mnogim predrasudama koje oni koji žive tim stilom života odbacuju. „Nismo goli da bismo se pokazivali. To je pogrešno uverenje,“ kaže Maja Penko, naturistkinja i predsednica Saveza naturističkih društava Slovenije. Ali kako da se ponašaju porodice sa decom koja su suzdržana prema sunčanju u kostimu Adama ili Eve? „Razgovor je ključan“, objašnjava emeritus profesorica razvojne psihologije na ljubljanskom filozofskom fakultetu, dr. Ljubica Marjanovič Umek.

„Naturizam stremi uspostavi ravnoteže između čoveka i prirode. Radi se o promišljenoj golotinji kojoj su strani fetišizam i izveštačenost i strogo je odvojena od golotinje koja iznenađuje i uzbuđuje. Činjenica da smo goli među ostalima stvara posebnu atmosferu socijalne povezanosti: pokazujemo se onakvima kakvi jesmo, prisutni u svoj svojoj ‘goloj istini’. Ako se čovek pokaže drugima onakav kakav jeste, to znači da i sebe prihvata onakvim kakav jeste, sa svim svojim manama i kvalitetima.“ Tako 1990. godine u knjizi Naturizam kao način života čak i u Jugoslaviji, Jožko Puc, nekada istaknuti predstavnik Saveza naturističkih društava Slovenije, definiše naturizam.

Maja Penko, naturistkinja i predsjednica Saveza naturističkih društava Slovenije, kaže za N1 Slovenija da se za naturistički način života, koji između ostalog uključuje i nudizam, pojedinac ne odlučuje samo tako.

„Za to da smo naturisti odnosno nudisti, ne odlučujemo se. Nego osetimo da je tako ispravno za nas. Jednostavno smo to. Neki već od rođenja, drugi su odgajani u naturističkom duhu, gde je golotinja nešto normalno i ne uzbuđuje, drugi su sami shvatili da im takav način života više odgovara, a treći su se sasvim slučajno upoznali sa naturizmom…“, objašnjava i dodaje da nikada ne smemo zaboraviti da smo rođeni goli.

Naturisti se ne opterećuju kako izgleda njihovo telo. „Svako ko nije navikao na golotinju mora da prevaziđe tu mentalnu barijeru. Uglavnom se radi o prihvatanju samog sebe, a time i drugih i drugačijih. Da dozvolimo sebi da budemo to što jesmo u svoj svojoj suštini. Naturisti nikoga ne sude prema izgledu, jer nam spoljašnji izgled čoveka nije bitan,“ ističe Penko.

U Sloveniji oko 100 hiljada naturista

U Sloveniji je prema procenama oko 100 hiljada naturista odnosno povremenih nudista, samo hiljadu njih službeno je uključeno u jedno od tri društva, udružena u Savez naturističkih društava Slovenije. Prema rečima Maje Penko, pogrešno je mišljenje da su Slovenci suzdržani prema golotinji; u poređenju sa zemljama bivše Jugoslavije, oni su mnogo otvoreniji. U Banovcima je tako 2021. godine bio uspešno održan Svetski naturistički kongres. Međutim, u Sloveniji je premalo zvaničnih kutaka u kojima ljubitelji golotinje mogu slobodno da praktikuju svoj način života.

„To je odlična prilika da se kod nas ponudi neki kamp, glamping, turistička farma, vodeni park, plaža … na korišćenje naturistima. Čak i strancima nedostaje ta vrsta ponude u našoj prelepoj zelenoj zemlji. Nažalost, za sada većina slovenačkih i stranih naturista svoje evre odnosi u druge zemlje,“ kaže Maja Penko.

Iako se poslednjih godina širi krug naturista, neke predrasude, tabui i pogrešna uverenja su još uvek itekako živa. Nudizam se još uvek povezuje sa seksualnošću, pokazivanjem, voajerizmom, čak i perverzijom. „Ako nešto ne znate ili niste o tome obrazovani, laka ste žrtva (pogrešnih) društvenih uverenja. Tako nije izolovano ni povezivanje druženja naturista sa svingerstvom. Naturizam je samo način života u simbiozi sa prirodom, za koji je karakteristično samopoštovanje, poštovanje drugih i drugačijih, koji se izražava kroz socijalnu golotinju, a od izuzetnog značaja je briga o okolini. Ljudi smo kao i svi ostali, samo što volimo da budemo bez odeće. Razumevanju našeg načina života značajno doprinosite i vi mediji,“ smatra Penko.

Prema njenim rečima, golotinju najviše osuđuju oni koji sebe ne prihvataju, a žensko telo je (još uvek) mnogo više diskriminisano nego muško. „Strašno mi je da se prirodno nago telo gura iza vrata zaključanih spavaćih soba ili kupatila,“ kaže. Tu Penko ocenjuje i da su naturisti pažljiviji prema drugima upravo zbog socijalne golotinje. „U kampovima mnogo više poštujemo lični prostor, higijena je na mnogo višem nivou. Nikada ne bismo seli na tuđu stolicu bez upotrebe sopstvenog peškira,“ ilustruje svoju procenu.

Kada partner/partnerka odbija da poseti nudističku plažu

Na pitanje kako uskladiti život ako je jedan od partnera naturista, a drugi nije za takav način života, Penko odgovara da se ponekad suzdržanost prema golotinji može otkloniti iskrenim razgovorom. I zajedničko sprovođenje slobodnog vremena bez odeće. Kod kuće i u prirodi. Bez osuđivanja i sa punom merom strpljenja i prihvatanja razlika. Međutim, ako jedan od partnera insistira da se neće skidati – češće su to žene – moguć je i dogovor. „Na primer, da naturista sam posećuje nudističke kutke. Pre ili kasnije, partner se pridruži,“ dodaje.

Predsednica Saveza naturista kaže da odnos prema golotinji počinje već odgojem. „Deca često uče svoj stav prema golotinji od roditelja. Ako ih viđaju gole, to doživljavaju kao nešto sasvim normalno. Veoma je važno da dete ne opterećujemo sopstvenim predrasudama. Ako prilikom kupanja ne želi da koristi kupaći kostim, nije ga dobro na to prisiljavati,“ kaže Penko, koja tu još naglašava da se u periodu puberteta, kada se razvijaju grudi i maljavost, deca najčešće odlučuju da se pokriju.

Tako su prije nekoliko godina u Svetskom naturističkom savezu nastojali da se u naturističkim kampovima odredi područje za mlade, gde će nošenje kupaćih kostima biti prihvatljivo i niko neće proganjati obučene tinejdžere. „Nakon puberteta, ti tinejdžeri se obično vraćaju nazad ka nudizmu, ako ne sa roditeljima, onda sa prijateljima, partnerima, a kasnije i sa svojim porodicama,“ kaže.

Nudizam doprinosi opuštenijem životu dece

Ljubica Marjanovič Umek, emeritus profesorica razvojne psihologije na ljubljanskom filozofskom fakultetu, takođe nema zadrški prema tome da roditelji decu vode na nudističke plaže. „U dojenačkom periodu i periodu detinjstva radi se o postepenom formiranju pojma pola. Prvo se radi o identitetu, odnosno razumevanju da je mališan dečak ili devojčica, zatim se razvija stabilnost i postojanost pola. Kada shvate da će, na primer, devojčica biti žena, majka kada poraste, a kasnije i da spoljašnje promene ne utiču na promenu pola,“ objašnjava.

Prema rečima Marjanovič Umek, na razvoj razumevanja pola utiče i socijalno učenje, kada deca posmatraju i oponašaju druge, igraju se i razgovaraju sa njima. Deca koja s roditeljima posećuju nudističke plaže već su iz kuće navikla da nisu uvek potpuno odevena odnosno da se ne oblače iza zatvorenih vrata. Ta iskustva značajno doprinose razvoju telesne slike deteta o sebi, a deca se uglavnom ne zamaraju tim da se druže i igraju goli. Ne stide se, u svom ponašanju su opušteni. Nudizam stoga može doprineti opuštenom i prirodnom životu dece i upoznavanju tela“, kaže Marjanovič Umek.

Opušteni roditelji se ne bave golotinjom

Kao veoma važno, profesorka razvojne psihologije ocenjuje da roditelji razumeju ukoliko deca na prelazu u pubertet počnu protestovati protiv svlačenja na nudističkoj plaži, čak i ako su bila kao deca. „Radi se o specifičnom razvojnom periodu, pa bi roditelji, čak i ako su strastveni nudisti, trebalo da dozvole da su njihovi mladići odnosno devojke obučeni na nudističkoj plaži. Njihovo odbijanje golotinje nije vezano za okolinu, već za sazrevanje njihovih tela. U pravilu se radi o prolaznom ponašanju tinejdžera, jer se većina njih kasnije ponovo skida na nudističkim plažama,“ naglašava.

Pri tome, Marjanovič Umek kaže da se ne može govoriti o neprikladnosti zajedničkog golog sunčanja roditelja i dece. Istina je da neki ljudi lakše prihvataju intimnu golotinju od drugih. „Ljudi se razlikuju i po tome da li je golotinja u porodici normalna ili ne. Jednostavno se radi o pitanju stila odgoja, a posledično i ponašanja odnosno načina života porodica. Opušteniji roditelji se ni kod kuće oko toga previše ne brinu. Sa svojom decom mnogo pričaju o golotinji i ne shvataju je kao nešto čega bi se pojedinac odnosno pojedinka trebali stideti. Zato ni njihova deca u pravilu nemaju problema s tim,“ objašnjava.

Ipak, ima i dece koja odbacuju svaku ideju o socijalnoj golotinji. U takvim slučajevima, Marjanovič Umek savetuje razgovor, koji ne bi trebao da se vodi samo nekoliko dana pre mogućeg odmora na nudističkoj plaži.

„Potrebno je vreme i razgovor sa detetom, slušanje deteta, gde i zašto bi imao problema na nudističkoj plaži, da li bi ih imao i da je u kupaćem kostimu… Ako roditelji i inače više puta razgovaraju sa svojom decom o telu, o doživljaju svog tela, o tome zašto i sami vole da idu na nudističke plaže, veća je verovatnoća da će to prihvatiti i dete koje nije nudista od ranog detinjstva. Ako roditelji utvrde da dete ne može prihvatiti golotinju i nudizam na psihološkom nivou, da ima ozbiljnu zadržanost i argumente zašto ne želi da bude golo na plaži, onda je u redu da se uvaže njegova objašnjenja i emocionalna iskustva i da svi zajedno kroz koju godinu ili dve odu na odmor drugde. Provođenje porodičnih odmora na tekstilnoj plaži zajedno sa decom će u ovakvim slučajevima do daljnjeg morati da bude realnost,“ naglašava.

A kako deci približiti ideju nudizma? Marjanovič Umek ističe da maloj deci nije potrebno objašnjavati pojam nudizma, jer se sam od sebe dešava. „Kao što je bilo već naglašeno, socijalno učenje je od velikog značaja za mališane i decu. Dakle, ako su u okruženju u kojem su druga deca gola, to je za njih potpuno prirodno. Dete na tom nivou nije komplikovano biće, ako celu situaciju ne zakomplikuju roditelji. Ne treba moralizirati o tome šta je dobro, loše, prihvatljivo ili neprihvatljivo, potrebno je živeti i uživati, a verovatno će i deca uživati,“ dodaje na kraju.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare