U Sisku u domu supruge ubijenog humanitarca Dejvida Hejnsa i njihove petogodišnje kćeri snimili smo razgovor u kojem je, prvi put nakon objavljivanja identiteta Džihadiste Džona, odnosno Mumaeda Emvazija, Dragana Hejns ekskluzivno za N1 govori o ubistvu muža ali i o nadi da može nastaviti da živi bez straha.
Kako se nosite sa bolom i strašnim gubitkom?
Dan za danom, jedan po jedan dan. To je nešto što ostaje, što je obeležilo mene i moje dete do kraja života. Sam način na koji je suprug uzet od nas je zastrašujući. Smrt je sama po sebi težak događaj, ali način na koji smo mi izgubili Dejvida je prestrašan.
Seća li se ćerka Dejvida?
Da, jako često ga se seti i pita za njega. ‘Tata, tata Dejvid. Tata je radio ovo, ono sa mnom’, govori. Seća se jako ranih uspomena. Imao puno fotografija i video snimaka gde su njih dvoje zajedno. Drago mi je da ga se seća i nadam se da će ona na neki način nastaviti njegovo delo.“
Jeste li uspeli da je zaštitite od svih tih strašnih snimaka i medijskih izveštaja?
Da, jesam. I ja sam propustila puno tih izveštaja, ali bih kasnije tražila po internetu. Kad bi se nešto pojavilo na TV-u, promenila bih program. Ne želim da njeno sećanje na njega bude u onom narandžastom odelu s onim zlikovcem iza njega. Imamo puno lepših uspomena na njega tako da nema potrebe da ona to vidi. Verovatno je da će videti. Ali, kad bude zrelija i kad bude mogla da prihvati to što se dogodilo s njenim ocem. Sada je dete i treba da uživa u svom djetinjstvu.
Dejvid je bilo smiren i pokazao je izuzetnu hrabrost.
To je njegova klasnična smirenost. Imao je dve suprotnosti. Bio je Dejvid koji bi mogao da ukroti i najdivljiju životinju, i Dejvid koji bi planuo na svaku nepravdu. Upoznali smo se ovde kad smo radili za različite organizacije na ovom području i često smo odlazili na sastanke. Dosta često je znao burno da reaguje prema autoritetima. Ljudi su ovde dolazili i živeli u teškim uslovima, bez hrane i odeće, dok su opštinski načelnici uživali u svojim kancelarijama.
Ja nisam uspela da pogledam ceo snimak do kraja. Ali njegova smirenost me iznenadila, i možda zvuči ružno, ali mislim da su svi oni pre egzekucije bili nakljukani opijatima jer onaj moj Dejvid koga poznajem, ne bi samo tako klečao i govorio to što oni traže od njega. S druge strane postoji ponos što je ostao smiren do poslednjeg trenutka. Verujem da su mu u tim zadnjim trenucima bile Atea i Betani, njegove ćerke.
Program N1 možete pratiti uživo i putem portala n1info.com.