Despot Kovačević sa Fakulteta političkih nauka u Beogradu, govoreći o protestima u Sarajevu, kaže da su svi izrazili svoj stav o dokumentu koji nisu videli, samo o tome ništa nije rekao onaj ko treba da ga donese (visoki predstavnik). "Čim je (visoki predstavnik) Kristijan Šmit problem na sve tri strane, možda radi neki dobar posao", ocenjuje gost Dana uživo, koji ističe da visoki predstavnik ima veliku podršku spolja. Zoran Krešić, novinar Večernjeg lista, izdanja za BiH, kaže da su protesti pritisak na međunarodnu zajednicu, a da je "poslednji adut bošnjačke politike postao podizanje tenzija, pa i pretnje ratom". Čitao sam i izjavu Bakira Izetbegovića koja me je prestravila, kaže, dodajući da je lider SDA naveo da je izbrojao mlade ljude, lovce i instruktore borbe...
Nakon što se u javnosti pojavio dokument da visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini navodno ima pripremljen set odluka kojima bi nametnuo rešenja izmene Izbornog zakona i Ustava Federacije BiH, građani su na poziv političkih partija, mahom sa sedištem u Sarajevu, izašli na ulice, ocenivši takve odluke Kristijana Šmita diskriminišućim. Današnji protesti u Sarajevu su završeni, a novi su najavljeni za sutra u 13 sati.
Kovačević kaže da se vreme permanentne krize u BiH nastavlja, a da su svi izrazili svoj stav o dokumentu koji nisu videli, samo o tome ništa nije rekao onaj ko treba da ga donese. Ono što je izvesno je da, kako dodaje, Kristijan Šmit pokušava da nađe rešenja za određena pitanja. Vlada Federacije je, kako podseća gost Dana uživo, izabrana 2015, a da već nema tri ministra – dva su preminula, jedan je napustio mesto i da je situacija jako komplikovana.
„Govori se o tome da će se podići broj više od jedne trećine – sva tri naroda imaju po 17 predstavnika u Domu naroda i sedam iz reda ostalih – da će umesto dosadašnjih šest koliko je potrebno da bi se izabrao predsednik, potpredsednik Vlade Federacije, ići će na osam, ono što je do sada na neki način bilo izmanipulisano… Ko je legitiman koga da bira je osnovno pitanje u BiH – i tu se razmimoilaze političke elite i narodi iz te elite“, ocenjuje Kovačević.
Govoreći o visokom predstavniku (instituciji), Kovačević kaže da je on u početku shvaćen kao jedan od ljudi koji vrše monitoring, a da se svojim odlukama, zapravo, svaki od njih već odavno umešao u politiku. „Čini mi se da Kristijan Šmit ima veliku podršku spolja, Stejt department se izjasnio da podržava Šmita bez obzira koju će odluku doneti“, navodi Kovačević.
Krešić navodi da nisu protesti bili samo u Sarajevu, da je trebalo da budu i na drugim mestima, a u Mostaru je, kako prenosi, došlo troje ljudi.
„Protesti podsećaju u određenoj meri čak i na Jogurt revoluciju 1988, a zapravo radi se o pritisku na međunarodnu zajednicu da promeni i zaustavi donošenje odluke kako bi se, na neki način, zadržao status kvo koji omogućava četiri puta brojnijim Bošnjacima da na sledećim izborima nametnu većinu hrvatskome klubu Doma naroda i na taj način ovaj narod izbace iz vlasti“, objasnio je Krešić.
Ova odluka se, navodi on, donosi u vreme agresije na Ukrajinu, i u tom kontekstu se, kako kaže, BiH vidi kao područje gde bi moglo da dođe do nestabilnosti.
„Pritisci iz Sarajeva – jedini i poslednji adut bošnjačke politike postao podizanje tenzija, pa i pretnje ratom. Čitao sam i izjavu Bakira Izetbegovića koja me je prestravila – on kaže mi smo prebrojali naše mlade ljude, znamo koliko ima instruktora, koliko ima lovaca, govoreći o slučaju specijalnog scenarija… To je jedna ružna poruka koju smo čuli“, naglašava novinar.
Navodi da se razume da je intencija bošnjačke strane da stvori bošnjačku državicu od Federacije, ali to, kaže, jednostavno nije moguće, Dejtonski sporazum je kreirao da su tu predstavnici tri konstitutivna naroda, što je tako bilo i u istoriji – čak i u vremenu Austrougarske, Otomanskog carstva, pa i Omer paša Latas se želeo susresti sa predstavnicima sve tri zajednice, dodaje. „Jedina budućnost BiH može da bude u poštovanju te tri zajednice, u suprotnom BiH nema svetlu budućnost“, navodi Krešić.
Krešić kaže da je Izetbegovićeva izjava – da je prebrojao koliko ima lovaca i instruktora borbe, „sugeriše da se spremaju na konflikte i sukobe, ne daj Bože rat“, a da je jasno kad neko to spominje – koliko je sati.
Kovačević kaže da je bosanski ključ jako komplikovan i čini mi se da svi pristupaju iz svoje vizure bez ikakvog kompromisa.
„Kristijan Šmit pokušava da reši pitanje unutar Federacije BiH, a još se nismo dotakli ni pitanja izbora članova Predsedništva niti pitanja izbora za parlamentarnu skupštinu BiH, a na različitim nivoima imamo različita rešenja. Pokušaj da se na hiljadu problema jednim rešenjem nešto uradi naišli smo na otpore. Mi smo juče imali ekstremne pozive – dolazili su od zelenih beretki, političkih partija, verskih zajednica“, nabraja.
Zanimljivo je, kaže, da se u medijima u RS, koje se ne tiču mnogo ove odluke, Šarović Mirko i Milorad Dodik su se sukobili na pitanje koje nije njihovo. To pokazuje karakter politike u BiH koja se zasniva na sukobu a ne dijalogu, dodaje.
Kako će prema tome postupati političke partije, mnogo zavisi od međunarodne zajednice, navodi Kovačević.
„Čim je Kristijan Šmit problem na sve tri strane, možda radi neki dobar posao, ali kad radi za jednu stranu – da nešto poboljša, napadaju ga druge dve“, dodaje.
Podseća da se Šmit nije izjašnjavao, a da se po medijima spekuliše šta je rečeno, dok on zvanično ništa nije predložio. Smatra da veliki broj građana koji se našao u Sarajevu i ne zna ni šta podrazumeva njegova odluka, ali da se videlo da su političke vođe spremne da mobilišu građane veoma brzu da izađu na ulicu ako je ugrožen njihov etnički pristup politici i „to je onaj začarani krug u BiH“.
Kovačević ističe da su izbori 2018. završeni, ali njihovi rezultati u Federaciji nisu sprovedeni. Imate predsednika Federacije koji nije hteo da izabere sudije Ustavnog suda, pa su mu SAD uvele sankcije zbog toga, niz je čudnih odluka, ističe Kovačević.
Krešić navodi da je svima jasno da bi sledeći izbori mogli dovesti do produbljivanja krize. Dodaje da se na jučerašnjim protestima čulo – i to da „ne može manjina upravljati većinom“. Nastoji se uporno da se pomeša jedno vrlo jednostavno rešenje – kao što je u zapadnim demokratijama – da je jedan čovek jedan glas, primećuje.