Naučnici u potrazi za antimaterijom

SciTech 06. apr 201813:18 > 13:19
REUTERS/NASA

Kada je nastajao svemir pre 13,7 milijardi godina, Veliki prasak je proizveo čestice materije i antimaterije u parovima. Tako kaže službena fizika.

Ali sve što danas vidimo u svemiru, od najmanje bube na Zemlji do najveće zvezde, sastavljeno je od čestica materije čiji se antimaterijski blizanci ne mogu pronaći nigde.

Naučnici su ove nedelje u velikoj podzemnoj evropskoj laboratoriji došli korak bliže rešavanju te zagonetke stvorivši antimaterijsku česticu – atom „antivodika“.

„Hteli smo da ustanovimo hoće li se vodonik u materiji i antivodonik u antimateriji ponašati jednako“, rekao je Džefri Hangst iz Evropske organizacije za nuklearna istraživanja (CERN).

Otkriće čak i najmanje razlike koja bi mogla objasniti očigledan disparitet materije i antimaterije uzdrmao bi standardni model fizike, službenu teoriju o fundamentalnim česticama koje čine svemir.

Ali, ponešto razočaravajuće, poslednji i „dosad najprecizniji ogled“ nije otkrio nikakve razlike u ponašanju atoma vodonika i antivodonika. Još ne.

„Zasad, izgledaju jednako“, rekao je Hangst.

Standardni model, koji objašnjava postanak i ponašanje vidljivog svemira, nema objašnjenje za nestanak antimaterije.

Nauka pretpostavlja da je Veliki prasak proizveo čestice materije i antimaterije u parovima jednake mase, ali suprotna električnog naboja.

Problem je u tome što čestice, kada se susretnu, potiru jedna drugu i iza sebe ne ostavljaju ništa osim čiste energije, što je princip koji pokreće imaginarne svemirske brodove u „Zvezdanim stazama“.

Fizičari veruju da su se materija i antimaterija dotaknule i implodirale nedugo nakon Velikog praska, što znači da današnji svemir ne bi trebalo da sadrži ništa osim ostataka energije.

Međutim, naučnici kažu da materija, odnosno sve ono što možemo dodirnuti i videti, čini samo 4,9 posto svemira.

Tamna materija, tajanstveni sastojak svemira koji se ne može videti i čije je postojanje nauka dokazala samo posredno zbog njenog gravitacionog delovanja na druge objekte, čini 26,8 posto svemira.

Tamna energija, još jedan nevidljivi sastojak pomoću kojeg se svemir širi, ispunjava preostalih 68,3 posto.

Antimaterija stoga zapravo i ne postoji, osim u retkim i kratkotrajnim česticama stvorenim visokoenergetskim zbivanjima poput kozmičkog zračenja. Ili ako je ne stvore u CERN-u.

Neki teorijski fizičari veruju da se nestala antimaterija možda može pronaći u nepoznatim delovima svemira, u antigalaktikama sastavljenim od antizvezda i antiplaneta.

U CERN-u pokušavaju da odgonetnu tajnu koristeći se najjednostavnijim atomom materije – vodonikom, koji se sastoji od jednog elektrona i protona.

Tamo stvaraju atome antivodonika i drže ih u magnetnoj klopci kako ne bi došli u dodir s materijom i međusobno se poništili.

Zatim proučavaju reakcije atoma na lasersko svetlo. Atomi različitih tipova materije upijaju različite frekvencije svetlosti i po važećoj teoriji vodonik i antivodonik trebalo bi apsorbovati isti tip.

Zasad, to tako i jeste.

Naučnici se, međutim, nadaju da će se razlike pojaviti kada eksperiment dodatno unaprede i učine ga preciznijim.