WWF: Izumiranje ajkula signal propadanja Sredozemnog mora

SciTech 13. jul 201911:57 > 12:08
AFP/MARTIN BUREAU

Svetska organizacija za zaštitu prirode (WWF) saopštila je da je više od polovine vrsta morskih pasa i raža Sredozemnog mora ugroženo i upozorava da je to signal propadanja Sredozemnog mora.

„Više od polovine vrsta ajkula i raža Sredozemnog mora ugroženo je, a gotovo trećina njih lovi se do nivoa izumiranja. Zabrinjavajuće stanje morskih grabljivaca jasan je signal ukupnog propadanja Sredozemnog mora, čiji je divlji svet desetkovan prekomernim lovom“, navodi se u izveštaju WWF-a objavljenom uoči Dana svesnosti o ajkulama, 14. jula.

Novi izveštaj WWF-a „Morski psi u krizi: poziv na akciju za Mediteran“ pokazuje da su neodrživ i ponekad nezakonit ribolov doveli u opasnost opstanak ajkula i raža u celom regionu. Nedostatak upravljanja i loše vođena tržišta, kao i nedostatak podataka i znanja, situaciju čine još gorom, ocenjuje ta organizacija.

Autor morskog programa u WWF Adriji Danijel Kanski upozorio je da zbog neodgovornih ribolovnih praksi, ajkulama Mediterana preti izumiranje.

„Njihov nagli pad je najozbiljniji signal stanja našeg mora i rezultat je neodgovornih ribolovnih praksi, za što su odgovorne sve zemlje. Morski psi su bili deo našeg mora i kulture hiljadama godina. Ukoliko želimo da osiguramo njihovo postojanje u budućnosti, treba delovati jako brzo“, rekao je Kanski.

U izveštaju je navedeno da je prelov najveća pretnja mediteranskim morskim psima i ražama, na šta utiču sve vrste ribolova, te da dve mediteranske zemlje prednjače po ulovu morskih pasa: Libija (4.260 tona) i Tunis (4.161 tona).

Ove zemlje izveštavaju oko tri puta više od Italije (1.347 tona) i Egipta (1.141 tona).

Neke se vrste ciljano love te za njih postoji tržište, dok je veći deo uhvaćen kao prilov (neželjeni ulov) i bačen natrag u more kako bi uginuo.

Više od 60 vrsta zabrleženo je u kočama, dok u nekim područjima morski psi i raže predstavljaju više od trećine ukupnog ulova parangala, stoji, između ostalog u izveštaju WWF-a.

Navodi se da su ogromne količine ulovljene plutajućim mrežama koje su ilegalne, a kritično ugrožene velike bele ajkule love se i plivaricama. Značajan deo ulova malih privrednih ribolova koji koriste mreže stajaćice takođe čine morski psi i raže, dodaje se u izveštaju WWF-a.

Problem je i plastika, kao i razne prevare

Osim ribolova, druge pretnje sve više pogoršavaju ukupno stanje morskih pasa na Mediteranu.

Među njima je, upozorava se, plastični otpad kojim se morski psi hrane zamenjujući ga za hranu ili se pak u njega zapliću, što može uzrokovati smrt.

Dalje, kako se navodi, problem predstavljaju i prevare: DNK testiranje pokazalo je da mnogi potrošači koji misle da jedu mediteransku sabljarku, zapravo jedu ilegalno meso morskog psa. To ima i zdravstvene rizike za potrošače, zbog nivoa žive koja je daleko iznad bezbednosnih zakonskih ograničenja u nekim vrstama morskih pasa.

Morski psi su posebno ranjive životinje i bore se za svoj oporavak. Sporo rastu, kasno sazrevaju i nakon dugog razdoblja skotnosti daju malo mladih, što znači da prekomerni ribolov može uništiti zalihe koje se onda ne mogu regenerisati. To je nešto što se događa širom Mediterana i predstavlja veliki problem, ocenjuje WWF.

„Zaista nemamo vremena za gubljenje“, rekao je Kanski. „Želimo da sarađujemo s ribarima i vladama kako bismo poboljšali upravljanje našim krhkim morskim resursima i usvojili delotvorna rešenja za zaustavljanje rasipne prakse neželjenog ulova morskih pasa“, dodao je.

WWF ističe niz rešenja koja ribari i tela koja upravljaju ribarstvom trebaju uzeti u obzir – od izbegavanja kritičnih staništa morskih pasa i raža (kao što su mrestilišta), do korišćenja prilagođene opreme kako bi se izbegao prilov.

Poboljšanje znanja o populacijama morskih pasa i raža, kao i prikupljanje podataka o vrstama kojima se trguje biće takođe važno za povećanje napora za očuvanje i osiguravanje pune transparentnosti i zakonitosti u sektoru ribarstva, ističe WWF.

Prema izveštaju WWF-a, 20 vrsta morskih pasa i raža kritično su ugrožene, a među njima se nalaze i velika bela ajkula, modrulj, atlantska ajkula, dugonosa ajkula (mako), sve tri vrste sklatova, kao i endemska malteška raža.