Kako čovek nesvesno uništava delfine i podvodni svet?

SciTech 24. jan 202307:55 13 komentara
delfin, delfini
Shutterstock

Čovekova opstrukcija prirode nije nikakva novina. Reperkusijama svedočimo svaki dan. Globalno zagrevanje, zagađenje vazduha, devastacija šuma. Sa sobom uz ostatak živog sveta, vučemo i životinje. Ni to nije novina, osim da to radimo i nesvesno. Svet je postao bučnije mesto.

Međunarodni tim istraživača sa Univerziteta u Bristolu, Centra za istraživanje delfina u Sirakuzi, Okeanografske institucije Woods Hole, Univerziteta Arhus i Univerziteta Sent Endruz sarađivao je na studiji, koja je objavljena u naučnom časopisu Current Biology, koji kroz istraživačke članke pokriva sve oblasti biologije, posebno molekularnu i ćelijsku, genetiku, neurobiologiju, ekologiju i evolucionu biologiju.

Studija, fokusirana na pitanje kako buka utiče na životinje otkrila je da delfini nisu u stanju da komuniciraju tako efikasno kada su izloženi buci koju stvaraju ljudi, što ih primorava da menjaju svoje zvukove, nešto poput ljudske vike.

Decibeli

Prethodne studije su dokumentovale štetan uticaj koji zagađenje bukom može imati na druge vodene sisare, poput kitova. Stalna buka iz brodskih motora i vojnih sonara otežava međusobnu komunikaciju morskih sisara i povezana je sa sve većim sudarima između kitova i brodova.

Anotnio Scorza, AFP, merač decibela u Rio de Žaneiru, koji pokazuje uličnu buku iznad normale

Pernil Sorensen, autorka rada i kandidatkinja za doktorske studije na Univerzitetu u Bristolu, u intervjuu za CNN je navela da su se istraživači fokusirali na delfine zbog njihove društvenosti i inteligencije. Delfini, koji najčešće koriste zvižduke za međusobnu komunikaciju, imaju i dodatne forme komunikacije, poput eholokacije, koja im pomaže u lovu.

Olga Maltseva, AFP

Zvučna komunikacija je posebno važna za podvodne životinje jer ispod površine vode zvuk putuje daleko i veoma brzo. Pernil Sorensen

Da li se čujemo?

Da bismo razumeli na koji način zagađenje bukom utiče na sposobnost delfina da funkcionišu zajedno, naučnici su radili sa dva delfina po imenu Delta i Ris koji žive u Centru za istraživanje delfina na Floridi. Delfini su imali zadatak da pritisnu podvodno dugme u isto vreme. Od delfina je zatraženo da izvrše zadatak i pod uslovima ambijentalne buke i pod četiri „tretmana bukom“ koji su trebali da simuliraju buku koju je stvorio čovek.

Ukupno je sprovedeno 200 ispitivanja sa ovim parom delfina, pri čemu je svaki delfin nosio akustičnu oznaku koja je snimala proizvodnju zvuka.

Istraživanja su po Sorensen otkrila da su delfini koristili kompenzacione mehanizme kako bi nadoknadili ometanu glasovnu komunikaciju, tako što su proizvodili glasnije i duže zvukove i menjali govor tela.

BRUCE BENNETT, Getty Via AFP

Ali važniji nalaz bio je da su delfini, uprkos kompenzaciji, ipak bili manje uspešni u izvršavanju zadatka. Njihova stopa uspeha pala je sa 85% na 62,5% od najnižeg do najvišeg nivoa buke.

Dakle, životinjama je potreban zvuk da bi se povezivali. U okeanu, gde svetlost prodire stotinak metara pod vodu, životinje zavise od zvuka kako bi locirale hranu, kretale i komunicirale jedna sa drugom. Ali čak i duboko u prošlom veku, ljudi nisu bili svesni zvučnog pejzaža ispod talasa. Nesposobni da čuju niske frekvencije pod vodom, istraživači i naučnici su verovali da je okean „tihi svet“, kako je to opisao u svojoj knjizi francuski stručnjak za bioakustiku Mišel Andre (njegov rad je započeo 1990-ih, istraživanjem uzroka sudara brodova i kitova na prometnoj trajektnoj ruti na Kanarskim ostrvima).

Naravno, većinu ljudi sve navedeno uopšte ne zanima, sve do momenta kada to nekako dođe njima na naplatu. Ekosistem je prilično spor, ali je surovo cikličan i precizan.

Kakofonija

Zvuk predstavlja život u okeanu, i ako se ovaj način komunikacije iskoreni, on je osuđen na nepovratnu promenu.

Ljudi u svojoj nesvesti i neznanju su dakle okean zagadili zvukom, dubine okeana postale su bučnije, uz tutnjavu brodskih motora, intenzivne zvuke vojnih sonara i seizmičke eksplozije koje se koriste za lociranje nalazišta nafte i gasa. Tu i tamo neka vojna nuklearna vežba u Severnoj Koreji. Dakle nisu samo komšije bučnije, i ljudi u saobraćaju, i mi sami u konverzaciji sa drugima – svet je postao nesnosno bučan.

Kakofonija zvukova koju je napravio čovek ruši pravila podvodnog sveta.

Sisari kao što su kitovi postali su izolovani od svojih partnera, njihovi migracioni putevi su poremećeni, a u nekim slučajevima zagađenje bukom izaziva trajni gubitak sluha kod životinja, koji je naravno fatalan. Ali ove konstatacije Andrea i drugih naučnika nema ko da čuje.

Brodovi i kitovi

Mišel Andre, vodeći stručnjak u oblasti bioakustike, profesor na Tehničkom Univerzitetu Katalonija i direktor fondacije Ear to the Wild, dugi niz godina se bavi razvojem akustičkih tehnologija za kontrolu zagađenja bukom u morskom okruženju.

Dovoljno znanja i iskustva da zajedno sa drugim naučnicima konstatuje da je povećano zagađenje bukom dovelo do više sudara između brodova i kitova, jer okeanski giganti – koji koriste eholokaciju ili biološki sonar ne mogu da se izbore sa bukom. Od 2007. godine, Međunarodna komisija za kitolov je zabeležila najmanje 1.200 sudara između brodova i kitova na globalnom nivou, ali je mnogo više verovatno ostalo neprimećeno.

Projekat „Plavi čamac“

Istraživači su za pokušaj rešavanja ovog problema fokusirali na zaliv Korkovado, vodena površinu, koja se proteže više od 50 kilometara između ostrva Čiloe i kopna južnog Čilea. Ovo mesto predstavlja meku za kitove, dom za devet vrsta – i najveće hranilište na južnoj hemisferi za ugroženog plavog kita.

Područje je takođe podložno intenzivnom morskom saobraćaju, sa mnogim plovilima koji pripadaju industriji uzgoja lososa.

U maju 2021. godine, nakon niza smrtonosnih sudara na čileanskoj obali, više od 60 čileanskih naučnika pozvalo je vladu da preusmeri brodove iz osetljivih regiona, postavi ograničenja brzine u određenim brodskim trakama i uspostavi sistem upozorenja za upozoravanje kapetana plovila, što je na liniji sa američkim istraživačima koji su utvrdili da je smanjenje brzine brodova jednostavan i isplativ metod za izbegavanje sudara sa kitovima.

AFP PHOTO / AIR FRANCE – MARCO PINTO

Akustične bove raspoređene su Korkovadom kao deo Inicijative „Plavi čamac“, i neće funkcionisati samo kao sistem ranog upozorenja za plovila, već će takođe koristiti senzore za prikupljanje podataka kao što su temperatura vode, pH i nivoa kiseonika, podataka koji mogu da se koriste za proučavanje zdravlja okeana i uticaj klimatskih promena. Teško da će nas povratne informacije obradovati.

Bove, koje mogu da identifikuju i klasifikuju četiri vrste kitova, mogle bi da se koriste i za njihovo praćenje. Po Andreu svi ovi podaci zajedno mogu da se iskoriste za informisanje vladine politike i akcije u vezi sa očuvanjem mora i klimatskim promenama. Ukoliko postoji neko ko će da ih čuje, i što je bitnije primeni.

Tehnologija je transformisala naše razumevanje okeana, a da li će i da ga spase veliko je pitanje.

Naučnici nam pružaju priliku i alate da se povežemo sa prirodom i biodiverzitetom, a da li ćemo početi da je slušamo, razumemo, i na kraju poštujemo, ostaje veliko pitanje. Akustične traume delfina i kitova bude skepsu.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare