Više od 171 biliona komada plastike pluta svetskim okeanima, pokazalo je novo istraživanje koje prenosi BBC.
Plastika ubija ribe i morske životinje i treba joj stotine godina da se razgradi u manje štetne materijale.
Koncentracija plastike u okeanima porasla je sa 16 biliona komada u 2005. godini, pokazuju podaci, a mogla bi se gotovo utrostručiti do 2040. ako se ništa ne preduzme, upozoravaju naučnici.
Prošle nedelje su države potpisale istorijski sporazum UN o otvorenom moru s ciljem zaštite 30 posto okeana.
Kako bi dali novu procenu o količini plastike, grupa naučnika analizirala je podatke počevši od 1979. i dodala nedavne podatke prikupljene na ekspedicijama koje mrežama idu po morima skupljajući plastiku.
Plastika izbrojana u mrežama zatim se dodaje matematičkom modelu kako bi se dobila globalna procena.
Tih 171 biliona komada plastike čine nedavno odbačena plastika i stariji komadi koji su se raspali, rekao je za BBC News glavni autor studije dr Markus Eriksen s Instituta „5 Gyres“.
Plastika za jednokratnu upotrebu poput boca, ambalaže, opreme za ribolov ili drugih predmeta s vremenom se razgrađuje na manje delove zbog delovanja sunčeve svetlosti ili mehaničke degradacije.
Divlje životinje poput kitova, morskih ptica, kornjača i riba progutaju plastiku misleći da je plen i mogu umreti od gladi jer im plastika puni želuce.
Takođe ulazi u našu vodu za piće, a mikroplastika je pronađena u ljudskim plućima, venama i placenti.
Naučnici kažu da još ne znamo dovoljno o tome utiče li mikroplastika negativno na ljudsko zdravlje.
Koncentracija plastike u okeanima značajno je porasla sa oko 16 biliona komada u 2005. na 171 bilion u 2019. godini.
Pre 2005. koncentracije su fluktuirale.
Dr Eriksen kaže da naučnici nisu sigurni zašto je to tako, ali to bi se moglo objasniti strožim zakonodavstvom koje je zamenjeno dobrovoljnim sporazumima, razgradnjom plastike ili činjenicom da je bilo prikupljeno manje podataka.
Profesor Ričard Tompson sa Univerziteta Plymouth, koji nije bio uključen u studiju, rekao je da procena pridodaje onome što naučnici znaju o zagađenju mora.
„Svi se slažemo da u okeanu ima previše plastike. Moramo hitno preći na istraživanje usmereno na rešenja“, rekao je za BBC News.
Najveća koncentracija okeanske plastike trenutno je u Sredozemnom moru, a neke velike plutajuće mase pronađene su i drugde, uključujući veliko plutajuće ostrvo pacifičkog smeća.
Autori sugerišu da bi promenjivi nivoi zagađenja pre 2000. mogle biti posledica delotvornosti ugovora ili politika koje su tada regulisale zagađenje.
U 1980-im je nekoliko pravno obavezujućih međunarodnih sporazuma naložilo zemljama da prestanu da odbacuju ribarsku i pomorsku plastiku u okeane, kao i da očiste određene količine.
Kasnije su usledili dobrovoljni sporazumi za koje autori kažu da su možda bili manje efikasni i da bi mogli objasniti porast plastike od 2000. nadalje.
Autori tvrde da se rešenja moraju usredsrediti na smanjenje količine proizvedene i korišćene plastike, a ne na čišćenje okeana i recikliranje plastike jer je manje verovatno da će to zaustaviti protok zagađenja.
Istraživanje je objavljeno u naučnom časopisu PLOS ONE.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare