Kako će trijumf korejskog remek-dela "Parazit" promeniti Holivud

Showbiz 18. feb 202023:20 > 20. feb 2020 16:05
Matt Petit/A.M.P.A.S./Handout via REUTERS

Euforija zbog, kako se ocenjuje, istorijskog trijumfa južnokorejskog "Parazita" na dodeli Oskara se ne stišava - film se u analizama kritičara detaljno secira kako bi se istakla njegova genijalnost, filmofili "love" korejska ostvarenja u "Zalivu pirata", svi se utrkuju da dokažu kako su Bong Džun Hoa voleli još od "Sećanja na ubistvo", i vlada sveopšte uverenje da je Holivud oboren na kolena i da trka za Oskara više nikada neće biti ista.

Prošle nedelje su po 92. put dodeljene nagrade Američke filmske akademije, kada smo saznali koje filmove treba da se pravimo da volimo da bismo ispali pametni u društvu ili koje filmove treba da se pretvaramo da mrzimo da bismo ispali još pametniji. Na prvom mestu „Parazit“ Bong Džun Hoa – prvi korejski film nagrađen Oskarom, i prvo ostvarenje van engleskog govornog područja nagrađeno prestužnom zlatnom statuetom u kategoriji najbolji film.

Euforija zbog, kako se ocenjuje, istorijskog trijumfa južnokorejskog „Parazita“ na dodeli Oskara se ne stišava – film se u analizama kritičara detaljno secira kako bi se istakla njegova genijalnost, filmofili „love“ korejska ostvarenja u „Zalivu pirata“, svi se utrkuju da kažu kako su Bong Džun Hoa voleli još od „Sećanja na ubistvo“, i vlada sveopšte uverenje da je Holivud oboren na kolena i da trka za Oskara više nikada neće biti ista.

Koliko su takve prognoze nezahvalne najbolje govori prozivka Seta Mekfarlana, domaćina dodele Oskara 2013, na račun zvezde francuskog nemog filma „Glumac“ čiji se trijumf godinu dana ranije, takođe ocenjivao istorijskim: „Prošle godine je Žan Dižarden osvojio nagradu za glavnu mušku ulogu u filmu ‘Glumac’, i pogledajte, sad je svuda!“

Koji Žan? E, upravo to.

„Parazit“ iz Azije koji je zarazio filmski svet

Dok planeta strahuje od koronavirusa, filmski svet je pokorila drugačija zaraza iz Azije – „Parazit“ Bong Džun Hoa.

Pod kožu nam se uvukao još proletos u Kanu, zgrabivši „Zlatnu palmu“, a pre nešto više od nedelju dana zahvatio nam je sve vitalne organe, kada je Džejn Fonda otvorila poslednji koverat na ceremoniji dodele Oskara u Los Anđelesu , i saopštila „urbi et orbi“ da je, po oceni Akademije, najbolji film protekle godine bio upravo „Parazit“.

I dok su simpatičnog južnokorejskog autora bukvalno dizali iz fotelje u kojoj je sedeo skamenjen u neverici, euforični TV komentatori širom planete su preko ovogodišnje ceremonije dodele Oskara lepili etiketu „istorijska“.

Iako je „Parazit“ najnagrađivaniji film godine (127 nagrada, uključujući i četiri Oskara) i mezimče filmskih kritičara (impresivan skor od 99% pozitivnih kritika na sajtu Rotten Tomatoes), malo ko je očekivao da će se Akademija osmeliti da ga nagradi Oskarom za najbolji film.

„Parazit“ je „zeitgeist“ decenije koja je na izmaku, i hvata se u koštac sa globalnim problemom rastuće društvene (klasne) nejednakosti koju možete uočiti kako na ulicama Seula, tako i na ulicama Njujorka, Rima ili Beograda.

Jeste bio apsolutni favorit u konkurenciji za najbolji strani film, i nije toliko iznenađenje što je nagrađen za najbolju režiju, ali trofej za najbolji film je 91 godinu unazad bio rezervisan isključivo za filmove na engleskom. Pre „Parazita“ je samo devet filmova na „neengleskom“ uopšte bilo u prilici da se nadmeće u toj kategoriji.

Akademija svakako nije pogrešila. „Parazit“ je nesumnjivo remek-delo. Poznavaoci sedme umestnosti odmah su, pomalo gordo, konstatovali kako ima „mnogo boljih južnokorejskih, pa i Bongovih, filmova od ‘Parazita'“, ali čini se da propuštaju da uhvate društveno-aktivističku nit kojom je Oskar gotovo oduvek bio obmotan – „Parazit“ je „zeitgeist“ decenije koja je na izmaku, i hvata se u koštac sa globalnim problemom rastuće društvene (klasne) nejednakosti koju možete uočiti kako na ulicama Seula, tako i na ulicama Njujorka, Rima ili Beograda.

Pritom se, za razliku od jednog od najvećih konkurenata – „Džokera“ Toda Filipsa – pomenutom temom bavi na manje pretenciozan i manje populistički način. Bong se ne stavlja u ulogu revolucionara, niti propovednika, ne zauzima strane i podjednako je (ne)fer prema bogatoj porodici Park i siromašnoj porodici Kim, koje je stavio u takav odnos da obe parazitiraju jedna na drugoj.

O „Parazitu“ je već mnogo toga rečeno, nema ko ga nije stavio pod lupu. Jedini savet je da ga pogledate, i sami donesete svoj sud – da li je svet koji je poludeo za ovim filmom u pravu ili ne? Prilku nam je, uoči samog prenosa ceremonije iz Los Anđelesa, već dao filmski urednik RTS-a Nikola Popević koji za taj vizionarski izbor zaslužuje Oskara u kategoriji „opravdavanje naziva javni servis“.

„Invazija“ stranaca zadala završni udarac

Kevin Winter / Getty Images North America / AFP

No, da li je Oskar „Parazitu“ zaista iznenađenje? Da li se „upliv“ stranaca u najprestižnije oskarovske kategorije dao naslutiti ranije?

Jeste, i to se najbolje vidi po nagradama za najboljeg reditelja. Naime, u ovoj deceniji je samo jedan Amerikanac (doduše francuskog porekla) uspeo da osvoji Oskara za najbolju režiju – Dejmijan Šazel 2016. godine za „La La Lend“.

Pored Korejca, Oskare za najboljeg reditelja su od 2011. do danas, pokupila trojica Meksikanaca (dva puta Alfonso Kuaron, dva puta Alehandro Injaritu i jednom Giljermo del Toro), jedan Englez (Tom Huper), jedan Tajvanac (Ang Li) i jedan Francuz (Mišel Azanavisijus).

I uprkos tome što su ove godine za najboljeg režisera bili nominovani velikani američke kinematografije – Martin Skorseze i Kventin Tarantino, kladionice su najveće šanse davale Britancu Semu Mendezu za film „1917“, zatim Bong Džun Hou, pa tek onda Amerikancima.

Nagrada je na kraju otišla u Bongove ruke koji se tako priključio „internacionalnoj brigadi“ nagrađivanih režisera u ovoj dekadi. Naime, pored Korejca, Oskare su u ovoj kategoriji od 2011. do danas, pokupila trojica Meksikanaca (dva puta Alfonso Kuaron, dva puta Alehandro Injaritu i jednom Giljermo del Toro), jedan Englez (Tom Huper), jedan Tajvanac (Ang Li) i jedan Francuz (Mišel Azanavisijus).

Ruku na srce, svi su osvojili Oskare za filmove na engleskom jeziku, izuzev Kuarona prošle godine za „Romu“. Ali trend „priliva mozgova“ u Holivud je vidljiv, i nije isključeno da ćemo Bonga još koji put videti na pozornici Dolbi teatra sa zlatnom statuetom u ruci, ali verovatnije za film čija će se radnja dešavati npr. u Nujorku, a ne u Seulu, i u kojem ćemo gledati npr. Leonarda Dikaprija, a ne Kang Ho Songa.

Ne zaboravimo još jednog „gastarbajtera“ nagrađenog ove godine – Novozelanđanina Taiku Vaititija, „polinezijskog Jevrejina“ (kako samog sebe naziva). Njegova neodoljiva satirična crna komedija „Džodžo zeka“ (biće prikazana na ovogodišnjem Festu) osvojila je Oskara za najbolji adaptirani scenario.

Vaititijevi radovi iz domovine („Dečak“, „Šta radimo u senkama“ i „Lov na divljake“) dobro su poznati zagriženim filmofilima, a u Holivud je ušao na velika vrata – trećim i ubedljivo najzabavnijim nastavkom Marvelovog „Tora“ do sada, i „Džodžo zekom“ koji se za Oskara borio u šest kategorija.

Austrijanac Kristof Volc, dvostruki dobitnik Oskara, svojevremeno je izjavio kako su ga Evropljani upozoravali da će ga u Holivudu iscediti poput limuna. „Ako imam soka, zašto i ne bi“, rekao je tada Volc.

E pa, i Bong i Vaititi su baš sočni momci od kojih očekujemo još dosta ukusnih „limunada“.

Stoje li onda kritike da je Oskar parada belih muškaraca?

Međutim, slike diskretnog Korejca sa četiri Oskara u rukama nisu utišale kritike na račun Akademije zbog izostanka diverziteta u ovogodišnjoj trci za Oskara. Naime, svi glumci i glumice u trci za Oskara ove godine bili su beli Amerikanci, izuzev Sintije Erivo koja je bila nominovana za glavnu ulogu u filmu „Harijet“.

POVEZANE VESTI

Oštri protesti moglu su se čuti – a i videti na haljini Natali Portman na crvenom tepihu – i zbog toga što ove godine nije bila nominovana nijedna rediteljka, uprkos zapaženim ostvarenjima poput „Malih žena“ Grete Gervig (nominovanog za najbolji film) ili „Oproštaja“ Lulu Veng.

Potonji film verovatno je jedan od naslova o koji se Akademija najviše ogrešila. Dirljiva, duhovita drama o kulturološkim razlikama ispričana kroz odnos mlade Njujorkčanke kineskog porekla i njene bake u rodnoj zemlji, kojoj niko ne sme da kaže da umire od raka, jer kineski običaj tako nalaže, osvojila je nagradu Spirit (tzv. „nezavisni Oskar“) za najbolji film, istu nagradu za sporednu žensku ulogu osvojila je kineska diva Šužen Žao koja u filmu igra baku, dok je Akvafina (unuka iz filma) nagrađena Zlatnim globusom za najbolju žensku ulogu u komediji ili mjuziklu. Ali, za „Opšroštaj“ nije bilo mesta na Oskaru.

Krtičari su ove godine velike šanse davali i Ediju Marfiju za ulogu ikone bleksploatacije Rudija Reja Mura, u biografskoj komediji „Ime mi je Dolemajt“. Bio je nominovan za Zlatni globus, ali ga je Akademija „zaboravila“.

Interesantno je i da niko iz sjajne glumačke postave „Parazita“ nije bio u trci za Oskara. Pre toga je samo 11 filmova osvojilo Oskara za najbolji film, a da nije imalo nijednog nominovanog glumca. Poslednji put „Milioner iz blata“ Denija Bojla, 2009. godine, u kojem su takođe igrali „neamerički“ glumci.

Kritike nisu stizale samo po rasnim i rodnim linijama. Mnogi Akademiji zameraju i što je iz trke izostavila sjajnu rolu Adama Sendlera u „Nebrušenim dijamantima“ (takođe nagrađenu Spiritom), a živoposnoj biografiji Eltona Džona – filmčini u poređenju sa prošlogodišnjom precenjenom šećernom vodicom o Frediju Merkjuriju zvanom „Boemska rapsodija“ – „darovala“ samo jednu zlatnu statuetu, i to za najbolju pesmu.

Netfliks plete mrežu

Tanjug/AP/Chris Prizzello

Ponovo se vraćamo na „zvezdu Oskara“ Bong Džun Hoa, i idemo malo u prošlost, u 2017. godinu, na Azurnu obalu, kada je njegov prethodni film „Okja“ prikazan ne festivalu u Kanu. Početak projekcije filma o prijateljstvu korejske devojčice i džinovske svinjolike životinje, obeležen je glasnim zvižducima. Razlog? Nekoliko crvenih slova koja su na beloj pozadini ispisivala reč „Netfliks“.

Premijera „Okje“ u Kanu izazvala je žustru debatu – da li je filmu snimljenom za striming platformu mesto na prestižnom festivalu? Da li se filmovi snimljeni u Netfliks produkciji mogu smatrati kinematografijom?

Uprkos negodovanju kanske publike, Netfliks je tada jasno pokazao svoje ambicije – da želi da okupi najbolje autore današnjice, da želi da snima kvalitetne filmove koji će se boriti za najprestižnije nagrade, i da želi da „stane na crtu“ najvećim holivudskim studijima.

Manje od dve godine kasnije, „Roma“ Alfonsa Kuarona, snimljena u produkciji Netfliksa, bila je nominovana za Oskara u 10 kategorija, i osvojila tri (za režiju, fotografiju i najbolji strani film).

Ove godine su Netfliksovi filmovi imali čak 24 nominacije (više nego bilo koji drugi studio). Skorsezeov „Irac“ se nadmetao za 10 Oskara, „Bračna priča“ Noe Bumbaha za šest, „Dvojica papa“ za tri, a Netfliksovi naslovi bili su nominovani i za najbolji dugometražni animirani film, najbolji dokumentarni film, i najbolji kratkometražni dokumentarac. I bili su najveći gubitnici večeri!

Ove godine su Netfliksovi filmovi imali čak 24 nominacije (više nego bilo koji drugi studio). Skorsezeov „Irac“ se nadmetao za 10 Oskara, „Bračna priča“ Noe Bumbaha za šest, „Dvojica papa“ za tri, a Netfliksovi naslovi bili su nominovani i za najbolji dugometražni animirani film, najbolji dokumentarni film, i najbolji kratkometražni dokumentarac. I bili su najveći gubitnici večeri!

Osvojili su samo dve nagrade: Lora Dern za sporednu žensku ulogu u „Bračnoj priči“, i „Američka fabrika“ za dokumentarac.

Siroti Martin Skorseze presedeo je još jedno veče u fotelji Dolbi teatra, a da nijednom nije morao da ustane iz nje. Za najboljeg reditelja bio je nominovan čak 10 puta, a nagradu je dobio samo jednom: 2007. za „Dvostruku igru“.

„Irac“ je njegov najskuplji (i najduži) film do sada, sa impresivnom glumačkom postavom (Robert de Niro, Al Paćino, Džo Peši, Harvi Kajtel…) i neverovatnim vizuelnim efektima pomoću kojih su glumci podmlađivani i po nekoliko decenija. I sve to nije pomoglo da se ekipa „Irca“ sa dodele Oskara ne vrati kući kratkih rukava.

Pojedini kritičari su mišljenja da je baš to što je „Irac“ snimljen u Netfliksovoj produkciji doprinelo neuspehu na dodeli Oskara. Ograničena bioskopska distribucija, tek da se ispune uslovi za nominacije, kako ocenjuju, „Irca“ je lišila prilike da stekne kultni status kod publike, za razliku od npr. „Dobrih momaka“ ili „Kazina“.

No, na drugoj strani medalje je vidljivo da je Skorseze imao velikih muka da uopšte snimi „Irca“. Projekat se godinama vucarao po fiokama holivudskih studija, pre nego što mu je Netfliks dao „džak novca“ i odrešene ruke da sprovede svoju viziju u delo.

I onda Skorsezova izjava, koja je pre nekoliko meseci zapalila filmski svet – da su zapravo Marvelovi filmovi ti koji nisu kinematografija – dobija sasvim drugu konotaciju. Da se razumemo, Marvelovi filmovi su vrhunska kokičarska zabava, ali činjenica je da su super-heroji i beskrajni serijali upakovani u tzv. „filmske univerzume“, istisnuli autore iz holivudskih studija. Dok Skorsezeovi projekti čame po fiokama, basnoslovne sume novca se izdvajaju za ‘ributove’, ‘rimejkove’, i manje-više jedne te iste filmove koje iznova i iznova gledamo.

I upravo je u taj prostor uskočio Netfliks koji je, pored Skorsezea, uspeo da pod svoje skute privede autore poput Giljerma del Tora, Dejmijena Šazela, Stivena Soderberga, braće Koen… Jer Netfliks je lišen rizika od neprodatih bioskopskih ulaznica, važan im je samo broj pretplatnika, a velika imena i ekskluzivni nagrađivani filmovi će ih svakako privući; pa makar prekinuli „Irca“ na pola, oni su već na platformi i donose joj novac.

Ovakvi trendovi izvesno su upalili određene „crvene lampice“ da će se za nagradu Akademije u bliskoj budućnosti boriti naslovi striming platformi i stranih produkcija, dok će tradicionalni Holivud stajati po strani i snimati blokbastere. No, velike studije ne treba potcenjivati – njihova sposobnost da uvoze autore i ideje, crpe ih, prerađuju i nadograđuju, dobro je poznata i pre će biti da Holivud skor ovogodišnje dodele Oskara ne vidi kao pretnju, već kao putokaz i preko potrebnu inspiraciju.