Počeo 68. Kanski festival, pljušte kritike

Showbiz 14. maj 201508:05 > 09:34
EPA

U Kanu je svečano otvoren 68. filmski festival u prisustvu desetina međunarodnih zvezda i celom ekipom filma francuske rediteljke Emanijel Berko "Glavu gore" s Katrin Denev u glavnoj ulozi kojim je i otvorena ovogodišnja smotra.

Scenografiju za sinoćno otvaranje napravio je Benžamen Milpje, koji je sedeo pored supruge, glumice Natali Portman.

Povezano:

Scenografija je inspirisana filmom „Vrtoglavica“ Alfreda Hičkoka.

Za Zlatnu palmu će se takmičiti 19 filmskih ostvarenja, među kojima filmovi Paola Sorentina, Gasa van Santa i Đi Žang Kea.

Festival traje do 24. maja. Američki glumac Džejk Džilen-hal, jedan od članova ovogodišnjeg žirija Kanskog festivala, izjavio je u šali da je telo koje odlučuje o dobitniku Zlatne palme već podeljeno na dva tabora.

On je objasnio da je jedna grupa uz Itana, a druga uz Džoela Koena, dvojice braće i reditelja koji zajedno predsedavaju žirijem, što je slučaj bez presedana u dugoj istoriji najveće filmske smotre na svetu.

I ove godine kritike sa svih strana

EPA

Gotovo svake godine, kritike pljušte na račun Filmskog festivala u Kanu, počev od sastava žirija, preko liste filmova u zvaničnoj selekciji, pa sve do dodele Zlatne palme.

Neke od tih kritika, međutim, ponavljaju se sa svakom novom smotrom, pa je tako i sa ovogodišnjom, 68. po redu.

Kako bi jednom zauvek odgovorio na ove pritužbe, stručnjak za ekonomske analize Microeconomix preveo je u brojke festival od svog osnivanja 1946. godine do danas.

Na optužbu da nema dovoljno francuskih ostvarenja, Microeconomix ističe da zvanična selekcija iz godine u godinu sadrži sve više domaćih filmova. Sa više od 25 odsto francuskih filmova, ovogodišnja selekcija je „najfrancuskija“ u istoriji Kroazete.

„Tokom 1950-ih i 1960-ih godina, francuski su činili manje od 10 odsto selektovanih filmova, dok taj procenat poslednjih godina premašuje 15 odsto“, objasnio je podpredsednik Microeconomixa Emanule Fro za Hafington post.

Analiza Microeconomix-a je, pak, potvrdila opasku da festival poziva sve manje novih reditelja premda danas, za razliku od 2009. kada ih je bilo svega pet odsto, nova rediteljska imena čine 50 odsto selektovanih. Ali, to je i dalje daleko od početnih godina festivala kada su tri četvrtine reditelja bile novajlije.

Tačno je i da se spisak reditelja zvanične selekcije ističe velikom dozom testosterona: od osnivanja festivala, udeo rediteljki u glavnoj konkurenciji je gotovo beznačajan.

„Zvanična selekcija sadrži najviše tri rediteljki, ali najčešće samo jednu-dve ili nijednu“, napominje Fro, priznajući da „feminizacija“ profesije napreduje sporo.

Reuters
Reuters
Reuters
Reuters
Reuters
Tanjug/AP
EPA
EPA
EPA
EPA
Reuters
Reuters
Reuters
Reuters
Reuters
Reuters
Reuters
Reuters
Reuters
Reuters
Reuters

Stalno isti ljudi?

Mnogi kritičari zameraju Kanu da stalno poziva iste ljude. Naime, neka imena su prosto „pretplaćena“ na Kan: Nani Moreti je na Kroazeti predstavio sedam od 22 svoja filma, Hu Hsjao-Hsjen sedam od 19, Paolo Sorentino šest od 10, mada im to nije garantovalo osvajanje Zlatne palme.

Jedna od stalnih zamerki je da se žiri sve više popunjava iz redova bivših takmičara – što je sasvim tačno. Najkraći put da postanete član Kanskog žirija jeste da se nadmećete za neku od nagrada. Učešće „bivških takmičara“ dostiže čak 80 odsto, a u najboljem slučaju, kao ove godine, oni čine dve trećine žirija.

A da li je Kanski festival snobovski? Odgovor je – svakako. Daleko je vreme kada je „Apokalipsu danas“ gledalo više od četiri miliona gledalaca samo u francuskim bioskopima. Od 2004. i dokumentarca „Farenhajt 9/11“ Majkla Mura, nijedan nagrađeni film u Kanu nije privukao više od dva miliona francuskih gledalaca.

Tajlandski film „Ujak Bunmi“, dobitni Zlatne palme 2011, videlo je svega 127.000 gledalaca.

Pogledajte neke detalje sa sinoćnjeg otvaranja festivala: