Mimohod u Rimu, oproštaj u Beogradu – iza Mihajlovića ostale suze i lepa sećanja

Fudbal 18. dec 202219:24 0 komentara

Svet je u Dohi gledao fudbaslke zvezde, ali se u Rimu i U Beogradu opraštao od jedne zvezde. Na stadionu Crvene Zvezde održana je komemoracija povodom smrti Siniše Mihajlovića koji će u ponedeljak biti sahranjen u Rimu.

Pročitajte još:

U Rimu u opštini Kampidoljo hiljade građana u mimohodu prolazilo je pored odra da bi se oprostili od fudbalera i trenera Siniše Mihajlovića koji je preminuo pre dva dana.

U isto vreme u Beogradu na stadionu „Rajko Mitić“ na komemoraciji slavnom jugoslovenskom i srpskom fudbaleru opraštali su se bivši saigrači, poznanici i prijatelji.

Legenda Crvene zvezde, treća Zvezdina zvezda i čovek koji je Sinišu Mihajlovića doveo u taj tim Dragan Džajić smrt Mihajlovića doživeo je jako emotivno.

„Mislim da vrlo dobro poznajem Sinišu Mihajlovića i kada sam pročitao njegovu izjavu – ova bolest ni ne zna sa kim je ušla u koštac… znači ušla je sa jednim borcem i on je takav bio. On je duboko verovao da će ovu bolest savladati. Međutim, vreme je pokazalo da nije mogao da se izbori sa ovim“, rekao je Džajić na komemoraciji.

Bio je i ostaće fudbalska legenda. U 22. godini sa svojim timom Crvenom zvezdom postao je klupski prvak Evrope u Bariju maja 1991, a nedugo potom i prvak sveta decembra iste godine u Tokiju.

– Davao je golove sa 30-40 metara. Kad se on zaleti nijedan golman sveta ne može da brani. Bio je nenadmašan mnoge golove, mnoge pobede je doneo Zvezdi.

– Bio je veliki borac, veliki navijač Crvene zvezde, bio je sigurno jedan od najboljih igrača u Zvezdinoj istoriji.

– On se ceo predavao tom fudbalu, toj igri. Za njega je to bila i igra i obaveza. To je to bilo ono ‘igramo se – ja tebi ti meni loptu’, nego cilj – gol, cilj-napad.

– Pamtim njegovu neverovatnu snagu, vedrinu, šarm, sve što je išlo uz to ime.

Mihajlović je karijeru započeo u lokalnom klubu Borovo, da bi kasnije igrao za Vojvodinu, u kojoj je već u prvoj sezoni postao prvotimac. Nakon Vojvodine, preselio se u Crvenu zvezdu. U leto 1992. odlazi u Italiju, igrao je za Romu, Sampdoriju, Lacio i Inter.

Oproštajnu utakmicu odigrao je maja 2007. na stadionu „Karađorđe“ u Novom Sadu.

„Bila mi je čast da sam poznavao takvog čoveka, takvog igrača, pre svega gromadu od čoveka. Pamtiću ga jer smo imali nekad iste osobine, da se nikad ne predajemo, da idemo do kraja, ali eto…“, rekao je Ilija Najdoski o Mihajloviću.

Ostaće upamćen po golovima i velikim pobedama u timovima za koje je igrao, ali i po svojoj besprekornoj trenerskoj karijeri.

„Njegovi golovi i njegova borba, pa i njegov trenerski deo posla ostaće u srcima ogromnog broja ljudi i to nije nikakva patetika, prosto ne možete ovaj stadion ovde da zamislite bez Siniše Mihajlovića, njegovih slobodnjaka, kornera, svega drugog, sećam se i njegovih centaršuteva u reprezentaciji“, prisetio se Vučić igre Siniše Mihajlovića.

„Pobedi Siniša, Pobedi Siniša, Pobedi Siniša“, odzvanjalo je stadionom Crvene zvezde.

„To imam snimljeno u telefonu i to kad sam malo onako nostalgičan to pustim i slušam..“, rekao je Miha jednom prilikom.

U toj poslednjoj životnoj utakmici nije pobedio. Otišao je prerano.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!