
U doba tehničkih i taktičkih inovacija, koje su košarku učinili naukom više nego ikad pre, delovalo je da sve manje mesta ostaje romantičnim igračima prošlosti koji su u stanju da čistom snagom volje i lepršavošću talenta pobeđuju favorizovane rivale.

„Moneyball“ je u aktuelnim košarkaškim dešavanjima apsolutni standard i već je odavno prevazišao fazu noviteta, a fizička spremnost je apsolutni imperativ. Vrlo teško možete zamisliti situaciju u kojoj tim toliko živi od dostignuća jednog igrača, i to onog koji deluje toliko manje snažno od rivala.
A ipak, takav tim je u 2019. godini došao do finala Svetskog prvenstva u košarci, predvođen 39-godišnjim centrom Šangaj Šarksa Luisom Skolom.
Deluje da se pomalo zaboravilo da je ključni kvalitet jednog igrača košarkaška veština. NBA i evroligaški timovi toliko se bave indeksom telesne mase, tempiranjem forme, pravilnim rasporedom treninga, uravnoteženom ishranom, hrpama papira sa nacrtanim akcijama i specijalima, hard-diskovima punim video materijala da ponekad „ne vide šumu od drveta“ - nekad igrač jednostavno odlično igra košarku i postiže mnogo poena.
Jasno je da su sve pobrojane stvari bitne i korisne, ali tehnički i taktički razvoj donosi samo bolje alate, koji su bez osnove koju treba da nadograde beskorisni. Na kraju neko mora tu loptu da zapravo i ubaci kroz obruč. A neobrijani gospodin uglavnom duge kose iz Buenos Ajresa svakako zna kako da to efikasno učini.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare