NBA upoznaje Pokua: Šta mu je rekao Janis, o Srbiji i Grčkoj

Košarka 08. apr 202113:25 2 komentara
Aleksej Pokuševski
Jonathan Daniel/Getty Images

Srpski košarkaš Aleksej Pokuševski nastavlja sa fantastičnim partijama u dresu Oklahoma Siti Tandera u svojoj ruki sezoni. Za Jutjub kanal NBA govorio je o svojim košarkaškim počecima, tome kako je došao do NBA, periodu u Grčkoj i razvojoj ligi, ali i tome kako je upoznati Lebrona Džejmsa, Nikolu Jokića i ostale NBA legende.

U noći između srede i četvrtka Pokuševski je u porazu od Šarlot Hornetsa ubacio 25 poena (iz igre 9-14, 7-11 za tri), a imao je još 9 skokova i 4 asistencije.

Rođen sam u Beogradu, ali sam odrastao u Novom Sadu. Moj otac je bio košarkaš, baš kao i njegov brat, moj brat takođe, a i majka je talentovana. Kada sam imao dve i po godine počeo sam da vodim loptu – otac mi je dao loptu i tako razvio moju ljubav prema igri. Tako sam učio osnovnu tehniku i uživao sam dok sam bio na terenu. Kada odete u Srbiju, na svakom uglu ćete videti košarkaški teren. Ne znam zašto je tako, ali to je naša situacija. Verovatno zbog toga što imamo mnogo sjajnih igrača – kako u Evropi, tako i u NBA. Imamo veliku košarkašku istoriju, pa zbog toga mnogo dece kreće da trenira košarku“, izjavio je Aleksej Pokuševski, koji je potom objasnio kako je učio da igra košarku.

Lično, volim mnogo da gledam fudbal i tenis, ali košarku jednostavno volim više. Tako je bilo i kada sam trenirao kao dete. Sa 10 ili 11 godina su treneri primetili da sam bolji od vršnjaka i da mogu da napravim karijeru ako budem dobro radio. Najčešće sam igrao protiv dečaka koji su jednu ili dve godine stariji od mene. U Srbiji se uvek ceni ako igrate žestoko, posle toga sve drugo dolazi.“

Veliku podršku imao je u svojoj porodici.

Moji roditelji su veoma zaslužni za to što sam u NBA, uvek su me stoprocentno podržavali. Pre spavanja bih pitao oca da li misli da ću moći da igram u NBA jednog dana, a on bi mi uvek odgovorio da ću sigurno moći. Zbog toga sam mnogo i radio, zbog njihove podrške. Moja porodica je uvek bila uz mene otkad sam bio malo dete. Na meni je bilo samo da vredno treniram“, izjavio je Novosađanin.

Aleksej Pokuševski
Christian Petersen/Getty Images

Trening je veoma važan. Ako niste dovoljno vredno radili pre utakmice, onda ne možete dobro ni da igrate kada dođe vreme. Uvek govore o napornom radu, ali ako to volite, onda i nije toliko naporno. Nije uvek lako, ali je uvek lepo. Ovde svako veče moraš da budeš na vrhuncu – ako nisi, onda ćeš verovatno izgubiti“, ispričao je 19-godišnjak.

Pokuševski se dotakao veoma bitnog perioda u svojoj karijeri – onog koji je proveo u Pireju.

Tek kada sam otišao u Grčku, počeo sam da se takmičim sa momcima koji su moje godište. Malo mi je bilo teško tamo dok sam se navikao na okolnosti, često sam bio sam, ali sam znao da želim tu da ostanem. Zbog boravka u Atini sam i stigao do ovde. Oduvek mi je bio san da igram u NBA, kao verovatno i svakom detetu koje kreće da igra košarku. San mi se ostvario i presrećan sam. Mnogo su mi pomogli ljudi iz Olimpijakosa – zaista sam se osećao kao da sam bio kod kuće. Naučio sam jezik, stekao prijatelje, a i devojka mi je iz Grčke“, objasnio je 213 centimetara visoki krilni igrač.

Mladi srpski košarkaš je potom opisao i noć u kojoj je odabran na NBA draftu.

Bio sam pozitivan u vezi sa draftom – znao sam da će me neko birati, ali nisam baš očekivao da ću biti 17. Nisam imao letnju ligu, nisam imao ni prave probe pred draft, sve je zbog pandemije bilo drugačije. Ipak, bio sam dosta samouveren, mada nisam bio sasvim miran. Posednjih nekoliko dana pred draft sam proveo sa porodicom, skoro pa da nisam mogao da spavam. Bila je to savršena noć, uvek ću je se sećati.“

Sezona je došla odjednom i ja sam se samo trudio da igram što bolje mogu. Onda sam otišao u razvojnu Dži ligu i to mi je mnogo pomoglo jer sam počeo da se bolje osećam na terenu. Mnogo mi je koristio taj mesec u Dži ligi, svima bih to preporučio. Ipak, nisam znao šta će se dogoditi kada se vratim u Oklahoma Siti Tander, iako sam jedva čekao da svima pokažem šta sam naučio i koliko sam napredovao.“

Igra u NBA je ipak znatno drugačija, a imao je priliku da deli parket sa pravim legendama.

Ovde je tempo daleko brži i igra se utakmica svaka dva dana. Zbog toga je NBA dosta teža. Razgovarao sam sa Janisom Adetokumbom tokom vremena koje smo zajedno proveli u Grčkoj i on mi je rekao nekoliko stvari koje su mi pomogle da se snađem u NBA i jedva čekam da igram protiv njega. Neverovatan je osećaj kada igram protiv legendi – ima jedna slika na kojoj smo Lebron Džejms i ja. To je divan osećaj. Upoznao sam se i sa Nikolom Jokićem. Zagrevao sam se pre utakmice i čuo sam kako neko viče ’Aleksej, Aleksej!’ Kad sam se okrenuo, video sam da je to bio Jokić. Malo smo popričali – on je super dečko. O tome kakav je igrač neću ni da trošim reči. To svi znamo.“

Objasnio je i na koje se igrače ulgedao kao mlad.

Kada sam bio mlad voleo sam da gledam snimke Medžika Džonsona i Kobija Brajanta, ali ja ne želim da igram na taj način. Želim da imam svoj stil igre.

Budućnost za Pokuševskog i „Grmljavinu“ je svetla.

Imam sreće što mi saigrači veruju i bodre me svaki put kada promašim. Sa takvim saigračima je sve lako. Oni veruju meni, a ja verujem njima i zaista mislim da igramo kao tim. Ne smem da ih izneverim posle sve podrške koju sam dobio. Nadam se da je i njima drago što ja imam dobre partije u poslednje vreme. Klub radi sve kako treba, svi idemo u pozitivnom smeru. Ja želim najbolje, ali sam takođe i strpljiv. Ako se nešto ne dogodi odmah, ne znači da se neće dogoditi. Ako dobro treniram i imam mnogo energije, sve će biti dobro.“

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare