Vujošević o Partizanu, umetninama…

Košarka 24. dec 202213:10 6 komentara
Duško Vujošević Ostoja Mijailović
Srdjan Stevanovic/Starsport.rs ©

Nekadašnji trofejni trener Partizana Duško Vujošević u razgovoru za hrvatski "Večernji list" govorio je, između ostalog, o odnosu sa bivšim klubom, ličnom bogatstvu...

– Nisam strastveni navijač, samo sam strastveni trener. Ali naravno da navijam za Partizan, pa i kada igra s Crvenom Zvezdom. A zapravo uvek najviše navijam za klub u kom radim, a to je sada Studentski centar Derbi u Podgorici, premda nisam trener – rekao je Vujošević za „Večernji list.“

Nadaleko su poznate njegove epizode sa igračima, koje su umele da budu previše grube, za ukus većine.

– Ja sam igračima davao sve što sam imao, a njihov uspeh mi je bio važniji od mog, što baš i nije zdravo i mislim da su oni prepoznavali da sam ja u svemu tome uvek bio dobronameran, a to je najvažnije i kad vas neko opsuje. U principu sam se borio da budu dobri, disciplinovani i sportu posvećeni momci. Bilo je sigurno i grešaka s moje strane, ali rezultati su uglavnom dobri.

Iako je prošlo skoro 10 godina od kada je otišao iz Partizana, taj odlazak i dalje je predmet rasprave, a sam Vujošević ističe da je praktično isteran iz Srbije.

– Tačno je. Sa obzirom na moje zdravstveno stanje, bilo bi logično da ja danas budem zadužen za mlađe selekcije Partizana, ali očigledno je da se oni boje da ne bi mojim angažmanom naljutili državu i sponzore, odnosno, tačnije rečeno, državu koja im osigurava sponzore. A šta će biti u budućnosti, nisam vidovit. Uvek sam imao svoj stav, ponos i čast, a to je danas luksuz koji se skupo plaća.

Njegovi oponenti često su umeli da „udaraju“ na lično bogatstvo, tačnije na zbirku umetnina, što trofejni trener i ne krije da su njegova strast.

– Nisam kupovao ni jahte, ni kuće, nego sam novac zarađen u košarci, a koji je ipak bio mnogo veći od onog što zarade doktori, inženjeri ili radnici, trošio na zbirku knjiga i slika. To traži dosta velike žrtve, ali je i privilegija. Trenutno pripremam monografiju te zbirke. Jedan umetnički fotograf snimio je sve slike, jedan tekst ću napisati ja, a dva likovni kritičari. To mi je važno, jer mislim da je to zbirka od nacionalnog značaja i moj plan je da je moj sin zadrži i dalje razvija. Normalno, kada god je neko tražio bilo šta iz moje zbirke za izložbe, smatrao sam svojom obavezom da ta dela dam na uvid javnosti, a tako će biti i ubuduće.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare