SK Analiza: Hvala Živko, hvala Slobodane!

Ostali sportovi 21. avg 201621:46 > 21:52
Reuters

Živko Gocić sa suzama u očima prima zlatnu medalju na Olimpijskim igrama. Njegov kum Slobodan Nikić se bori kao lav da ne zaplače.

Najiskusni u sastavu Srbije završavaju karijeru u reprezentacije, a san koji su sanjali još kao deca je postao java. U međuvremenu su osvojili sve što se moglo osvojiti. Podatak da je Srbija na poslednjih devet velikih takmičenja, osvojila devet zlatnih medalja, da je aktuelni Svetski i Evropski šampion, da je Olimpijski šampion… Mnogi se pitaju da li je to moguće? Doduše ima i onih koji pitaju koga zanima vaterpolo. Odgovor je jednostavan, ako Vas ne zanima vaterpolo, partite klupski i reprezentativni fudbal i uživajte!

Zaborivili smo da napišemo da je Srbija uz pethodno spomenute uspehe dva puta za redom osvojila i Svetsku ligu. Usput, Srbija je u juniorskoj konkurenciji aktuelni Evropski i Svetski šampion. Da je sreće, vaterpolo bi sada bio mažen i pažen kao malo dete. Ne sada, nego mnogo ranije. Jer samo momci koji su uz pesmu “Uzeli smo sve, zeli smo sve” znaju kroz šta su prošli i kroz šta prolaze i sada iako je većina stacionirana u najboljim evropskim klubovima.

A šta je sa klubovima iz Srbije? Da li je moguće da grcaju u dugovima, da nemaju uslove da treniraju normalno jer nema tople vode u bazenu. Lako je sada tapšati momke po ramenima, i praviti doček. Šta ćemo da radimo kada posle Nikića i Gocića odu i ostali. Entuzijazam može da bude adut, klinci žele da budu isti kao Nikić, Gocić ili ostali. Međutim, entuzijazam ima takođe svoju granicu.

Ovoga puta apeluje na državu da pomogne klubovima u Srbiji jer oni su baza za reprezentaciju, oni stvaraju igrača koji nam kasnije donese suze radosnice, kao što je to bio slučaj protiv Hrvatske u velikom finalu Olimpijskih igara u Brazilu.

Nije  nam cilj da promovišemu kultnu grupu „Beogradski sinditak“ ali pre deset godina su napravili pesmu kao najavu za Evropsko prvenstvo koje je odigrano u Beogradu. Od tada, Srbija ne zna za poraz. Čudna hemija, ali samo neka traje.

Kako to obično biva u Srbiji, usledio je sukob mišljenje između Andrije Prlainovića i Davora Štefaneka. Momaka koji su uzeli zlato u Brazilu. Andrija smatra da država ne pomaže dovoljno kada je sistemski razvoj sporta u pitanju, Davor misli da pomaže. Na potezu je država. Srbija nema ništa bolje od sportista to je deo gde se mora ulagati…. Jednostavno mora, bez obzira da li je u pitanju vaterpolo ili rvanje….