Ovo su događaji koji su obeležili sportsku 2014. (3)

Ostali sportovi 03. jan 201500:37 > 00:39
Getty Images Sport, Chris Trotman

Nastavljamo sa odbrojavanjem sportskih događaja koji su obeležili 2014. godinu. Petak je vreme za brojeve od 79-70

79. Steaua izgubila ime i grb. Bivši prvak Evrope primoran je da se odrekne svojih obeležja. Vrhovni sud Rumunije je početkom decembra potvrdio ranije donetu odluku u korist armije, koja je tužila Steauu da bespravno koristi ime, grb i boje. Steaua je osnovana 1948. godine kao vojno – sportski klub ali je nakon privatizacije završila u rukama kontroverznog biznismena Điđija Bekalija, koji se trenutno nalazi u zatvoru. Sud je naložio Bekaliju da preimenuje tim koji je u njegovom vlasništvu kao i da mu promeni simbole, pa je najtrofejniji rumunski klub u poslednjem prvenstvenom meču nastupio pod imenom “Domaćin” u žutim, umesto u tradicionalnim crveno – plavim dresovima. **********

 78. CSKA osvojio titulu fudbalskog prvaka Rusije. 
Armejci su dugo kaskali za Zenitom, ali furioznim završetkom sezone uspeli su da stignu do titule. Musa i Dumbija su bili junaci, a probili su se i neki mladi ruski igrači kao što je Mamaev. Zoran Tošić je igrao veoma važnu ulogu. Ako misle da odbrane titulu, moraće da ponove gotovo isti scenario. Dostojno su se borili i u Ligi šampiona sa Sitijem, Romom i Bajernom u grupi, ali nisu uspeli da prođu.

77. Marin Čilić osvojio US Open. Wimbledon je osvojio Novak Djokovic,Roland Garros je osvojio Rafael Nadal. To se moglo prognozirati. Mozda i nije bilo preveliko iznenadjenje ono sto je napravio Wawrinka u Australiji. Medjutim, ono sto se desilo na US Openu itekako je bilo potpuno neocekivano i potpuno zasluzeno. Marin Cilic je u ovoj sezoni osvojio cetiri turnira. Svakako, najvazniji je onaj koji se igrao na terenima Billie Jean King nacionalnog teniskog kompleksa na Flushing Meadowsu. Cilic, fantasticnom igrom, dobija Baghdatisa, Marchenka, Andersona pa Simona u pet setova. Od cetvrtfinala nije izgubio nijedan set. Savladao je redom Berdiha, Federera i u finalu Nishikorija, tri puta po 6/3. Odlicne partije u New Yorku Cilicu su donele najveci trofej u karijeri i plasman na zavrsni turnir sezone. **********

76. Fetel u Ferariju, Alonso u Meklarenu. Dok su Mercedes i njegove srebrne strele ispisivale zlatne stranice svoje istorije, osvajanjem dvostruke titule, Ferari i Meklaren, dva najveća tima formule 1 su ispisivala neke od najcrnjih stranica svoje. Prvi put od 1980. godine se dogodilo da ni Ferari, ni Meklaren nisu zabeležili nijednu pobedu u jednoj sezoni najjačeg šampionata sveta na četiri točka. Čak tri svetska šampiona Fernando Alonso, Kimi Raikonen i Dženson Baton su branili boje ova dva tima, ali ni to nije bilo dovoljno za posrnule divove i najveći uspeh su bili jedno drugo i jedno treće mesto za Alonsa u Ferariju, jedno treće za Batona u Meklarenu i to posle diskvalifikacije Danijela Rikarda u Australiji, jedno četvrto mesto za Raikonena, a ironično je što je novajlija Kevin Magnusen u prvom nastupu za Makleren bio drugi i doneo im najbolji rezultat sezone. Sličnu muku je prošao i Sebastijan Fetel, četvrorostruki uzastopni šampion, u Red Bulu. Dolazak Rikarda je označio promenu u šampionskoj ekipi, koja je bila najbolja u konkurenciji konstruktora neprekidno od 2010. do 2013, i mladi Australijanac je već u prvoj sezoni u austrijskom timu ostvario tri pobede, bio jedini ne-Mercedesov vozač koji je pobedio ove godine, prevazišao iskusnijeg i poznatijeg Fetela, i domogao se treće mesta u šampionatu, iza Mercedesovih vozača. Ništa nije pomoglo starim šampionima, kako među vozačima, tako među timovima i došlo je vreme za promene. Bombastičnu odluku je prvi doneo i saopštio Fetel. Odlučio je da napusti san zvani Red Bul i potpisao trogodišnji ugovor za san svih vozača – Ferari. Italijanski proizvođač, i ubedljivo najpopularniji tim na svetu, je jedva čekao takav potpis, s obzirom da je prošlo put kada je u svojim redovima imao nemačkog vozača i višestrukog šampiona osvojio pet uzastopnih titula u konkurenciji vozača od 2000. do 2004, i šest o konkurenciji konstruktora, od 1999. do 2004. Bila je to era Mihaela Šumahera. S obzirom da je Fetel od malih nogu proglašavan naslednikom velikog Šumahera, sedmostrukog svetskog šampiona i najuspešnijeg vozača svih vremena, ovo je potez od koga svi očekuju mnogo i ishod će biti velik. Da li uspeh ili propast je na Fetelu i Ferariju. Dolazak Fetela je označio i odlazak jednog od vozača, a to je na kraju bio Alonso. Uprkos sjajnom početku saradnje s Ferarijem i pobedi na prvoj trci u crvenim bojama 2010. u Bahreinu, Alonso i Ferari nisu osvojili titulu i bilo je zrelo za razlaz, samo što niko nije očekivao da će se Alonso vratiti u gotovo omraženi Meaklren, koji je ljuto napustio na kraju 2007. godine, posle sezone ispunjene svađama sa šefoma tima Ronom Denisom. Ali, Meklaren će učiniti sve da ponovo počne da pobeđuje. Potpisao je strateški ugovor sa Hondom, Alonso želi još jednu titulu, ljubav prema uspehu je jača od ostalih emocija. Slično situaciji kod Fetela, poslednji put kada smo imali kombinaciju Meklaren-Honde njen poslednji šampion je bio jedan temperamentni vozalč po imenu Ajrton Sena. Odgovor na pitanje da li mogu stopima Šumahera i Sene, Alonso i Fetel nam dolazi već od 2015. i svi jedva čekamo.

75. Tomas Dithart osvojio tradicionalnu turneju “Četiri skakaonice”. Sportska godina, već po tradiciji počinje Turnejom četiri skakaonice, a 62. izdanje ovog spektakularnog zimskog događaja, donelo je i senzacionalnog pobednika, 23-godišnjeg Austrijanca Tomasa Ditharta. Iako pre, a ni posle toga nikada nije pobedio na jednom takmičenju Svetskog kupa, Dithart je prvo u Garmišu nagovestio čudo, a na poslednjoj stanici u Bišofshofenu, san pretvorio u javu. Ušao je u istoriju, među besmrtne osvajače legendarne Turneje i praktično tek tada skrenuo pažnju na sebe. U Sočiju je, kao član austrijske ekipe, osvojio i srebrnu medalju, ali u Svetskom kupu više nije imao toliko uspeha. **********

 74. Finale turskog plej-ofa u košarci rešeno za zelenim stolom. Navijačke tenzije i naelektrisana atmosfera bili su glavni razlog što finalna serija turske košarkaške lige nije igrana do kraja, već je šampion rešen za takozvanim „zelenim stolom“. Sudar dva najpopularnija sportska kolektiva u Turskoj, Fenerbahčea i Galatasaraja, garantovao je spektakl u finalu, međutim rivalstvo između dva tima premašilo je sportske granice. Nakon dva relativno mirna meča u dvorani Fenerbahčea, ulogu domaćina u finalnoj seriji preuzeo je Galatasaraj. Naredne dve utakmice obeležili su brojni incidenti, sukobi i nesportska atmosfera, što je na kraju dovelo do toga da Galata bude kažnjen igranjem dva meča bez prisustva publike. Navijači Fenera u petom duelu nisu priredili ništa prijatniju dobrodošlicu gostima, pa su usledile nove nemile scene. Već tada se videlo da su stvari izmakle kontroli, a nakon što je Galatasaraj slavio u šestom duelu, usledio je odlučujući sedmi meč, koji je sa sobom nosio veliki rizik. Prednost domaćeg terena imao je Fenerbahče, a gosti su zahtevali da se meč igra bez prisustva navijača, uz obrazloženje da se njihovi igrači ne osećaju bezbedno i da strahuju za svoje živote. Pošto je ovaj zahtev odbijen, u Galatasaraju su odlučili da se ne pojave na terenu. Čitava drama završena je tako što je titula službeno dodeljena timu koji sa klupe vodi Željko Obradović. **********

 73. Benfika osvojila titulu prvaka u Portugalu. Sezona 2013/2014 je jedna od najuspesnijih u istoriji slavnog kluba. Titula Benfike u sampionatu Portugala je potpuno zasluzena i osigurana dva kola pre kraja sezone. Iako je na pocetku Benfika zaostajala za Portom, zahvaljujuci izuzetnom nizu od 11 uzasopnih pobeda, brzo je preuzela prvo mesto koje je sacuvala do kraja.Lisabonski Orlovi su sampionat zavrsili sa najvise trijumfa, uz najbolju gol razliku i samo dva poraza, koja su doziveli u prvom i poslednjem kolu, kada je vec sve bilo reseno. Ovo je bila ukupno rekordna 33 titula Benfike u nacionalnom prvenstvu i prva posle tri vezane Porta. Dominaciju na domacem tlu Benfika je potvrdila i osvajanjem kupa i liga kupa, ali ostaje gorak ukus posle jos jednog poraza u evropskom finalu, ovoga puta u finalu lige evrope od Sevilje. Petu godinu zaredom ekipu je vodio temperamentni Zorz Zesus, koji je tako postao prvi trener jos od Ota Glorie sa kraja pedesetih koji je vezao pet sezona na klupi. Imao je Zesusizuzetno snazan i dobro ukomponovan tim. Na golu je bio sjajni Jan Oblak,jedan od najboljih mladih golmana Evrope, u odbrani fantasticni tandem Luizao – Garaj. Veznim redom dirigovali su argentinci Peres i Gaitan, a za golove zaduzeni su bili Rodrigi i Lima. Znacajan doprinos rezultatima Benfike dali su i srpski reprzentativci, pre svih Nemanja Matic i Lazar Markovic.

 72. Hokej na ledu Rusija – SAD u Sočiju. Duel koji će ostati upamćen po svojoj dramatičnosti i kvalitetu hokeja koje su ove reprezentacije pokazale u finalu pre finala. Rusija je na kraju poražena sa 2:3, i to tek posle osam serija penala! Utakmicu je uživu posmatrao i predsednik Rusije Vladimir Putin, a poraz Rusa kao da je bila uvertira za debakl koju je domaćin doživeo u četvrtfinalu protiv Finske. **********

71. Povratak Fila Džeksona u Njujork Nikse. Fil Džekson nije mogao dugo bez košarke, pa se tako vratio u upravu Njujork Niksa. Kada su Niksi prethodni put bili šampioni, Džekson je bio njihov član kao igrač, tako da ne treba previše objašnjavati koliko dugo u velikoj jabuci čekaju na titulu. Džekson je znao da sa 69 godina ne može više da bude trener, znao je da u Njujorku ne može da obeća odmah kule i gradove i zato je tek posle nekoliko meseci pregovora postao predsednik Niksa i potpisao je petogodišnji ugovor vredan 60 miliona dolara. Za sada ne ide baš najbolje, ali ako neko može da reši probleme Niksa, onda je to čuveni Zen Master. Ipak, ako je nešto u Njujorku problem, onda je to vreme i Džekson ga nema previše pa se slobodno može reći da je pred njim najveći izazov u karijeri. Džekson je kao tener osvojio neverovatnih 11 prstenova, a pre toga je već imao dva kao igrač. Ako je Teks Vinter izmislio napad iz trougla, on ga je doveo do savršenstva prvo sa Bulsima, pa onda sa Lejkersima. Poznat je i kao neka vrsta košarkaškog Žozea Murinja. Uvek je umeo da skine pritisak igrača i da ga prenese na svoja pleća. Umeo je i da smiri sve vrste igrača i da izvuče maksimum iz njih, a najbolji primer za to je Denis Rodman. Čak i da ovaj eksperiment sa Niksima ne uspe, ime ovog čoveka ostaće zlatnim slovima upisano u istoriju NBA… 

70. Stanislas Vavrinka osvojio Australijan open, a stigao je do trofeja kao tek osmi nosilac. Bilo je pre njega igraca od kojih se ocekivalo da dodju do titule a na vrhu te liste bio je Novak Djokovic. Osvojio je Wawrinka na samom startu sezone turnir u Chenaju i sa velikim ambicijama dosao u Melburn. Wawrinka je bio bolji od Golubeva koji mu predaje mec, Falle, Pospisila koji je odustao pre pocetka i Robreda. U cetvrtfinalu je odigrao fantastican mec protiv Novaka Djokovica koji je svajcarac dobio u pet setova posle drame, 9/7 u odlucujucem setu. Nakon toga dobija Berdiha u polufinalu i u finalu povredjenog Nadala. Stanje spanca nikako ne umanjuje Wawrinkinu pobedu. Rezultat je bio  6/3, 6/2, 3/6, 6/3 a Stan Wawrinka je tako dosao do svoje prve Grand Slam titule.  **********