Glandorf za SK: Rukomet je ljubav, uživam u vašoj zemlji

Getty Image/ Martin Rose

Holger Glandorf je već više od decenije jedan od najboljih rukometaša na svetu.

Bio je šampion sveta sa reprezentacijom Nemačke, a ovom 34-godišnjem desnom beku u karijeri fali samo još jedan veliki trofej (videćete koji u nastavku teksta).

Tih i nenametljiv, ali ubitačan za protivničke golmane, Glandorf je odvojio nekoliko minuta za Sport Klub i pričao o sebi, uspesima, neuspesima, povredama, i gostovanjima u Srbiji.

Nego, da ne dužimo priču…

Već ste više od decenije u vrhunskom rukometu. Da li su se možda prioriteti promenili i kako uspevate da održite korak sa napretkom rukometa?

– Ne, prioriteti se nisu promenili. Naravno da mi je život drugačiji od kada sam se oženio i dobio decu, ali uživam u rukometu kao prvi put i to je najvažnije od svega, verovatno mi zato i ne pada teško da naporno treniram.

Rukometno ime ste stvorili igrajući za Nordhorn, možete li nam reći nešto o tome.

– Kao veoma mlad igrač, sa 16 godina sam otišao iz matičnog Osnabrika u Nordhorn. Na početku sam tamo igrao za rezervni i za mladi tim. Posle određenog vremena, primetio me je Kent Hari Anderson i uvrstio me je u prvi tim, pa sam redovno igrao u Bundesligi. Imao sam i sreće da se povredi igrač koji je bio prvi izbor na mojoj poziciji, pa sam dobio šansu da se pokažem i da naučim kako se igra vrhunski rukomet.

Onda ste otišli u Lemgo, pa u Flensburg, gde ste i sada. Da li ovaj grad na severu i ovaj klub nazivate „kućom“?

– Da, u svakom slučaju, moja porodica i ja se osećamo veoma dobro ovde na samom severu. Vrlo je verovatno da ćemo ostati ovde i kada završim sa aktivnim igranjem rukometa.

Getty Images/Martin Rose

Sa nemačkom reprezentacijom ste 2007. postali prvak sveta. Da li je to najbolji momenat u vašoj karijeri?

– Svakako da je to bio najbolji momenat u reprezentativnoj karijeri. Nisam mogao da zamislim ništa bolje nego da pred sopstvenim navijačima postanemo šampioni sveta. Ali, ima i mnogo trofeja koje sam osvojio sa Nordhornom, Lemgom i Flensburgom, koji su mi takođe veoma dragi, pa ih ne bih merio.

Tokom karijere, imali ste nekoliko teških povreda, pre svega, kidanje Ahilove tetive. Kako ostati mentalno jak i zadržati pozitivan stav kada se dogode takve stvari?

– Na žalost, nisu me zaobišle teške povrede, imao sam i pokidane ligamente kolena, ali sam sve to uspeo da prebrodim. Mislim da je najvažnije od svega da zadržite kontakt sa timom, sa prijateljima i da budete u hali kad god možete, da se i dalje osetite kao deo tima. To vam daje motivaciju da se što pre vratite.

Povukli ste se iz nacionalnog tima 2014, ali ste se početkom ove godine vratili. Šta je bio razlog za takvu odluku?

  – Na mojoj poziciji, na desnom beku, u tom trenutku, povredili su se Štefen Vajnhold i Fabijan Vajde, koji su veoma važni i selektor mi je uputio poziv. Kada sam se povlačio, rekao sam da mogu da me pozovu ako treba pomoć i tada im je bila potrebna pomoć, to je bila vanredna situacija.

Vi ste kao Rafael Nadal, igrate levom rukom, a pišete desnom rukom?

– Da, tako je. Samo što je kod mene to bilo potpuno prirodno. Kada sam počeo da pišem, uzeo sam olovku u desnu ruku, kada sam počeo da igram, uzeo sam loptu u levu ruku.

Imate li određene ciljeve do kraja karijere?

– Naravno da želim još trofeja. Najviše bih voleo da konačno osvojim Bundesligu. To je trofej koji mi nedostaje.

Razmišljate li o tome da možda postanete trener i da li ćete ostati u rukometu kada dođe dan da „okačite patike o klin“?

– U ovom trenutku, ne mogu da zamislim sebe kao trenera. Ali, voleo bih da ostanem u rukometnim vodama, možda kao menadžer ili nešto slično tome.

Šta mislite, zašto i kako ovaj region uvek stvara vrhunske rukometaše i uopšte, vrhunske sportiste?

– Mislim da imate dobre baze za sve sportove, mladi sportisti se dobro usmeravaju, dobiju pravu priliku da se razviju i onda mogu da naprave vrhunske karijere.

Martin Rose, Getty Images

Da li vas zanimaju drugi sportovi sem rukometa?

– Interesuju me sve vrste sporta, obožavam da gledam sport sa svojim sinovima na TV-u, pre svega prenose košarkaških i fudbalskih mečeva.

I za kraj, kako ste se proveli kada ste bili u Beogradu i da li biste rado ponovo došli ovde i odigrali neki meč?

Bio sam tu sa Nemačkom na Evropskom prvenstvu. Osim toga, igrao sam i mečeve protiv Partizana, Crvene Zvezde i igrao sam u Nišu u evropskim kupovima. Uvek mi se sviđala atmosfera u halama i razumevanje koje navijači imaju prema rukometu i sportu. Uvek je uživanje igrati u vašoj zemlji.