Sportski vremeplov: Oto-matik, Kristin Oto

international olympic comittee

Sportiskinje iz bišeg Sovjetskog Saveza, Čehoslovačke i Istočne Nemačke optuživane su za mnoge stvari.

Istina, izgledale su kao ono što danas zovemo „šimejlom“, ali nikome nije palo na pamet da su možda trenirale više od drugih i da su zaista bile toliko dobre.

I dan danas, vodi se rasprava da li treba ukinuti svetske rekorde Jarmile Kratohvilove na 400 i 800 metara, Galine Čistijakove u skoku u dalj, Jordanke Donkove na 100 metara sa preponama, te Florens Grifit Džojner na 100 i 200 metara. Ime istočnonemačke plivačice Kristin Oto se često svrstava među njih.

Ona je još sa 10 godina upisala Sportsku akademiju. Sa 16 godina, takmičila se kao potpuni anonimus na Svetskom prvenstvu u Gvajakilu u Ekvaduru. Osvojila je zlato na 100 metara leđnim stilom, uz dva zlata u štafetama. Na žalost, Istočna Nemačka, bivša DDR, je zajedno sa ostalim zemljama Istočnog bloka, bojkotovala Igre u Los Anđelesu 1984, pa Otova nije imala šansu da se okiti nekim olimpijskim odličijem. Stvari su samo krenule na gore, kada je 1985. doživela tešku povredu leđa i propustila celu tu godinu, ali je uspela da se oporavi.

Zbog toga se spremila kao nikada za Svetsko prvenstvo u Madridu 1986. Promenila je trenera i usredsredila se na slobodan stil, iako nije zapuštala leđno. Osvojila je zlato na 100 metara slobodno, 200 metara mešovito, kao i dva nova zlata u štafetama. Tome je pridodala i srebra na 50 metara slobodnim stilom i 100 metara delfin. Dve godine kasnije, usledile su Olimpijske igre u Seulu. Tada 22-godišnja Kirstin Oto je znala da jo je to prva, verovatno jedina i poslednja šansa da se popne među večite na Olimpu.

Ako je dve godine pre toga u Madridu bila dominacija, onda je za ono što je uradila u Seulu dominacija čist eufemizam. Osvojila je zlata na 50 metara slobodnim stilom, pa na 100 metara slobodnim stilom, pa na 100 metara baterflaj, pa na 100 metara leđno. Ubedljivo prva je bila i sa repezentacijom u obe štafete. Nije dostigla rekord Marka Spica iz Minhena zato što jednostavno nije mogla da učestvuje u toliko takmičenja, inače ko zna šta bi bilo.

Godinu dana kasnije, objavila je da završava plivačku karijeru. Proglašena je od strane FINA za najbolju plivačicu na svetu 1984, 1986 i 1988. Sada radi kao stručni konsultant na velikim plivačkim takmičenjima na nemačkoj nacionalnoj televiziji. Ipak, njeni rezultati i dostignuća uvek će ostati u senci optužbi o korišćenju nedozvoljenih sredstava

Nekada njena koleginica iz reprezentacija Istočne Nemačke i dobra drugarica, Birgit Majneke, otkrila je da su dobijale nedozvoljene supstance. Oto je to oštro demantovala, rekavši da ako je ikada pila nešto nedozvoljeno, onda joj je to namešteno. Oni koji ih optužuju su čak išli do toga da kažu da bi te sportiskinje pred velika takmičenja namerno zatrudnele, jer tada žensko telo prirodno luči hormone i supstance koji osetno poboljšavaju sportske rezultate.

Bilo kako bilo, Sovjetski Savez, Čehoslovačka, Istočna Nemačka i ostale zemlje Istočnog bloka imale su metode treninga ispred svog vremena i ulagali su mnogo više vremena od ostalih proučavajući fiziologiju, biomehanuku, antropomotoriku i ostale nauke vezane za sport. Možda su imali i nedozvoljene supstance ispred svog, pa možda i ispred našeg vremena, ali to najverovatnije nikada nećemo saznati. Zbog toga, Kristin Oto će do daljnjeg biti šestostruka olimpijska, sedmostruka svetska i sedmostruka evropska šampionka u plivanju i sportska legenda…