Sportski vremeplov: Zatvaramo krug porodicom Šej

international olympic comittee

Lejk Plesid, 1932. Zimska verzija Olimpijskih igara je tek stajala na klimave noge. Ideja je još bila sveža, Nordijci su se protivili, kao i svaki početak, bilo je đavolski teško uopšte održati ovu manifestaciju.

Da sve bude gore, Lejk Plesid, mestašce u državi Njujork od nekoliko hiljada stanovnika, zadesila je ta nesreća da ta zima bude topla i maltene bez snega. U poslednjem trenutku, došlo je toliko željeno zahlađenje u paketu sa snegom.Uz veliki uzdah olakšanja organizatora, takmičenja su nekako održana. Jedan skromni momak iz najruralnije Amerike, pokazaće se kao heroj igara.

Njegovo ime je bilo Džon Amos Šej, ali je svima bio poznatiji kao Džek Šej. U brzom klizanju je osvojio na ubedljiv način zlata u disciplinama 500 i 1500 metara. Bilo je to prvi put u kratkoj, osmogodišnjoj istoriji ZOI, da neko osvoji dva zlata. Četiri godine kasnije, u Garmiš Parten Kirhenu, Džek se odlučio da ne brani zlata. Rekao je da bi nastupanje pred Adolfom Hitlerom i njegovim nacističkim pokretom i kukastim krstovima bilo van svake granice dobrog ukusa.

U Inzbruku 1964. na takmičenjima u nordijskom trčanju pojavio se momak po imenu Džim Šej. Nije se takmičio sa preterano velikim uspehom, ali su svi znali čiji je sin i bio je jedna od glavnih ličnosti Igara. Godine 1980. Lejk Plesid je ponovo imao tu čast da organizuje Igre. Predsednik organizacionog komiteta je bio Džek Šej, sada već u poodmaklim godinama, na početku osme decenije. Kada je bio van sporta, bavio se advokaturom, ali uvek je našao vremena da džogira ili otkliza neki krug.

Igre su se ponovo vratile u Sjedinjene Države dvadeset i dve godine kasnije, u Solt Lejk Siti, domovinu Mormona i Jute Džeza. Nekoliko dana pre ceremonije otvaranja, Džek Šej je tragično izgubio život. Dok je džogirao okolo, jedan vozač kamiona sa povišenim nivoom alkohola u krvi ga je udario i ostavio na mestu mrtvog. Imao je 92. godine. Nije ni stigao da vidi kako njegov unuk Džim Šej junior unosi baklju u Lejk Plesid, dok je bila na putu za Solt Lejk Siti.

https://youtube.com/watch?v=fPKewUaiKfA

Džim Šej se u Solt Lejku takmičio u opasnom skeletonu, koji se posle skoro osamdeset godina vratio u olimpijski program. Samo nenormalno hrabri, ili mentalno nezdravi ljudi bi se sa glavom nekoliko centimentara od leda supuštali niz stazu sa preko 100 kilometara na sat. Skeleton je bio na programu poslednjeg dana takmičenja i činilo se da su ispričane sve priče iz Solt Lejka. Ali, nisu.

Ne među prvim favoritima, ali nikako za potcenjivanje, Džim Šej je duboko udahnuo, legao na skeleton i krenuo na vožnju svog života. Osvojio je zlato. Kada je stigao na cilj i shvatio šta je uradio, prvo je zaplakao i poleteo u zagrljaj ocu, a onda je iz kacige izvadio sliku pokojnog dede, legendarnog Džona Amosa Šeja. Kažu, na mladima svet ostaje, ali opet, sve što smo naučili, naučili smo od starijih…

Ovim završavamo ciklus „legende sporta“ za ovu godinu pošto se od ponedeljka posvećujemo Vimbldonu. Nadamo se da ste uživali i očekujte još ovakvih tekstova naredne godine u ovo „prazno“ vreme.