Andrea za SK: Mogla sam da budem spona između Ane i Jelene

Cameron Spencer/Getty Images

Sada se u Parizu prvi put od US opena 2015. godine plasirala u treće kolo nekog od Gren slem turnira, a tamo je čeka Simona Halep.

Nekada je Andrea Petković bila deveta teniserka sveta, igrala je polufinale Rolan Garosa 2014, kao i još dva Gren slem četvrtfinala. Posle su je zadesile povrede i nikada se nije vratila na tadašnji nivo – zato je prvo pitanje u intervjuu koji je dala Sport klubu bilo upravo u vezi sa time, kako je pronašla motivaciju da dalje igra?

“Mislim da je kod mene to više osećaj u pitanju nego bilo šta drugo. Nije da nešto svesno znam, uvek sam se oslanjala na taj osećaj i sada mi je on govorio: ‘Još nije to to, još ova priča nije gotova za mene’. To me je teralo da nastavljam kada je bilo teško. Ja mnogo volim da treniram, to je moj stil i uvek mi se dešavalo da preteram, tako da nisu te povrede bile božja kazna za nešto, nego se ja nisam dovoljno odmarala i pauzirala. Sada sam pametnija, tu lekciju sam naučila i sa tim znanjem sada bolje mogu da se štitim kako bih ostala zdrava“, počinje priču za Sport klub devojka rođena u Tuzli, koja se sa roditeljima posle samo šest meseci preselila u Nemačku, pod čijom zastavom nastupa.

Andrea je harizmatična osoba i odličan sagovornik, zato je i uradila pet-šest intervjua toga dana pre nego što je Sport klub došao na red, a otvorena je i na društvenim mrežama. Tako je pre nekoliko dana na Tviteru napisala sledeće: Niste sigurni u vezi sa nekom osobom? Stavite je na teniski teren i to će vam reći sve što treba da znate.

“Mi smo profesionalci, pa smo naučili i navikli smo da imamo pokeraški izraz lica, ali ljudima koji nikad nisu igrali tenis i daš im reket… Jako je težak sport i onda sve izađe iz osobe – ono pravo, ljudsko. Neko se naljuti, neko se preda, neko hoće da savlada… Mnogo može da se nauči o čoveku kada ga vidiš kako se ponaša kad prvi put uzme reket u ruke“.

Andrea kaže da “definitivno“ oseća identitetsku dvojnost jer je Srpkinja koja je ceo život u Nemačkoj, kao i da je oseća i danas.

“Nemci su hladniji, nisu toliko široki sa emocijama i ne reaguju toliko brzo na neke stvari kao Srbi. Onda osetim razliku – npr. ja se brzo iznerviram, brzo i zaboravim, dok Nemcu treba mnogo duže da se iznervira, ali onda ne zaboravlja tako lako. Osećala sam da sam tu drukčija. Generalno mislim da su Srbi skloniji zezanju, priči, druženju… Nemci nisu toliko, ali su izuzetno lojalni – kada su jednom tvoji prijatelji, onda ih imaš za ceo život, dali bi levu ruku za tebe, ali nije toliko opušten odnos kao sa našima. Možda grešim, ali to je moj doživljaj“.

Darrian Traynor/Getty Images

Postojala je mogućnost da Andrea zaigra za Srbiju, bila je to još jedna od dilema koju nosi život u inostranstvu – na kraju se odlučila za Nemačku, ali uvek postoji ono “ali“.

“Zamislite kakva bi to ekipa bila sa Anom i Jelenom, mislim da bismo imale veliku šansu da osvojimo FED kup. Mislim da bih bila prava spona, ‘konektor’ između njih dve i da bismo napravili super ekipu. Jednom sam baš pričala sa Jelenom o tome, sve tri smo bile u Top 10 istovremenom, s Anom sam u dublu u Majamiju dogurala do polufinala, a dve nedelje kasnije sam i s Jelenom napravila zapažen rezultat. Onda smo pričale: ‘Ju, da smo sve tri u istom timu, sve bismo pobedili’, ali tako je kad si mlad, ne znaš… Ipak, i sa nemačkom ekipom smo imali i imamo veliku šansu da osvojimo”.

Kompletan intervju pročitajte na sajtu Sport kluba.